DEN HAAG - Haaško tužiteljstvo ne dovodi u pitanje legitimitet same Oluje, niti tvrdi da je Hrvatska odgovorna za zločine, nekoliko puta je ponovio Alan Tieger, glavni tužitelj na haaškom suđenju protiv Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka. Sporni su zločini, počinjeni u namjeri da se srpsko stanovništvo trajno ukloni iz Hrvatske, i u dogovoru političkog i vojnog vrha na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom, smatra Tužiteljstvo.
Danas ujutro Tiegerovim izlaganjem započelo je iznošenje završnih riječi Tužiteljstva u procesu za Oluju. Do četvrtka poslijepodne završne riječi i svoje replike iznijet će i obrane optuženih generala.
- Odluka Hrvatske da provede vojnu operaciju Oluja nije sporna, sporan je napor dijela hrvatskih dužnosnika da se okoriste tom okolnošću da eliminiraju dobar dio srpskog stanovništva iz Hrvatske - istaknuo je Tieger.
Prema Tiegerovom izlaganju, najodgovorniji je sam predsjednik Tuđman, kojeg je u nešto više od sat vremena uvodnog izlaganja spomenuo i citirao na desetke puta, bitno više nego trojicu optuženih generala. Po optužnici, Tuđman je bio na čelu "udruženog zločinačkog pothvata" kojem je cilj bilo protjerivanje Srba iz Hrvatske. Plan, dogovoren na sastanku na Brijunima 31. srpnja 1995. uključivao je granatiranje kako bi se protjerali civili, ubojstva i pljačke, te kasnije sprečavanje većeg povratka Srba administrativnim preprekama.
- Ovdje nitko ne tvrdi da je Hrvatska imala plan protjerati Srbe iz Hrvatske: taj plan su imali članovi udruženog zločinačkog pothvata. Nema sumnje da su Hrvati jako propatili u ratu, no to ne isključuje jedno drugo - istaknuo je Tieger. Mnogi nevini Hrvati, a ne samo Srbi, bili su žrtvovani viziji nacionalno čiste Hrvatske, upozorio je i citirao jedan transkript u kojem Tuđman objašnjava zašto je protiv hrvatskog interesa da se Hrvati vrate u Bosansku Posavinu: "Ako mi tražimo povratak 100.000 Hrvata u Posavinu, onda će i 300.000 Srba moći zatražiti da se vrate u Hrvatsku".
- Franjo Tuđman je bio neprikosnoveni politički i vojni vođa Hrvatske, posvećen viziji hrvatske nacije uskrsle iz prošlosti. Bio je uvjeren da su višenacionalne države neodržive, i da je to bolje što je država nacionalno homogenija. O tome je držao lekcije političarima iz višenacionalnih država - rekao je Tieger. Srbi su za Tuđmana predstavljali drugačiju civilizaciju, nespojivu s hrvatskom, a Hrvatsku je kroz povijest vidio kao granicu Istoka i Zapada, "koja sprečava prodor pravoslavaca prema Zapadu".
Srbe je Tuđman smatrao rak ranom na tijelu Hrvatske, trajnom prijetnjom hrvatskim strateškim interesima. Smatrao je da se broj Srba treba smanjiti toliko da više nikad ne ugrožava hrvatsku državu i oduševljeno je govorio o premještanju stanovništva. Tuđmanove ideje dijelili su ključni članovi hrvatskog vodstva. Postojali su ljudi koji su mislili drugačije, no nisu bili dovoljno snažni da se odupru tom planu. "U tome su od samog početka bili istomišljenici sa srpskim političkim vođama", ustvrdio je Tieger. Potkrijepio je to stenogramom razgovora iz siječnja 1992. s Nikolom Koljevićem, predstavnikom Srba iz BiH, kojem je Tuđman rekao da su se uvijek u povijesti, kad god bi iskrsli slični nacionalni problemi, oni rješavali putem razmjene stanovništva. Tri godine kasnije, Hrvoje Šarinić je izvjestio Tuđmana o sličnom razgovoru s Miloševićem.
Na Brijunima je osmišljen zločinačni plan da se Srbi istjeraju iz Hrvatske artiljerijom i psihološki djelovanjem, što je provedeno u Oluji, smatra Tužiteljstvo. "Cilj sastanka na Brijunima bio je izazvati odlazak civila", ustvrdio je Tieger.
Nakon Oluje Tuđman je rekao: Mi smo sada stvorili hrvatsku državu, koja će trajati stoljećima.
Tužitelj je odbacio argumente obrane da su sami Srbi unaprijed pripremali i naredili evakuaciju, pozivajući se na svjedoke koji su tvrdili da su pobjegli baš zbog granata, i to prije odluke srpskog vodstva o evakuaciji.
Odbacio je i argumente da su zločini bili počinjeni u ratnom kaosu, a ne posljedica nekakve naredbe, citirajući svjedočenje bivšeg američkog veleposlanika Petera Galbraitha koji je rekao da su zločini bili toliko sistematski i raspostranjeni da se s obzirom na discipliniranost Hrvatske vojske može smatrati da su ili naređeni ili tolerirani. Granatiranje je protupravno kad je upereno protiv civila, neselektivno i neproporcionalno, a Tužiteljstvo smatra da je dokazalo sva tri elementa.
Time što nije kažnjavao svoje podređene koji su pljačkali, palili i ubijali, Gotovina je stvorio i održavao atmosferu nekažnjivosti i time poticao kaznena djela svojih podređenih, ustvrdila je tužiteljica Katrin Gustafson iz tužiteljskog tima za Oluju. Čak šest tužitelja izredat će se do kraja dana iznoseći završne riječi tužitelja u haaškom procesu za Oluju.
Gotovina je sudjelovao u "udruženom zločinačkom pothvatu" time što je sudjelovao na Brijunskom sastanku uoči Oluje, zapovijedao granatiranjem prva dva dana Oluje u skladu s dogovorenim na Brijunima, te tolerirajući to što njegovi vojnici čine zločine. Ključnu grešku, smatra tužiteljstvo, napravio je time što je iste vojnike koji su spalili Bosansko Grahovo i Glamoč kasnije poslao u Oluju.
"Morao je kazniti ili makar izbaciti iz borbenog stroja one koji su to učinili. Gotovina to nije napravio, i time je vojnicima uoči Oluje poslao poruku da ih neće kazniti ako ponove zločine", rekla je tužiteljica Gustafson, ističući da bi svakome bilo jasno da će isti ti vojnici ponovno napraviti istu stvar.
To što je Gotovina napisao niz naredbi da se prekinu zločini, na što se poziva obrana, za tužiteljstvo ne znači puno. "Ponovo izdati istu naredbu, koja se već jednom nije provela, nije efikasno. To zna svaki roditelj, a kamoli iskusni zapovjednik kao Gotovina", rekla je Tužiteljica. Gotovina je mogao natjerati svoje vojnike da poštuju njegove zapovijedi, ali to nije učinio. "Dokazi upućuju da je stalno i namjerno bio neaktivan, i propuštao kažnjavati podređene. To znači da je znao da će doći do zločina i da je znao da su oni posljedica svrhe udruženog zločinačkog poduhvata", ustvrdila je Gustafson.
Tužiteljstvo je na suđenju izvelo niz svjedoka i dokaza o ubojstvima i pljačkama već prvih dana Oluje, odnosno od 5. kolovoza kad je HV ušla u Knin i okolicu, a ne samo u tjednima nakon završetka operacije.
Tužitelji opovrgavaju tezu obrane da su većinu zločina počinili civili, protjerani Hrvati koji su se osvećivali za svoje patnje. Tužitelj Saklaine Hederali je rekao kako su odmah po oslobađanju uspostavljeni kontrolni punktovi za sprečavanje ulaska civila na područje, pa je tek 15. kolovoza zabilježen prvi značajniji dolazak protjeranih Hrvata jer tada više nisu bile potrebne propusnice.
- Najveći dio zločina počinili su vojnici, a ne civili kako to tvrdi obrana. Hrvatska vojska je imala kompletnu kontrolu nad tim prostorom, ograničavala je kretanje pripadnicima UN-a koje je zaustavljala na kontrolnim punktovima, dok su kamioni s opljačkanom robom prolazili bez zaustavljanja, kao naprimjer 10 kamiona 7. gardijske brigade - rekao je Saklaine Hederali.