Bivša profesionalna plesačica, žena u 50-ima uredno je parkirala automobil na mjesto za invalide i progurala se kroz red u policijskoj stanici.
- Ja sam invalid - objasnila je. Zbog plesanja ima oštećenu kralježnicu te joj je određen čak 80-postotni invaliditet. Zbog toga ima pravo na markicu za besplatno parkiranje, popust na cestarine i trajekte, prednost kod liječnika, u pošti, policiji... Iako honorarno radi u plesnoj školi i potpuno je samostalna, ona ima invalidsku iskaznicu.
Ovakvi bi slučajevi trebali postati prošlost, a prema grubim procjenama, petina osoba koje sada imaju utvrđen invaliditet - njih oko 100 tisuća - mogla bi od sljedeće godine ostati bez prava. Istovremeno, dio osoba s nižim postotkom invaliditeta , koje sada nemaju nikakve novčane naknade, mogle bi ih steći.
Sedam stupnjeva
Naime, Ministarstvo socijalne politike pustilo je u javnu raspravu teze o Zakonu o inkluzivnom dodatku, koji bi trebao stupiti na snagu 1. siječnja 2014., a kojim bi se trebala iz temelja promijeniti i definicija invaliditeta i dodjela prava. Svi civilni invalidi - a ima ih oko 450.000 - morat će u sljedećem periodu proći novo vještačenje, dok se na hrvatske ratne vojne invalide ovaj zakon neće odnositi.
Prema objavljenim tezama, inkluzivni dodatak bio bi novo materijalno pravo koje bi zamijenilo dosadašnja četiri prava - osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, naknadu do zaposlenja te doplatak za djecu s težim oštećenjima zdravlja. Međutim, iznos inkluzivnog dodatka neće biti prosti zbroj tih prava, nego će se određivati za svaku osobu pojedinačno ovisno o količini tuđe pomoći koja joj je potrebna u svakodnevnom životu.
Postojat će sedam stupnjeva potrebne potpore, od najmanje do najveće, a o stupnju potrebne pomoći ovisit će i iznos inkluzivnog dodatka. Uz to, bit će propisan i dohodovni cenzus.
Sada se invaliditet osobe određuje u određenom postotku invaliditeta, što ne postoji nigdje u Europskoj Uniji. Pri određivanju stupnja invaliditeta ne procjenjuje se primarno funkcionalnost osobe, nego oštećenje.
Nova definicija
Prema novom modelu, invaliditet će se definirati po formulaciji Svjetske zdravstvene organizacije prema kojoj je invaliditet “ograničenje ili smanjenje sposobnosti izvršenja neke fizičke aktivnosti ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi osobe i odnosi se na sposobnosti koje su općeprihvaćene kao bitni sastojci svakodnevnog života”.
Stoga neće biti važno ima li osoba problema s kralježnicom, nego koliko je to ograničava u svakodnevnim aktivnostima: može li se sama odjenuti, obaviti toaletu, samostalno jesti i drugo. Ako može - neće više imati određen invaliditet, nego oštećenje zdravlja.
- U ovom trenutku teško je govoriti koliko će osoba s invaliditetom ostvariti pravo na inkluzivni dodatak. Projekcije koje smo izradili ukazuju na mogućnost povećanja ukupnih izdvajanja. Rezultati probne primjene novog načina vještačenja također su pokazali da do sada nije bilo dosljednosti te da ne postoji jednoznačna veza između dodjele prava na osobnu invalidninu s najvećim odstupanjima u funkcionalnosti osoba, što ujedno znači da će pravo na inkluzivni dodatak ostvariti i osobe s nižim stupnjevima invaliditeta - kažu u Ministarstvu. Naš sugovornik iz civilnog društva dodaje da sada u Registru invalida doista ima osoba koje to nisu.
Tko je invalid?
- Primjerice, 40 posto svih invalida osobe su starije od 65 godina. Kod dobrog dijela tih osoba ne radi se o invaliditetu, već naprosto o padu funkcionalnosti koji prirodno dolazi s godinama. Sigurno je da će veliki dio tih osoba jednostavno novim vještačenjem izgubiti status invalida. Međutim, neki od invalida koji sada nemaju nikakvu novčanu pomoć će je dobiti, tako da je nemoguće procijeniti kakav će na kraju biti ‘odnos snaga’ - kaže naš sugovornik. To će se, dodaje, znati tek kada svi invalidi prođu novo vještačenje. U kojem će roku ono biti obavljeno, koliko će to koštati i je li za taj posao osiguran novac, još se ne zna.
Vrste invaliditeta
Prema Registru invalida, u siječnju 2013. u Hrvatskoj je bilo 520.437 osoba s invaliditetom, što je gotovo 100.000 više nego što ih je bilo 2001. godine. Gotovo 203.000 osoba u registru čine osobe starije od 65 godina.
Zbog toga se od 2009. priprema izmjena načina vještačenja. Još 2010. godine tadašnji ministar Darko Milinović donio je Jedinstvenu listu funkcionalnih sposobnosti prema kojoj je uveo, uvjetno rečeno, sedam razina invaliditeta, ovisno o broju sati tuđe pomoći koja je osobi potrebna.
Tako je, sukladno međunarodnoj praksi, odlučeno da osoba kojoj je mjesečno potrebno manje od 50 sati tuđe pomoći (oko 1,5 sat dnevno) nije osoba s invaliditetom, a najveći stupanj imala bi osoba kojoj je potrebno više od 180 sati tuđe pomoći mjesečno.
Također je odlučeno da se do kraja 2012. godine osnuje jedinstveno tijelo vještačenja, jer se trenutno invaliditet vještači u šest različitih resora. U istom razdoblju trebalo se vještačiti i po novom i po starom modelu kako bi se vidjeli rezultati promjena.
Kriteriji za vještačenje
- Jedinstveno tijelo još nije osnovano, ali je u tijeku priprema zakonodavne regulative za njegovo osnivanje i rad - kažu u Ministarstvu. Naš sugovornik dodaje da će Jedinstvena lista biti tek temelj za kriterije vještačenja.
- Pokazalo se da je ona naprosto neprovediva i nepriuštiva. Ona odgovara visokoj međunarodnoj praksi, međutim da bi se provelo takvo opsežno vještačenje, potrebno je svaku osobu u kontinuitetu opservirati barem mjesec dana. I to se u najrazvijenijim europskim državama tako i radi, osobito kad se određuje daljnja radna sposobnost. Mi za to nemamo resurse - objašnjava naš sugovornik. Stoga su sati tuđe pomoći zamijenjeni tzv. definicijskim modelom.
- Za svaku skupinu invalida definirat će se najvažnija odrednica te će se, ovisno o otklonu od nje, određivati razina dodatka. Primjerice, za slijepe osobe najvažnija je orijentacija u okolini. Osobi koja se ni na koji način, ni uz pomoć štapa, ne može samostalno orijentirati, pripast će najviši dodatak - kaže naš sugovornik.
Tražilo se vještačenje i vojnih invalida
Još 2009. godine tadašnja državna tajnica za socijalnu skrb Dorica Nikolić željela je promijeniti način vještačenja invalida i status vezati uz funkcionalnost, a ne oštećenje zdravlja. Tada je prvi put spomenut i inkluzivni dodatak, čija bi visina ovisila o stupnju smanjene funkcionalnosti, a njegovo je uvođenje propisano i Zakonom o socijalnoj skrbi. Međutim, sukladno međunarodnim konvencijama, novo vještačenje trebalo se odnositi na sve invalide - i civilne i vojne - kako bi se izjednačila njihova prava. To je naišlo na oštar otpor branitelja pa je cijeli projekt zaustavljen. Ovaj Zakon o inkluzivnom dodatku nastavak je ujednačavanja hrvatske prakse s europskom, ali će se odnositi samo na civilne invalide.
I sadašnji Zakon o socijalnoj skrbi propisuje uvođenje inkluzivnog dodatka, ali bez konkretnih iznosa.
Primjerice, osobi s tjelesnim oštećenjem koja može samostalno koristiti invalidska kolica dodijelit će se inkluzivni dodatak u iznosu razine 3, slijepoj osobi dodatak razine 4...