Kad se dogodi tragedija, želimo da je netko za nju kriv. Želimo se ujediniti u gnjevu i uprijeti prstom u nekoga tko nije dobro obavio svoj posao, tko je bio pokvaren, pohlepan, lakomislen, lijen, nemaran.
Nevini su poginuli jer je šofer bio iscrpljen, jer je poslovođa krao željezo s gradilišta, jer je nadzorni inženjer kupio diplomu u Bosni, jer je idiot držao napunjeno oružje u ladici s čarapama i obučavao dijete da rukuje njim...
Naš je prirodni poriv svakome zašto pridružiti odgovarajući zato, a to nam više nego ikad treba kad nas potrese nešto neshvatljivo užasno. Moramo imati krivca da bismo razumjeli što je vodilo nesreći, da bi nam svijet bio logičan, da se ne izgubimo u besmislu.
Ali svijet je nasumičan i krivca ponekad jednostavno nema. Za pokolj u osnovnoj š...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....