Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Mire Zakora iz Daruvara, Zagrebačka br. 18, OIB:10577477472, zastupane po punomoćnici Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnici u Garešnici, protiv tuženika Hanza Media d.o.o. iz Zagreba, Koranska br. 2, OIB:79517545745, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pn-48/2022-40 od 19.srpnja 2022., na temelju odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 27.travnja 2023.,
presudio je:
I. Djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tužiteljice pa se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pn-48/2022-40 od 19.srpnja 2022.:
- potvrđuje u dijelu točke I.1. izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 85.000,00 kuna/11.281,44 1€ sa zateznim kamatama na taj iznos od podnošenja tužbe do isplate i točki II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka,
- preinačava u dijelu točke I.1., I.2. i I.3. te dijelu točke III. izreke presude o troškovima postupka kojom je tužiteljici naloženo platiti trošak postupka tuženika te sudi:
"1. Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o., Koranska 2, Zagreb, OIB 79517545745 da tužiteljici Miri Zakora iz Daruvara, Zagrebačka 18, OIB 10577477472 isplati iznos od 15.000,00 kuna/1.990,84 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24.lipnja 2020. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
2. Nalaže se Hanza Media d.o.o., Koranska 2, Zagreb, OIB 79517545745 da sa internetskih stranica portala „jutarnji.hr“ ukloni i učini nedostupnim čitateljima tekst objavljen dana 23.ožujka 2020. pod naslovom: „NEVJEROJATNO FOTO:JOŠ JEDAN SKANDALOZAN KORONA PARTY, OVAJ PUT U POPULARNIM HRVATSKIM TPLICAMA, Fotografije zapanjile sve: „Pa ovo mjesto je tempirana bomba!“ i dana 23.ožujka 2020. pod naslovom: „NEVJEROJATNO RAVNATELJICA DARUVARSKIH TOPLICA ZBOG KORONA PARTYJA SMIJENJENA, ALI JE VRLO BRZO I NAGRAĐENA Dobila je novu odgovornu funkciju“, a da sa internetskog portala „slobodnadalmacija.hr“ ukloni i učini nedostupnim čitateljima tekst objavljen dana 23.ožujka 2020. pod naslovom: „Novi skandalozni korona party, i to u poznatim toplicama: Ne mogu vjerovati da se ovo događa, ovo je tempirana bomba!; Ravnateljica hitno razriješena.“
3. Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o., Koranska 2, Zagreb, OIB 79517545745 da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude na internetskim portalima „jutarnji.hr“ i „slobodnadalmacija.hr“ objavi integralni tekst ove presude o svom trošku, bez komentara.
4.Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."
II. Trošak žalbenog postupka se tužiteljici ne dosuđuje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:
“I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, koji glasi:
„1. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o., Koranska 2, Zagreb, OIB 79517545745 da tužiteljici MIRI ZAKORA, iz Daruvara, Zagrebačka 18, OIB 10577477472 isplati iznos od 100.000,00 kn/13.272,28 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope iz članka 29. stavak 2. uvećanom za tri postotna poena obračunatom od podnošenja tužbe pa sve do isplate.
2. Nalaže se HANZA MEDIA d.o.o., Koranska 2, Zagreb, OIB 79517545745 da sa internetskih stranica portala „jutarnji.hr“ ukloni i učini nedostupnim čitateljima tekst objavljen dana 23.ožujka 2020. pod naslovom: „NEVJEROJATNO FOTO:JOŠ JEDAN SKANDALOZAN KORONA PARTY, OVAJ PUT U POPULARNIM HRVATSKIM TPLICAMA, Fotografije zapanjile sve: „Pa ovo mjesto je tempirana bomba!“ i dana 23.ožujka 2020. pod naslovom: „NEVJEROJATNO RAVNATELJICA DARUVARSKIH TOPLICA ZBOG KORONA PARTYJA SMIJENJENA, ALI JE VRLO BRZO I NAGRAĐENA Dobila je novu odgovornu funkciju“, a da sa internetskog portala „slobodnadalmacija.hr“ ukloni i učini nedostupnim čitateljima tekst objavljen dana 23.ožujka 2020. pod naslovom: „Novi skandalozni korona party, i to u poznatim toplicama: Ne mogu vjerovati da se ovo događa, ovo je tempirana bomba!; Ravnateljica hitno razriješena.“
3. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o., Koranska 2, Zagreb, OIB 79517545745 da u roku od 15 dana po pravomoćnosti na internetskim portalima „jutarnji.hr“ i „slobodnadalmacija.hr“ objavi integralni tekst ove presude o svom trošku, bez komentara.“
II Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kuna/3.318,07 eura, u roku od 15 dana.
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.“
2. Pravovremeno i dopuštenom žalbom po izabranoj punomoćnici tužiteljica pobija citiranu presudu navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu i udovoljiti tužbenom zahtjevu u cijelosti uz naknadu troškova odnosno postupiti po članku 366.a ZPP-a. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kuna i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 3.100,00 kuna.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a žaliteljica posebno ne iznosi neku od tih povreda. Presuda je jasna i razumljiva, ima razloge i može se ispitati.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da tužiteljica u tužbi podnesenoj 23.lipnja 2020. navodi da je tuženik kao nakladnik internetskog portala „jutarnji.hr“ i „slobodnadalmacija.hr“ 23.ožujka 2020. objavio tekst pod naslovom:“NEVJEROJATNO FOTO:JOŠ JEDAN SKANDALOZNI KORONA PARTY, OVAJ PUT U POPULARNIM HRVATSKIM TOPLICAMA, fotografije zapanjile sve:“pa ovo mjesto je tempriana bomba!“, a 25.ožujka 2020. tekst pod naslovom:“NEVJEROJATNO RAVNATELJICA DARUVARSKIH TOPLICA ZBOG KORONA PARTYA SMIJENJENA, ALI JE VRLO BRZO I NAGRAĐENA Dobila novu odgovornu funkciju.“, 23.ožujka 2020. objavljen članak pod naslovom „Novi skandalozni korona party, i to u poznatim toplicama: ne mogu vjerovati da se ovo događa, ovo je tempirana bomba!; Ravnateljica hitno razriješena“. u kojim tekstovima su Daruvarske toplice opisane kao mjesto potpunog ignoriranja protuepidemioloških mjera stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske, a poziva se i na fotografije „korisnika“ i anonimnih zgroženih stanovnika, a da se tuženik prije objavljivanja spornog teksta nije obratio tužiteljici niti je na bilo koji način provjeravao točnost i istinitost objavljenih navoda,
- tužiteljica tvrdi da je na temelju takvih napisa i pripadajućih fotografija po hitnom postupku razriješena dužnosti ravnatelja Daruvarskih toplica, Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju, a da je tuženik svojim postupanjem s naglašenim senzacionalizmom aktivno podupirao medijski pritisak na tužiteljicu, a što je izazvalo brojne zdravstvene probleme kao posljedicu duševnih boli zbog nazaslužene degradacije i neutemeljenog profesionalnog sramoćenja,
- da tužiteljica navodi da se obratila tuženiku radi objave ispravka informacije i isprike, što je tuženik odbio pa kako trpi štetu potražuje iznos od 100.000,00 kuna, uklanjanje spornih članaka sa portala i objavu donesene presude u ovom sporu,
- da se tuženik u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže prije svega tužbu odbaciti jer da nije ispunjena zakonska pretpostavka iz članka 22. stavak 2. Zakona o medijima, jer nije podnesen valjan zahtjev za ispravak, jer sadrži i komentiranje koje bi moglo zbog objave dovesti do nastanka štete, da je tužena svojim postupcima onemogućila time reparaciju nastale navodne štete, da su članci objavljeni nakon što je župan Damir Bajs zatražio od Upravnog vijeća razrješenje tužiteljice, da je javnost već bila upoznata sa fotografijama koje se spominju u tužbi pa da je slijedom svega navedenog tuženik imao opravdani razlog povjerovati da su objavljene informacije točne, a da je autorica članka pokušala kontaktirati župana, tužiteljicu i predsjednicu Upravnog vijeća te da je kontaktirala gradonačelnika Daruvara Damira Lneničeka i sadašnju vršiteljicu dužnosti ravnatelja Stojanku Lukačin pa su u spornim člancima prenesene izjave gradonačelnika i vršiteljice dužnosti ravnatelja,
- da tuženik smatra da nema uzročne veze između štetne radnje i štete jer tužiteljica zbog objava nije ostala bez zaposlenja ili bila u nemogućnosti se zaposliti, protivi se objavi presude kako to tužba traži jer to nije predviđeno Zakonom o medijima u situaciji kada tužiteljica traži isplati naknade u iznosu od 100.000,00 kuna,
-da nije sporno objavljivanje članaka sadržaja i naslova kako to tvrdi tužba 23.ožujka i 25.ožujka 2020.,
- da nije sporno da se tužiteljica pravovremeno u smislu članka 22. stavak 2. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04., 84/11. i 81/13., u daljnjem tekstu: ZM) obratila nakladniku sa zahtjevom za objavljivanje ispravka informacije i isprikom, a glavnim urednicima navedenih portala sa zahtjevom za objavljivanje ispravka informacija dopisima od 2.travnja 2020. te da zatraženi ispravak u smislu odredbe članka 41. stavak 1. ZM-a nije bio objavljen, slijedom čega nije osnovan prigovor tuženika o ne postojanju zakonskih pretpostavki za podnošenje tužbe u ovom sporu,
- da je uvidom u predmetni članak objavljen 23.ožujka 2020. na portalu „jutarnji.hr“ isti objavljen u 15.01 sati, a na portalu slobodnadalmacija.hr u 15.44 sati kada je već postojalo priopćenje kabineta župana o pokretanju postupka razrješenja ravnateljice, a da su sporne fotografije koje prikazuju kako se korisnici usluga Daruvarskih toplica druže za šankom, zajedno objeduju za stolovima, ne brinući o širenju pandemije preuzeta sa Bjelovar.live, slijedom čega nije osnovana tvrdnja tužiteljice da je zbog objave spornih članaka po tuženiku bio pokrenut postupak za njeno razrješenje i da bi zbog tih objava bila razriješena dužnosti ravnateljice Daruvarskih toplica,
- da je postupak razrješenja tužiteljice s mjesta ravnateljice Daruvarskih toplica pokrenut temeljem napisa čanka i fotografije objavljenih na portalu Bjelovar.live, a ne objavom predmetnih članaka po tuženiku, slijedom čega nije utvrđena uzročna veza između objave predmetnih članaka po tuženiku i razrješenja tužiteljice kao ravnateljice pa nema odgovornosti tuženika u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima,
- da sud prihvaća tvrdnju tužiteljice da je profesionalno osramoćena, nezasluženo osobno degradirana, da je pretrpjela povredu prava osobnosti na zdravlje, ugled i čast zbog objave predmetnih članaka po tuženiku, dakle da sud prihvaća utvrđenim da je tužiteljica pretrpjela određenu neimovinsku štetu objavom predmetnih članaka, da su predmetnu informaciju prenosili i drugi mediji diljem Hrvatske, bili su dostupni široj javnosti te su čitani te su negativno utjecali na percepciju javnosti o osobi tužiteljice, koja je do tada uživala status javne i uspješne osobe u zajednici u kojoj je živjela,
- da je tuženik u smislu odredbe članka 21. stavak 4. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04., 84/11., 81/13., u daljnjem tekstu: ZM) tijekom postupka dokazao da je imao osnovan razlog povjerovati da su objavljene informacije točne, da je došlo do kršenja mjera radi sprječavanja širenja zaraze korona virusom jer da je poduzeo sve mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije te da je postupao u dobroj vjeri, osim u dijelu o objavi fotografije jer nije poduzeo nikakve mjere da bi provjerio da li je objavljena fotografija nastala u vrijeme važenja epidemioloških mjera,
- da se tužiteljica nije odazivala na pozive novinara pa niti novinara tuženika čime da im je onemogućila provjeru informacija kojima su raspolagali te da je na taj način doprinijela tomu da autorica spornih članaka Dora Koretić nije uspjela provjeriti u razgovoru sa tužiteljicom točnost informacija koje su objavljene te je sama tužiteljica svojim ne javljanjem na poziv novinara doprinijela objavi predmetnih članaka,
- da je u odnosu na objavu članka od 25.ožujka 2020. o navodnom novom rasporedu tužiteljice na novo radno mjesto o čemu je novinarka tuženika saznala iz elektroničke komunikacije tužiteljice sa svojim kolegama, da je objektivno prenesena informacija kojom se raspolagalo, a da izneseni stav novinara da je tužiteljica zapravo nagrađena tim rasporedom, da takvim komentarom nije prijeđena granica izražavanja osobnog stava i mišljenja autora u skladu s načelom slobode medija u smislu odredbe članka 3. stavak 2. ZM-a.
7. Osnovano žaliteljica u žalbi prigovara prvostupanjskom sudu kada primjenom odredbe članka 21. stavak 4. ZM-a zaključuje da je tuženik dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti tuženika zbog objave spornih članaka na portalima. Ovo stoga što je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio isključivo na iskazu saslušanih svjedoka Dore Koretić, Dražena Arapovića i priopćenjima iz ureda župana Bjelovarsko-bilogorske županije. Nije sporno da je tuženik objavu članka 23.ožujka 2020. temeljio na preuzimanju objave sa portala Bjelovar.live kao i priopćenju iz kabineta župana od 23.ožujka 2020. kojim se navodi da je zbog kršenja epidemioloških mjera zatražena smjena ravnateljice Daruvarskih toplica. Nije sporno niti da nije provjerena vjerodostojnost sadržaja preuzetog sa portala Bjelovar.live, a niti vjerodostojnost objavljene fotografije navodno nastale u vrijeme primjene mjera zbog sprječavanja širenja zaraze korona virusom a za što je kasnije utvrđeno da se radi o netočnim informacijama o kršenju epidemioloških mjera kao i da objavljena fotografija nije nastala u vrijeme epidemioloških mjera zbog zaraze korona virusom. Činjenica da je upravo novinarka tuženika prije objave predmetnih članaka pokušala kontaktirati tužiteljicu u koju svrhu je priložen ispis poziva nije dokazana jer na tu okolnost tuženik nije dao valjane argumente budući iz ispisa poziva nije jasno koji su to brojevi pozivani radi ostvarivanja kontakta sa tužiteljicom, kako to pravilno ističe žalba. Prema shvaćanju ovog suda tužiteljici se ne može stavljati na teret što se u situaciji poduzimanja mjera za razrješenje zbog kršenja epidemioloških mjera, znajući da su informacije netočne, nije odazivala na telefonske pozive, jer su novinari prije objave imajući u vidu izuzetno ozbiljnu situaciju zbog širenja zaraze korona virusom bili dužni obratiti povećanu pažnju prilikom objave takvih informacija. Ovo i naročito kada se radilo o svjetski poznatoj zdravstvenoj ustanovi za koju bi netočne objave imale izuzetno štetne posljedice, a za što se okrivljuje vodstvo te ustanove.
8. Prema odredbi članka 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 85/10.-pročišćeni tekst) u vezi članka 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“-MU broj 18/97.) zajamčena je sloboda izražavanja mišljenja i izražavanja misli, no novinar mora voditi računa i o odredbi članka 35. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči svakom građaninu štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. To nalaže novinaru pronaći ravnotežu između prava da u medijima istinito i potpuno izvješćuje o postupcima fizičke osobe i prava te osobe na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Pri tome treba voditi računa da se ne prijeđu granice izražavanja osobnog stava i mišljenja autora u skladu s načelom slobode medija iz članka 3. stavak 2. ZM-a.
9. Imajući u vidu gore navedene odredbe da bi tuženik bio oslobođen od odgovornosti za štetu bilo je potrebno unatoč interesa javnosti o ne poštivanju mjera radi sprječavanja širenja zaraze korona virusom provjeriti navode sa portala koji je objavio članak koji je bio povod županu da zatraži razrješenje tužiteljice sa mjesta ravnateljice. Prema sadržaju priopćenja iz kabineta župana detalji i senzacionalistički izneseni navodi o kršenju mjera nisu bili navedeni u istom, nije provjereno da li je objavljena fotografija nastala u vrijeme važenja epidemioloških mjera, a izostala je pravilno ocjena iskaza same tužiteljice te svjedoka Stojanke Lukačin. Propušteno je u tom kontekstu pravilno ocijeniti i utvrđeno da objavljena fotografija o kršenju mjera nije nastala u vrijeme kako je navedeno. Izostala je i pravilno ocjena točnosti odnosno provjeravanja navoda o novom radnom mjestu na koje je tužiteljica raspoređena, kao i medicinska dokumentacija koju je priložila tužiteljica, a odnosi se na dokazivanje nastanka štete povredom časti i ugleda tužiteljice koja kao ravnateljica jedne zdravstvene ustanove krši propisane mjere zaštite od zaraznih bolesti. Sve ovo opravdava dosudu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice u iznosu od 15.000,00 kuna, koliko se preinačavanjem pobijane presude pod točkom I.1. izreke dosuđuje tužiteljici, a potvrđuje pobijana presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 85.000,00 kuna kao previsoko postavljen, primjenom odredbe članka 22. ZM-a u vezi članka 1099. i članka 1110. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.,u daljnjem tekstu: ZOO). Na dosuđeni iznos se tužiteljici dosuđuje i zatezna kamata od podnošenja tužbe 24.lipnja 2020. do isplate primjenom članka 1103. i članka 29. stavak 2. ZOO-a.
10. Budući je tuženik odgovoran za nastalu štetu objavom netočnih informacija, prihvaća se žalba tužiteljice i u odnosu na točku I.2. i I.3. izreke te nalaže učiniti nedostupnim čitateljima teksta objavljenog 23.ožujka 2020. te objava ove presude na internetskim stranicama. Zahtjev za uklanjanjem spornih objava koje se još uvijek nalaze na portalima ima svoju osnovu u odredbi članka 1048. ZOO-a. Prema navedenoj zakonskoj odredbi svatko ima pravo od suda tražiti da se naredi otklanjanje štetnih posljedica, konkretno uklanjanja sadržaja sa portala kojima se povređuje pravo osobnosti jer je dostupno svima, a radi se o poznatoj u širem okruženju zdravstvenoj ustanovi pa svatko može doći do podataka o kojima je pisano u predmetnim člancima bez provjere istinitosti podataka koji su objavljeni (kršenje epidemioloških mjera i nagrađivanje zbog toga najodgovornije osobe zdravstvene ustanove). Isto tako obeštećenje je moguće i objavom presude.
11. Budući je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačava se rješenje o troškovima postupka pod točkom III izreke presude tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a istovremeno potvrđuje rješenje pod točkom III. izreke kojim je odbijena tužiteljica sa zahtjevom za dosudu troškova postupka. Name, tužiteljica je u sporu uspjela s osnovom 100%, a po visini 15%, što čini ukupni uspjeh u sporu od 57,50%, dok je uspjeh tuženika 42,50% pa je dakle uspjeh stranaka gotovo podjednak te je primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
12. Tužiteljici se trošak žalbenog postupka ne dosuđuje primjenom odredbe članka 154. stavak 4. i članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a zbog neznatnog uspjeha žalbe.
13. Iz svih naprijed navedenih razloga se primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a presuđeno kao u izreci.