Štern: Hrvatska nema nijednu organizaciju poput ove, mogla bi postati nova Ina

„Mađarska i Slovačka Hrvatsku mogu zamoliti da im dopusti transport ruske nafte Jadranskim naftovodom. Naši političari bi se trebali zamisliti nad njihovim nediplomatskim narativom jer si suverena država ne bi trebala dozvoliti da se s njom tako komunicira. Hrvatska nema razloga da im to ne omogući ako su EU i SAD suglasni”, ističe u Briefingu stručnjak za energetiku Davor Štern, bivši ministar gospodarstva i direktor Ine koji je danas počasni konzul Filipina u Hrvatskoj.

O projektu istraživanja nafte i plina u Kazahstanu Agencije za ugljikovodike kaže da je cijena nafte danas toliko niska da ne opravdava visoke troškove istraživanja, proizvodnje i transporta iz tako daleke zemlje.

Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta

„Više nemamo jaku Inu koja u takav posao može ući sa svojim stručnjacima. To područje u Kazahstanu ima potencijal, svjetske tvrtke tamo rade, ali mi za tako nešto nismo osposobljeni, a nije ni vrijeme za to. Pobornik sam toga da ta Agencija postane nova Ina jer nemamo u Hrvatskoj ni jednu drugu sličnu organizaciju koja bi bila baza za novu energetsku kompaniju koja bi preuzela mjesto Ine u novom stoljeću. To je dobra jezgra da se oke nje stvori nova Ina. U slučaju Ine, Hrvatska se mora dogovoriti s MOL-om da se taj loš brak razvrgne, da se podijeli imovina, a prvi uvjet mora biti da rafinerija u Rijeci ostane u stopostotnom hrvatskom vlasništvu”, govori Štern.

„Pretpostavljam da je MOL većinski vlasnik Ine, ali to nije prikazao. Ima 49 posto vlasništva, a preostalih 2 posto je vjerojatno skriveno u nekakvim skrbničkim računima i to je prekršaj”, tvrdi Štern.

„Iranska nafta Americi nije toliko bitna da bi ona zbog toga upotrijebila cijeli svoj ratni stroj. Mislim da je to više američka politika podrške prema Izraelu jer Iran ne priznaje pravo Izraela da postoji. Ne može se u Iranu dogoditi ono što se dogodilo u Venezueli”, naglašava Štern i dodaje da usprkos svim tenzijama i sukobima u svijetu nafta drži cijenu od oko 60 dolara po barelu što je dobra situacija kada znamo da je cijena nekad skakala do 140 dolara.

„Burze su kocka, kao kladionica. Vidimo da je bitcoin u velikoj depresiji, no on je nastao iz ničega i vrijednost mu je na početku bila nula. Zlato je oduvijek priznato kao utočište za novac kada je situacija u svijetu nestabilna. Sada se kupuju i litij, bakar, srebro, aluminij... Jedno je fizičko zlato ili srebro koje se može spremiti u sef, a drugo je ono koje nije fizičko nego kupujete pravo na zlato i tu se jednog dana može pokazati da je car gol. Povukao sam se iz trgovine kada sam vidio da se ona pretvorila u kladionicu. Priznajem samo fizičku trgovinu. Ako dođe do neke velike kataklizme, ni za fizičko zlato neće biti kupaca i ono će se preko noći obezvrijediti”, upozorava Štern dodajući da nije protivnik nuklearne energije, ali da će ekonomika pokazati da će energija proizvedena na zeleni način, ako će se moći skladištiti u nove baterijske sustave, nadomjestiti male nuklearne elektrane koje su jako skupe.

Potražnja za fosilnim gorivima, tvrdi on, neće posustati. Uvjeren je da će, ako se uskoro okonča rat u Ukrajini, Europa opet kupovati naftu i plin od Rusije.

„Legitimno je što dajemo podršku Ukrajini, ali naša ekonomija zbog toga trpi. Ruska ekonomija ne osjeća posljedice toga što mi više ne kupujemo rusku naftu. Ako Amerika pregovora s Rusijom i Ukrajinom oko završetka rata, u jednom će trenutku doći do prekida neprijateljstava. Tada će se opet postaviti pitanje može li si Europa dozvoliti kupovanje skupe energije, a na raspolaganju joj je ruska. Ne vjerujem u europsku odluku da 2030. više neće uvoziti ni kubik nafte i plina iz Rusije. Takve odluke donose političari koji s energetikom nemaju nikakve veze”, kaže Štern. Smatra da je jako dobro da strani radnici moraju položiti ispit iz hrvatskog jezika da bi im se produžila radna dozvola.

„To bi trebalo vrijediti i za sve menadžere velikih kompanija koji su stranci, a rade u Hrvatskoj. Ne vidim razloga zašto bi netko tko radi u pekari morao znati osnovni hrvatski, a netko tko vodi Inu ne bi trebao. Neke naše agencije koje uvoze radnike s Filipina već na Filipinima organiziraju tečajeve hrvatskog za radnike koji čekaju vizu”, otkriva Štern.

Napominje da je EU dala novac za izgradnju socijalnih centara za ljude starije dobi i kojima će biti potrebna pomoćna radna snaga, a Filipinci su poznati po tome da u mnogim europskim zemljama rade u sustavu skrbi za starije osobe kao njegovatelji.

Za to moraju znati nešto hrvatski, jer naši stariji ljudi ne govore engleski.Ne očekuje da će doći do drastičnog povećanja broja filipinskih radnika u Hrvatskoj kojih je sada oko 18.000.

„Naši ljudi se vraćaju iz inozemstva i treba im dati prednost pri zapošljavanju pa će se smanjivati potreba za stranim radnicima. No, problem je što naši ljudi nisu spremni raditi neke poslove koje su prije radili. Moramo imati održivu kvalitetu usluga u turizmu i ljude koji su spremni raditi poslove koje naši ljudi neće”, ističe Štern. Prema njegovom mišljenju obrtnicima i vlasnicima obiteljskih trgovina bi trebalo dopustiti da rade nedjeljom, a radnike treba za rad nedjeljom više platiti. I Filipini su, dodaje, katolička zemlja pa se svim danima radi od 0 do 24.

„Živio sam i ljetovao godinama u Dubrovniku i jedna od stvari koja me navela da napustim taj grad je da nasred Straduna pekara radi 24 sata, a ispred leže pijani stranci koji uz pecivo kupuju i alkohol. Bilo je prljavo i galama”, govori Štern koji smatra da se alkohol ne ni trebao prodavati u pekarama, na kioscima i benzinskim pumpama.

Pogledajte cijelu emisiju: