U nastavku donosimo:
- političku eskalaciju oko srpskih CM-400 i što je u toj buci izostalo kao ključno pitanje
- tko je, prema zakonu, morao biti informiran te ulogu aktera poput Zorana Milanovića i generala Tihomira Kundida
- rekonstrukciju trenutka kada su hrvatske institucije prvi put doznale za kineske rakete i što je uslijedilo
- opcije koje su bile na stolu: od PZO rješenja do savezničke pomoći, te što je realno izvedivo
- iskustva i stavove iz vojnog i sigurnosnog sustava o prioritetima i posljedicama odgađanja
Osam dana prošlo je od objave vijesti popraćene fotografijom da Vojska Srbije posjeduje kineske supersonične rakete zrak-zemlja CM-400. Isto toliko dana u Hrvatskoj traje rasprava o tom moćnom oružju kojem se Hrvatska vojska ne može suprotstaviti. No, kao i obično, umjesto da se cijeloj situaciji pristupi s neke stručne razine, u raspravama koje su zapravo svađe i vrijeđanja prevladava politikantstvo. Upravo ono što se mora izbjegavati kada su u pitanju obrana zemlje i nacionalna sigurnost. U obračunima se izvuklo streljivo najvećeg kalibra i ne pita se za žrtve.
Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Zoran Milanović kao da je jedva dočekao ovakvu situaciju pa govori da se "naoružavamo kao čobani" i "kupujemo kao pravi krkani", a ministra obrane optužuje da je premije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....