ARHIJEREJSKI SABOR

Srpski patrijarh Porfirije još ne napušta Zagreb, a i novi pomoćnik mu je iz hrvatske metropole

Sveti arhijerejski sabor ošinuo je po vlasti, čime je dao do znanja da se razilazi s režimom Aleksandra Vučića
 Oliver Bunic/AFP

Na čelu srpske pravoslavne Mitropolije zagrebačko-ljubljanske i dalje ostaje pravoslavni patrijarh srpski Porfirije (Perić), njezin donedavni eparhijski arhijerej. Naime, Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve (SPC), koji je 24.-29. svibnja zasjedao u Beogradu, nije izabrao novog arhijereja svoje metropole u Hrvatskoj, iako je taj izbor prethodno bio na dnevnom redu.

Zagrepčanima, osobito pravoslavnim vjernicima, moglo bi biti zanimljivo da je Sabor izabrao ne uobičajena dva, nego čak tri Patrijarhova vikarna episkopa, te da je jedan od njih, novi episkop marčanski, dosadašnji jeromonah Sava (Bundalo) iz zagrebačkog manastira Svete Petke. Moglo bi se pretpostaviti da će vladika Sava s novim episkopskim autoritetom pomoći patrijarhu Porfiriju u narednom periodu u kojemu će poglavar Srpske pravoslavne crkve i dalje biti administrator eparhije zagrebačko-ljubljanske.

Razdvajanje

Nemamo naznaka da Porfirijev djelomičan ostanak (i) u Zagrebu prethodi razdvajanju hrvatskoga i slovenskog dijela Mitropolije zagrebačko-ljubljanske. Nakon raspada Jugoslavije Srpska pravoslavna crkva je preuredila svoju organizacijsku shemu tako da se granice eparhija podudaraju s državnim granicama, osim zasad s hrvatsko-slovenskom. To, kažu nam neki, komplicira u Zagrebu a iritira u Ljubljani. Ali to jamačno nije pri vrhu liste prioriteta u beogradskoj Patrijaršiji.

Preksinoć kasno je episkop bački Irinej (Bulović), kao portparol SPC, objavio obznanu za javnost s redovitog zasjedanja Svetoga arhijerejskog sabora, najvišega kolegijalnog tijela SPC, koje obuhvaća sve eparhijske arhijereje (dakle vladike koji upravljaju pojedinim episkopijama odnosno mitropolijama).

Zasjedanje je održanu u Beogradu, na Vračaru, "u hramu Svetoga kneza Lazara, u kripti Hrama Svetog Save".

Za mitropolita crnogorsko-primorskoga izabran je, prema očekivanjima, dosadašnji episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović), koji je tom Mitropolijom upravljao nakon smrti mitropolita Amfilohija (Radovića), i koji je prethodno, zajedno s Amfilohijem, predvodio litije i druge izraze nezadovoljstva Srba u Crnoj Gori politikom i likom predsjednika Mila Đukanovića.

Metodije (Ostojić), dosadašnji vikarni episkop dukljanski, novi je episkop budimljansko-nikšićki (njegova eparhija uglavnom pokriva istočnohercegovski teritorij koji je Crna Gora anektirala 1878., a Pljevlja 1912., stekavši tako mnoge Srbe). Novi episkop valjevski je Isihije (Rogić). Izabrano je i ukupno pet vikarnih episkopa (pomoćnih biskupa).

Prekinut medeni mjesec

Sveti arhijerejski sabor je ošinuo po državnim vlastima Srbije i Crne Gore.

Medeni mjesec s Vučićevim režimom prekinut je izrazima duboke zabrinutosti "zbog pojave novih nacrta zakona, čak i zakonâ donesenih na brzinu, bez valjane pripreme i dovoljne javne rasprave i bez dijaloga s crkvama i vjerskim zajednicama, iako se ti nacrti zakona i zakoni njih neposredno tiču, uz prijetnju ograničavanja ili čak ukidanja prava crkava i vjerskih zajednica na slobodno ispovijedanje vjere, što je u suprotnosti s Ustavom Srbije i obvezujućim međunarodnim konvencijama."

Sabor "također smatra neprihvatljivim da nacrt zakona o kulturnoj baštini ograničava njegovu primjenu samo na dio teritorija Srbije, jer isključuje teritorij Kosova i Metohije iz sfere svog djelovanja, premda su ondje najveće srpske svetinje i najvažniji srpski spomenici kulture."

SPC time ponovo zatvara vrata eventualnim kompromisima Beograda u pogledu statusa Republike Kosova. Ondje se, ocjenjuje Sabor, "nepravde, pritisci i nasilje nad srpskim narodom i ugrožavanje identiteta, slobode, pravâ i imovine Srpske pravoslavne crkve nastavljaju, i to, na žalost, u sve težem obliku." Posljednje četiri riječi naglašavaju distanciranje episkopata Srpske pravoslavne crkve spram zakonodavne i sveukupne politike Srbije i Aleksandra Vučića.

Nije dobro prošla ni Crna Gora, iako je njezin premijer Zdravko Krivokapić došao antišambrirati pred Sabor i tražiti kompromis s Patrijarhom. Sabor se, piše u obznani, "suočio s izazovima s kojima su se našli naša Crkva i narod u Crnoj Gori, gdje i nova vlada izbjegava potpisivanje već usuglašenoga Temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve i države Crne Gore, čime je Srpska pravoslavna crkva diskriminirana spram svih inih crkava i vjerskih zajednica koje djeluju u Crnoj Gori."

Krivokapić je prešutio pljusku s Vračara i izrazio zadovoljstvo izborom Joanikija za mitropolita.

Ni riječi o Sjevernoj Makedoniji. O "pojavama koje ugrožavaju jedinstvo Pravoslavne crkve" samo to da ih je Sabor razmatrao s dužnom brigom i pažnjom. Jednako tako i izvijest saborskog Odbora za Jasenovac.

Ali, kad je već riječ o tom vremenu i genocidima, naglašena je 140-godišnjica rođenja, 65-godišnjica smrti i 30-godišnjica prijenosa posmrtnih ostataka "svetog Vladike Nikolaja" koji je usred holokausta našao prikladnim da budu ružnim riječima obasuti "Židovi i otac njihov Đavo".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 09:46