Stajalište tužiteljstva BiH prema kojemu ne postoje pretpostavke za izručenje Zdravka Mamića Hrvatskoj, a koje su prije nekoliko dana iznijeli na sudu u Sarajevu, u suprotnosti je stajalištu koje su institucije pravosuđa BiH dosad zastupale u identičnim predmetima.
Ranija stajališta, a riječ je i o onima Ministarstva pravosuđa BiH, Suda BiH u Sarajevu, ali i tamošnjega tužiteljstva, ničim nisu upućivala na problem nepostojanja dvostruke kažnjivosti, a pogotovo ne na problematiziranje odredbi Ugovora o izručenju vlastitih državljana koji su 2012. potpisale BiH i Hrvatska. Prije svega, riječ je o slučaju bivše sarajevske sutkinje Lejle Fazlagić, koja se od tjeralice BiH skriva u Hrvatskoj, a ima i državljanstvo BiH i hrvatsko, kao i Mamić.
Također, riječ je i o prvome slučaju hrvatskoga zahtjeva za izručenjem protiv Mamića na osnovi nepravomoćne presude osječkoga Županijskoga suda kojom je Mamić osuđen na 6 i pol godina zatvora. Dok su se, zahtijevajući izručenje Lejle Fazlagić, u Ministarstvu pravosuđa BiH pozivali upravo na odredbe Ugovora o izručivanju vlastitih državljana, onoga čije odredbe njihovo tužiteljstvo sada osporava, u prvome slučaju Zdravka Mamića sud BiH u Sarajevu zaključio je da nema “problema” s dvostrukom kažnjivošću, odnosno da su sva djela koja se stavljaju na teret Mamiću u RH, kaznena djela i u BiH.
Neočekivani stav
Naime, tužiteljstvo BiH je prošloga utorka na ročištu u povodu odlučivanja o zahtjevu za izručenjem Mamića na osnovi druge optužnice tzv. slučaja off-shore, prilično neočekivano stalo na stranu obrane te reklo da ne postoje pretpostavke za izručenjem Mamića iz dvaju razloga. Prvi je da su djela koja se Mamiću stavljaju na teret uglavnom počinjena prije potpisivanja Ugovora o izručivanju 28. studenoga 2012. dok je samo manji dio inkriminiran nakon potpisivanja toga Ugovora. Kao što je poznato, upravo su odredbe toga Ugovora bile razlog zbog kojega se očekivalo da bi Mamić mogao biti izručen u Hrvatsku unatoč državljanstvu BiH. No, dok je u Mamićevu slučaju tužiteljstvo BiH zaključilo da se odredbe Ugovora ne bi trebalo primijeniti, u molbi za izručenje Lejle Fazlagić, koju je ministar pravosuđa Josip Grubeša u ožujku 2017. uputio Hrvatskoj, poziva se upravo na odredbe toga Ugovora.
"Napominjemo da je odredbama Ugovora dopušteno i izručenje vlastitih državljana za kaznena djela organiziranoga kriminala”, navedeno je u molbi. No, situacija između Fazlagić i Mamića identična je i zato što ni sva djela koja se Lejli Fazlagić stavljaju na teret nisu počinjena nakon potpisivanja Ugovora 2012., nego se još inkriminira razdoblje od 2010. do kraja 2016. godine. Zdravku Mamiću, pak, inkriminira se razdoblje od 2004. do 2015.
Odlučuje ministar
Zanimljivo je napomenuti kako je tu situaciju da su neka od djela počinjena prije potpisivanja Ugovora još 2017. istaknuo i odvjetnik Lejle Fazlagić, Milko Križanović, žaleći se na odluke o izručenju njegove klijentice, no i Vrhovni sud RH, ali kasnije i Ustavni, nisu mu dali za pravo.
“Iz činjeničnih opisa Naredbi o provođenju istrage, otvaranju istrage te proširenju istrage proizlazi da se izručenici prije svega na teret stavlja razdoblje tijekom 2012. i do kraja 2013., te je očito da se izručenje traži za kaznena djela počinjena u razdoblju nakon potpisivanja Ugovora”, zaključio je Vrhovni sud. Kao što je poznato u slučaju Fazlagić, sve sudske instance u Hrvatskoj zaključile su da postoje pretpostavke za izručenje, a istoga je stajališta bilo i Hrvatsko državno odvjetništvo koje je zastupalo interese tužiteljstva BiH u ovome postupku.
Unatoč tome, ministar pravosuđa još nije donio odluku, no to je političko, a ne pravno pitanje. Kad razmotrimo drugi razlog zbog kojega je tužiteljstvo BiH izrazilo neslaganje s izručenjem Mamića Hrvatskoj, stvari postaju još apsurdnije. Naime, tvrde da kaznena djela koja se Mamiću USKOK-ovom optužnicom stavljaju na teret nisu kaznena djela u BiH.
Teško razumljivo
Ovo je pogotovo teško razumjeti kad se uzme u obzir da se jedno od dva kaznena djela koja se Mamiću stavlja na teret u RH, isto ono djelo zbog kojega je pravosuđe BiH i tužiteljstvo tražilo izručenje Lejle Fazlagić.
Riječ je o tzv. kriminalnome udruživanju, a Vrhovni sud RH zaključio je da se kazneno djelo za koje se Fazlagić tereti u BiH (organizirani kriminal) može podvesti pod gotovo identično takvo kazneno djelo u hrvatskome Kaznenome zakonu (zločinačko udruženje). Dakle, za isto djelo za koje sada tvrde da ne postoji, tražili su (i dobili) zeleno svjetlo za izručenje i od hrvatskoga Državnoga odvjetništva, ali i od sudova.
Također po pitanju drugoga kaznenoga djela za koje se tereti Mamić, a riječ je zloporabi povjerenja u gospodarskome poslovanju, sud BiH već je donio odluku u ranijem Mamićevu predmetu te zaključio da to kazneno djelo postoji u tamošnjem zakonu. Naime, premda je u tome prvome slučaju protiv Mamića sud u Sarajevu odbio dopustiti izručenje jer se na taj slučaj nisu mogle primijeniti odredbe Ugovora, sud je jasno zaključio da postoji dvostruka kažnjivost.
“Iz navedene dokumentacije proizlazi da je kazneno djelo za koje se potraživani tereti propisano i krivičnopravnim zakonodavstvom BiH, odnosno entitetskim krivičnim zakonima. Navedena krivična djela su propisana zakonodavstvom Bosne i Hercegovine...”, jasno je naveo sud BiH u srpnju 2018.