ZAGREB - Prvo smo ga ubili, potom smo mu oderali svu kožu. Potom smo mu odstranili meso, samljeli to u Boschevoj mašini za mljevenje mesa, a kosti prepilili Boschevim nožem. Samljeveno meso bacili smo u WC školjku, a kosti u rijeku. Stan smo poslije okrečili, ali je na zidovima ostalo tragova krvi...”
Hladnokrvnost iskaza
Dio je to onoga što je Sretko Kalinić (41), jedan od Đinđićevih ubojica, rekao u svome iskazu zamjeniku ravnatelja USKOK-a koji ga već četvrti dan ispituje u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj ulici.
Kao i policajce koji su s njim razgovarali, tako i tužitelja USKOK-a zaprepašćuju hladnokrvnost, mirnoća i lakoća kojima opisuje likvidacije pripadnika srbijanskog podzemlja Milana Jurišića i Ninoslava Konstantinovića. Taj dio njegova iskaza o ubojstvu Milana Jurišića, odbjeglog člana zemunskog klana u Španjolskoj, poklapa se i s pečatima u hrvatskoj putovnici koju ju je posjedovao koristeći lažni identitet.
Zbog njegova ispitivanja u zatvorsku bolnicu u Svetošimunskoj dovezena je i oprema za audio i videosnimanje, a ispitivanje će trajati još nekoliko dana. Iskaz će zatim biti proslijeđen tužiteljima u Srbiji. Tamošnjim forenzičarima dostavljeni su i DNK nalazi Sretka Kalinića, pa su već sada riješena dva ubojstva, a očekuje se da će njegov iskaz pokrenuti i nove istrage.
Ubio pogrešnog
“To su monstrumi!” komentirao je jedan visoki dužnosnik upoznat s iskazom. Kalinić pritom nastoji u iskazu minorizirati svoju ulogu u likvidacijama, sada sve prebacuje, među ostalim, i na Miloša Simovića, koji ga je ranio 8. lipnja kod jezera Rakitje.
No, tužitelji pretpostavljaju da Kalinić ove pojedinosti priča kako bi, kada se nađe u srbijanskom zatvoru, sebi osigurao maksimalni autoritet i strahopoštovanje ostalih zatvorenika.
Ispričao je kako je 11. kolovoza 2008. trebao likvidirati Ivana Delića, kuma Brane Mićunovića, u budvanskom kafeu Palma. Umjesto Delića ubio je mladića iz Pljevalja koji je sjedio za stolom, a života ga je stajalo to što je nosio istu majicu kao Delić.