Tvrtka LNG Hrvatska zaprimila je ponude sedam svjetskih kompanija zainteresiranih za ulaganje u gradnju kopnenog LNG terminala na Krku te 12 ponuda za zakup kapaciteta. Od sedam zainteresiranih ulagača, četiri tvrtke su industrijski ulagači, a tri financijski. U LNG Hrvatskoj zasad ne žele govoriti o imenima tvrtki koje su predale ponude, ali tvrde da je riječ o svjetskim renomiranim kompanijama. Natječaj za ulagače i zakup kapaciteta raspisan je za kopneni LNG terminal.
Bidenov posjet
Isto tako, idejni projekt, analiza tržišta, studija izvedivosti, studija utjecaja na okoliš napravljeni su za ovaj tip terminala. Osim toga, Europska komisija dodijelila je bespovratnih 4,9 milijuna eura za potrebnu dokumentaciju za kopneni terminal te 550 tisuća eura za istražne radove kopnenog terminala. No, kako Jutarnji list neslužbeno doznaje, još nije precizno definirano koji bi se tip terminala zapravo gradio. Naime, već gotovo godinu dana traje američki pritisak na Hrvatsku da odustane od kopnenog i krene u gradnju plutajućeg terminala.
Tu ideju javno je u srpnju prošle godine u Dubrovniku iznio Amos Hochstein, posebni izaslanik i koordinator za međunarodna energetska pitanja u State Departmentu. “Ranije je jedina opcija bila sagraditi vrlo skup, vrlo kompliciran kopneni LNG terminal, i to je bio dugačak proces, a danas postoji mogućnost leasinga plutajućeg LNG terminala koji bi smanjio cijenu i dugotrajnost procesa, a istodobno pružio Hrvatskoj ono što želi postići”, poručio je tada Hochstein. Prema našim informacijama, američki pritisak kulminirao je prilikom posjeta američkog potpredsjednika Joea Bidena Zagrebu u studenome prošle godine, kad je o tome razgovarao s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović. Ona je još ranije dala podršku toj američkoj inicijativi koja je prošle jeseni naglasila da treba izgraditi plutajući terminal i povezati ga s onima u Poljskoj i Litvi.
Niža investicija
Prema našim informacijama, američka strana inzistira na plutajućem LNG-u jer je u tom slučaju investicija znatno niža - nema potrebe za gradnju spremnika na kopnu ni cjelokupne instalacije. U slučaju smanjene potražnje za plinom na tržištu, plutajući terminal, koji se sastoji od jednog broda, može se vrlo lako “odvezati” i uputiti na drugu lokaciju, dok kopneni u toj varijanti zjapi prazan i neiskorišten.
- Mi smo na sve opcije spremni. I na kopneni i plutajući terminal. Najvažnije nam je osigurati sigurnost opskrbe plinom - rekao je jučer Matej Zovkić, glasnogovornik LNG-a Hrvatska. Prema neslužbenim informacijama, odluka o gradnji plutajućeg terminala ne bi trebala prouzročiti zastoj u provedbi projekta. Morale bi se djelomično mijenjati Studija utjecaja na okoliš te lokacijska dozvola, a za investitore i zakupce kapaciteta ne bi trebalo raspisivati novi natječaj, nego bi se s odabranim kompanijama kroz razgovore o ugovoru utvrdila konačna verzija terminala. No, promjena modela terminala mogla bi pouzročiti probleme tvrtki Plinacro. Naime, drugi podjednako važan dio LNG projekta je gradnja evakuacijskih plinovoda koji bi omogućili transport ukapljenog plina prema tržištima susjednih država.
Radi se o velikoj investiciji koja se procjenjuje na oko 300 milijuna eura. Problem je što Plinacro za taj projekt treba jake garancije budućih partnera da će koristiti plinovod, odnosno da će transporta plina i prihoda kojima bi kompanija financirala kredite za gradnju plinovoda biti. No, ako se radi o plutajućem terminalu koji može biti premješten na drugu lokaciju i ako nema dugoročnih garancija o njegovu korištenju, Plinacro bi mogao biti suočen s ozbiljnim rizikom.
Prezadužena tvrtka
- Tvrtka je i ovako prezadužena jer vraća goleme kredite za plinovode u Dalmaciji koji se gotovo ne koriste. Novi takav investicijski ciklus bez jakih garancija budućih korisnika plinovoda za Plinacro bi mogao biti koban. Dakle, ako ima ozbiljnih interesenata za LNG koji su spremni preuzeti neke obveze na duži period, Plinacro može sagraditi potrebne cijevi, ali bez takvih garancija Plinacro nikako ne bi smio ulaziti u nove troškove - kaže jedan domaći plinski stručnjak.