Prva procjena srpanjske inflacije Eurostata i DZS-a za srpanj, koja je nakon niza zabrinjavajućih mjesečnih objava donijela više ohrabrenja, ponukala nas je da pogledamo podatke o iznosima fiskalnih računa, kao i njihovu broju, u 30 dana srpnja.
Ako se čitaju zajedno, a ne svaki za sebe, podaci o fiskalnim računima, zajedno s onima DZS-a o inflaciji, imaju iznenađujuće sličnu poruku: sezona je ipak vrlo dobra (unatoč lipanjskoj drami s manjim brojem noćenja), rast cijena napokon se hladi, ali – uvijek postoji neki ali…
Ovaj put to je činjenica da je sveukupni rast prometa „uži“ te je i više ovisan o rastu cijena nego što nam otkrivaju podaci o fiskalnim računima, barem na prvi pogled.
Zapravo smo se u analizi podataka o fiskalnim računima koristili jedino podacima o prometima pri plaćanju karticama i gotovinskim transakcijama. Naime, od 1. siječnja 2026. fiskaliziraju se sva plaćanja, uključujući i virmanska, koja su ranije bila izvan sustava, pa ukupni promet iz fiskalizacije više nije usporediv s prethodnim godinama. Zbog toga se ova analiza oslanja prvenstveno na gotovinska i kartična plaćanja, koja su i lani i ove godine bila obvezno evidentirana, pa jedina daju fer usporedbu srpnja s lanjskim srpnjem za razdoblje od 1. do 30. srpnja obiju godina.
Kad bismo, bez ovakvog metodološkog opreza, uspoređivali lanjske s ovogodišnjim podacima o ukupnim fiskalnim računima, onda bismo, npr., lako mogli iščitati da je promet rastao „ludih“ 21 posto. Ta je brojka točna, ali je posve beskorisna. Jedini pošten metar za srpanj stoga je zbroj gotovine i kartica. A po tom usporedivom mjerilu ukupni promet svih djelatnosti u prvih 30 dana srpnja porastao je doista lijepih 8,2 posto. Što je također vrlo ugodno iznenađenje, ipak ne tako upečatljivo, dvoznamenkasto.
Objavljeni novi podaci o inflaciji
Turizam je ponovo potegnuo, rekli bismo – baš kad nam je trebalo, i to jako. Nakon lipnja koji je izgledao slabo (dobrim dijelom i zbog nedovršene statistike, jer se računi u sustav slijevaju s odgodom), srpanj je turizam vratio u stilu koji podsjeća na ranije godine. Promet u smještaju i ugostiteljstvu porastao je 13,8 posto nominalno, a kad se „očisti“ od inflacije, ostaje realni rast od oko 9,5 posto; ili oko 6,5 posto ako se uzme stroži, ugostiteljski deflator. U svakom slučaju, recimo to narodski, taj rast nije došao od ispisivanja novih, viših cjenika nego, sasvim iznenađujuće, kroz stvarni rast turizma.
Dvije ograde: Prvo, ovo s fiskalnim računima priča je o prometu, a ne o broju gostiju. Službena noćenja iz sustava eVisitor za srpanj izlaze tek početkom kolovoza, pa je zasad korektno reći „imali smo više prometa“, a ne „više turista“. Drugo, rast ove godine dolazi od, recimo to pojednostavljeno, iz količine (prometa), a ne od viših računa: prosječan iznos po transakciji realno čak blago pada. Dio prividnog rasta prosječnog računa puka je posljedica toga što kartica sve više preuzima i sitna plaćanja; kartični promet u ugostiteljstvu skočio je 19,7 posto, gotovinski tek 4,2, pa se veći prosječni račun ne smije automatski proglasiti inflacijom.
A sad ono bitno, sasvim kontraintuitivno: trgovina, koja s 3,2 milijarde eura usporedivog prometa drži čak 60 posto sveg prometa, porasla je samo 5,8 posto, tj. ispod prosjeka. To ipak budi osjećaj društvene nelagode. Kad se odbije inflacija, realni rast pada na jedva 1 do 2 posto. To se gotovo savršeno poklapa s DZS-ovim podatkom da je realni promet trgovine na malo u lipnju rastao tek 0,4 posto, a u prvom polugodištu 1,9 posto. Riječ je, dakle, o umjereno pozitivnoj osobnoj potrošnji, a ne više o neobuzdanom potrošačkom bumu. Košarica po jednom odlasku u dućan realno se, čini se, čak i smanjuje: kupac dolazi, ali u jednom naletu nosi nešto manje robe nego lani.
Ono što bi u pretežito pozitivnom dojmu o rastu fiskalnih računa, što će osigurati kakav-takav spokoj u Ministarstvu financija do povratka s godišnjih odmora, trebalo nadodati kao upozorenje da je ipak nužna visoka razina opreza jest to da je rast sada izrazito koncentriran. Trgovina i turizam zajedno čine 86,7 posto ukupnog prometa i gotovo isto toliko, 86,3 posto, njegova prirasta. Sve ostalo — industrija, promet, financije, građevina… — u kartično-gotovinskom plaćanju premalo je ili prešaroliko da bi se iz njega izvlačili zaključci; velike godišnje stope koje ondje „strše“ uglavnom su šum, a ne gospodarski događaj.
Inače, kad bolje pogledate srpanjske podatke o fiskalnim računima, uočit ćete još detalja koje neki nisu očekivali. Npr., očekivali biste da turistički novac digne trgovinu na obali.
Šokantno, ali uopće (više) nije tako: trgovina na Jadranu raste sporije (5,1 posto) nego na kontinentu (6,0 posto), a najbrže od svih raste u Zagrebu (7,9 posto). Istodobno, turizam na obali eksplodira (15,5 posto), dok u Zagrebu, gradu koji „visi“ na city-breaku i poslovnim gostima, čak pada 2,5 posto. To, priznajmo otvoreno, tek treba analitički malo bolje bistriti, ali ovako na prvu…
Objašnjenje je zasad možda previše jednostavno: strani gost na moru novac ostavlja u restoranu i smještaju, a ne u dućanu. U najskupljim destinacijama to je najizraženije; u Dubrovniku trgovina je porasla tek 3,1 posto. Domaći potrošač, pak, nije se prestrašio i zatvorio novčanik; on ga je preusmjerio. Dok roba stoji, domaće usluge cvatu: osobne usluge (frizeri, kozmetika, popravci) plus 14,9 posto, privatno zdravstvo plus 13,1 posto, zabava i rekreacija po broju računa plus 12,4 posto. To je više seljenje potrošnje iz robe u doživljaj te možda još jedan znak sustezanja domaćeg stanovništva.
Prema prvoj, jučerašnjoj procjeni DZS-a, potrošačke cijene u srpnju porasle su 3,9 posto godišnje, a mjesečno su čak pale 0,2 posto; harmonizirana stopa, ona usporediva s Europom, iznosi 3,6 posto i osjetno je niža nego mjesec ranije (4,2 posto). Hrvatska time klizi niže na ljestvici zemalja s najvišom inflacijom u europodručju. U isto vrijeme prosjek europodručja malo je ubrzao, na 2,9 posto, i to ponajviše zbog energije (plus 10 posto), pa se razlika između Hrvatske i prosjeka sužava. Za buduće poteze ESB-a, koji je kamate posljednji put ostavio nepromijenjenima, to Hrvatsku stavlja u nešto ugodniju poziciju.
No usporavanje hrvatske inflacije vrlo je neravnomjerno. Neenergetski industrijski proizvodi pojeftinili su 1,1 posto, a cijene hrane, pića i duhana porasle su samo 0,5 posto. Istodobno su usluge poskupjele 8,5 posto, a energija čak 12,2 posto. Energija, dakle, bilježi najvišu stopu rasta cijena, ali usluge, zbog većeg udjela u potrošačkoj košarici, trenutačno daju nešto veći doprinos ukupnoj inflaciji. Popuštanje se ponajprije događa u neenergetskoj robi, dok usluge i energija ostaju glavna žarišta cjenovnih pritisaka. Prosječni potrošač zato i dalje snažno osjeća sva akumulirana poskupljenja tanjura, police, usluga i računa za energiju.
Što, dakle, sve u svemu reći, biti „mudar“?
Srpanjski fiskalni računi ne pokazuju recesijski lom domaće potražnje. Pokazuju osjetljivu ekonomiju koju je u srpnju ponovno vukao turizam, i to stvarnom aktivnošću, a ne samo cijenama; osobnu potrošnju koja je pozitivna, ali skromno, i realno gotovo ravna u trgovini; te rast koji je koncentriran u dvije djelatnosti i geografski razdvojen. Geopolitički kaos u srpanjskim se računima zasad, srećom, ne vidi kao šok na strani potražnje. Molimo Boga da tako ostane.
Ako dosadašnju sezonu treba skratiti na jednu rečenicu, onda rečenica glasi: turizam nas opet izvlači, ali tako da trči da bi stajao; više gostiju i transakcija uz tanji pojedinačni račun, dok domaći potrošač novac sve češće nosi u restoran i na tretman, a sve rjeđe u dućan.
Paranoja nam je zadnjih mjeseci bila okrenuta prema van; podaci iz srpnja vraćaju je u obliku zdravorazumskog straha zbog naših unutrašnjih, strukturnih problema. To nam je, čini se, sudba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....