Nakon što je u subotu navečer potres magnitude 4,2 po Richteru pogodio mjesto Klana na granici Hrvatske i Slovenije, a koji se osjetio i na širem riječkom području, građani tog najvećeg grada na Kvarneru polako sliježu dojmove.
Renata Bartula Bosanac ispričala nam je kako je izgledalo tih desetak sekundi neizvjesnosti koje su se Riječanima činile mnogo dulje.
- Mi smo na 16. katu pa možete misliti kako nam je bilo na takvoj visini. Sve je zatutnjalo kao kad vlak prolazi. Neki susjedi izletjeli su iz stanova, a djeca su me uplašeno pitala hoćemo li izaći. Ali gdje ćemo? Mogli smo se samo stisnuti pod štok i to je to - govori Renata.
U trenutku potresa svi su se lusteri i zavjese tresli pa je i strah postao veći.
Nakon prvog, jačeg podrhtavanja uslijedio je pokoji slabiji i znatno kraći.
- Kad se dogodio zagrebački potres, radila sam u noćnoj smjeni pa se dobro sjećam kako je bilo. Istu takvu tutnjavu i zvuk osjetila sam i sad - prisjeća se.
Zasad u stanu nisu primijetili nikakva oštećenja, baš kao što se ni susjedi s kojima redovito komunicira u Viber grupi, koja okuplja sve stanare u njezinom neboderu, nitko nije na to požalio. Dobro je prošlo, kaže, da nema ljudskih, a vjerojatno ni materijalnih žrtava. O novom potresu ne želi previše razmišljati ni zbog njega strahovati.
- Ja sam dijete rata u Sarajevu pa i na ovaj potres gledam s mišlju: ‘Bit će kako dragi Bog da‘. Bitna mi je samo sigurnost moje djece i da nisu uplašeni. Ali što ćemo, ne možemo znati što će biti - zaključuje Renata.
I drugi Riječani s kojima smo razgovarali potvrdili su da su osjetili potres, ali dio njih nije se toliko uplašio jer žive na nižim katovima od naše prve sugovornice. Tamo se, kažu, sve osjetilo puno slabije pa je i panika bila manja. Osim toga, podrhtavanje se nije osjetilo ni u istočnom dijelu Istre.