ZAGREB - Srpsko udruženje u SAD-u “Žrtve genocida Krajine” od američke korporacije L-3 Communications potražuje 10,4 milijarde dolara jer su njihovi zaposlenici omogućili da se 1995., tijekom operacije Oluja, dogodi genocid nad Srbima. Tužbu s tim zahtjevom ovaj su tjedan Saveznom sudu u Chicagu podnijeli odvjetnici te udruge, Antony D’Amato, Robert Pavich, Ivan Ostojić i Kevin Rogers, a zapravo se odnosi na američku tvrtku MPRI koja je u devedesetim godinama u Hrvatskoj pomagala u tranformaciji Hrvatske vojske. L-3 Communications kupio je 2000. MPRI za 40 milijuna dolara. Inače, riječ je o tužbi protiv jedne od najvećih američkih kompanija koja najveći dio svojih poslova obavlja za ministarstvo obrane SAD-a.
- Podnositeljima tužbe bit će vrlo teško dokazati genocid. Za taj će proces vrlo bitne biti odluke Međunarodnog suda za ratne zločine i Međunarodnog suda pravde u Haagu koji odlučuje o kontratužbi Srbije protiv Hrvatske - rekao nam je danas Luka Mišetić, branitelj generala Ante Gotovine.
Rade u 60 zemalja
Privatna vojna kompanija MPRI za potrebe američke vlade sudjeluje u procesima transformacija vojski diljem svijeta.
Trenutno L-3 radi u 60 zemalja svijeta i ima 67.000 zaposlenih. U prošloj godini imali su promet od 15,6 milijardi dolara. Jedna od većih operacija koju sada obavljaju je pomoć vojsci Afganistana. Usto, popravljaju i moderniziraju zrakoplove, komunikacijsku opremu itd.
Tužba je zacijelo jedna od nabizarnijih i najnevjerojatnijih koje su podnesene u vezi sa sudjelovanjem umirovljenih američkih časnika u izgradnji neke vojske u svijetu.
Na 40 stranica tužbe navodi se da je MPRI nabavljao topničko naoružanje za Hrvatsku, organizirao ustupanje obavještajnih i satelitskih podataka američke vojske HV-u te obučavao hrvatske vojnike. Dodaje se i da je 1994. tadašnji ministar obrane Gojko Šušak njihovim čelnicima rekao da mu je želja prognati Srbe iz Hrvatske. Uza sve to, tvrdi se kako je u operaciji Oluja iz Hrvatske prognano 200 tisuća ljudi. Za svakoga od njih traži se 25.000 američkih dolara odštete.
Potpisan ugovor
Ugovor o dolasku MPRI-a u Hrvatsku u rujnu 1994. s predsjednikom uprave tvrtke, umirovljenim generalom Carlom E. Vuonom, potpisali su tadašanji ministar obrane Gojko Šušak, njegov zamjenik Krešimir Ćosić i tadašnji ataše u hrvatskoj ambasadi u Washingtonu, Krešimir Ćosić (proslavljeni košarkaš). Namjera je bila da se Hrvatska vojska transformira u demokratsku obrambenu snagu s obrazovnim kadrom. Prije toga su čelni ljudi CIA-e proporučili State Departmentu angažman MPRI-a u Hrvatskoj. Prema ugovoru, prisjeća se umirovljeni general Ćosić, zadatak MPRI-a je bila izgradnja obrazovnog i logističkog sustava Hrvatske vojske te obrazovanje dočasničkog i časničkog kadra. On tvrdi da su ubrzo nakon potpisivanja ugovora pripadnici MPRI-a stigli u Zagreb.
- Izvan je svake pameti da bi američki umirovljeni vojnici radili na pripremi Oluje, a u Zagreb su stigli nekoliko mjeseci prije njezina početka - ustvrdio je Ćosić.
U to vrijeme pripadnici Hrvatske vojske već izvode operacije na Dinari koje su bile preteča Oluje. Dakle, operacija je pripremljena i bila je već u tijeku prije dolaska MPRI-a u Zagreb. Ćosić naglašava da je djelatnicima MPRI-a bilo strogo zabranjeno obavljanje borbene obuke u Hrvatskoj.
Sve napravili sami
Umirovljeni general Pavao Miljavac bio je jedan o čelnih časnika u pripremi operacije Oluja i danas tvrdi kako su potpuno izmišljene priče da su nam Amerikanci logistički pomagali u pripremi i realizaciji te akcije. Amerikanci su snimali iz zraka situaciju u Hrvatskoj i BiH, ali te su podatke zadržavali za sebe, a dio i davali Unproforu.
- Pripremu operacije i njezinu realizaciju odradili smo sami. Imali smo bespilotne letjelice koje smo također napravili sami, kao i elektronsko izviđanje. Sve ostalo su laži. MPRI nije sudjelovao u obuci naše vojske ni u Oluji - tvrdi Miljavac.
Djelatnici MPRI-a u Hrvatskoj su bili dok je ministar obrane bio Andrija Hebrang.
Bizarna tužba
- MPRI je pomagao u organizaciji prijelaza s vojnog na mirnodopski ustroj. Njihov je posao bio isključivo vezan uz organizacijsku strukturu, a nikako za obučavanje časnika - rekao je Hebrang.
Unatoč bizarnosti cjelokupne tužbe, eventualna presuda suda u Chicagu u korist spomenutoga srpskog udruženja imala bi teške posljedice za Hrvatsku, ali i američku vladu. No, Hebrang misli da do toga sigurno neće doći.
- Tužba protiv MPRI-a na staklenim je nogama. Hrvatska je pokrenula Oluju kao legalnu vojnu operaciju za koju je znao cijeli svijet. Tu akciju nitko ne osporava - zaključio je Hebrang.
U Hrvatskoj zaradili 4,2 milijuna USD
Prvih dvanaestak djelatnika MPRI-a na čelu s umirovljenim generalom Griffittsom u Zagreb je stiglo krajem 1994. kako bi se to bolje upoznali stanjem u Hrvatskoj vojsci. Bili su smješteni na Hrvatskom vojnom učilištu u Črnomercu i dočasničku školu u Jastrebarskom.
Zadaća im je bila obučiti prije svega dočasnički kadar u komunikaciji među postrojbama i s civilnim institucijama, držati predavanja o funkcioniranju logističkog sustava te pomoći u demokratskoj transformaciji vojske. Nakon završetka rata djelatnici MPRI-a radili su i na preustroju Glavnog stožera i Ministarstva obrane. MORH je s MPRI-em potpisivao jednogodišnje ugovore te su se svake godine određivale zadaće za sljedeću ugovornu godinu.
Godišnje je MORH usluge MPRI-u plaćao 700 tisuća dolara. Do 2000., kada je MPRI otišao iz Hrvatske, toj su tvrtki isplaćena 4,2 milijuna dolara. Djelatnici MPRI-a često su se rotirali, a u jednoj rotaciji bilo ih je najviše 20 u dva tima. To je bilo 1997. godine. Dok su bili u Hrvatskoj, uvijek su obavljali zadaće samo u Zagrebu i Jastrebarskom. Za njegov doprinos stvaranju Hrvatske vojske 1999. godine je tadašnji ministar obrane Pavao Miljavac odlikovao je Richarda Griffittsa. (K. Ž.)