Jedan od zakonskih prijedloga ministra financija Slavka Linića koji je izazvao najviše bure u javnosti svakako je Zakon o potrošačkom kreditiranju. Nakon višemjesečne pripreme prije nekoliko dana konačno se pojavio na stranicama Ministarstva financija. Ministar Linić pojašnjava nam što njime želi postići.
S obzirom na trenutak objave, prijedlog Zakona shvaća se i kao predizborni potez?
- Zakon je u pripremi više od četiri mjeseca, trajali su neprekidni razgovori s HNB-om i unutar koalicije, a u javnosti je o njemu već puno rečeno. Novosti u vezi zakona nema. Sve je to redovna djelatnost Vlade i ne bih je nikako vezivao s izbornim trenutkom.
Smanjivanje marži
Ipak je Zakon donio ugodno iznenađenje za udrugu Franak i dužnike u švicarcima. Koji su glavni razlozi da ste prihvatili većinu njihovih argumenata?
- Kada govorimo o Zakonu o potrošačkom kreditu, to je pokušaj Vlade da regulira odnos banaka i građana. Već u 2012. imali smo prvu ozbiljnu izmjenu zakona i bankama smo osporili pravo da naplaćuju troškove prijevremene otplate kredita. Analizirajući stanje kredita građana, sada smo utvrdili da se dobar dio kredita ne otplaćuje, da su značajno porasle rate zbog promjene tečaja, da su banke smanjenje kamatnih stopa na europskom tržištu prebacile u povećanje svojih marži. Zato smo se morali više okrenuti nadzoru obračuna kamata i ići na ograničenje maksimalnih kamata. Naravno, onda smo iskoristili trenutak da, s obzirom na veliku promjenu tečaja, pokušamo bankama ograničiti bilo kakve veće zarade na kamatama. Vlada ima pravo to regulirati i posebnim člancima uredili smo marže banaka, a u slučaju deprecijacije tečaja malo više smo ograničili rast kamata.
Je li HNB upoznat s vašom namjerom da vratite na početak i maržu, ne samo kamatu?
- S HNB-om smo to dosta dugo raščišćavali. U početku je Ministarstvo financija predlagalo da se vraćanje na početak osigura za sve devizne kredite, ali prema kalkulacijama centralne banke to bi bio prevelik trošak za banke. Zato smo pristali na smanjenje naših zahtjeva i ograničili se na devizne kredite koji su zahvaćeni većom deprecijacijom.
Zakon za sve valute
Podaci pokazuju da je loših stambenih kredita u francima oko 2,1 milijardu kuna, a u onih u eurima 1,1 milijardu. Ne mislite da je rješenje diskriminirajuće za dužnike u eurima?
- Predloženi način obračuna kamata odnosi se na kredite u valutama koje depreciraju više od 20 posto. Prema tome, to ne moraju biti samo švicarci, već bilo koji kredit koji bude zahvaćen značajnijom promjenom tečaja. Sav teret tečajnih razlika sada pada na korisnika kredita. Zato smatramo da žrtva banke mora biti da u tom trenutku osigura što povoljniji obračun kamata i što nižu maržu. U slučajevima kada je odabrana kriva valuta teret moraju jednako snositi banka i građani. Zato smatram da korisnici kredita u eurima neće biti diskriminirani.
Jedan od prigovora je i retroaktivni karakter zakona jer zadire u već ugovorene odnose?
- Zakon neće djelovati retroaktivno, obračun ide po novom od dana donošenja.
Stop samovolji banaka
Zašto ste toliko inzistirali na smanjenju minusa na tekućem računu do razine jedne plaće?
- Do prije godinu dana politika banaka bila je da svaki šalterski službenik proda što više proizvoda banke. Tako su se gurali krediti, poticalo građane na zaduživanje, potrošnju, pa i na povećane minuse. Posljednjih godinu dana banke mijenjaju politiku i bave se povlačenjem sredstava, pa i smanjenjem minusa po tekućim računima. Ono što je za Vladu neprihvatljivo je da se preko noći, telefonskim pozivima, SMS porukama i mailovima građane obavještava kako se njihovi minusi smanjuju za tri do četiri puta i da razliku moraju uplatiti odmah. Smatramo da su to jednostrani akti banaka, a u financijskim transakcijama njih ne smije biti. To smo odlučili regulirati na način da u narednih godinu i pol dana banka nema pravo smanjivati te minuse i da s građanima mogu ugovoriti kredite uz dvije godine roka povrata. U tim ugovorima građani imaju pravo definirati i kamatu i rokove povrata.
Ti su krediti zahtjevniji?
- Za njih ne treba osiguranje iz razloga jer su to interventni krediti i ne moraju imati sve uvjete osiguranja. Tim rješenjem građane želimo zaštititi od jednostranih politika banaka, ali u isto vrijeme ocijenili smo da minus ne treba biti veći od mjesečne plaće, stoga što tada građani mogu kontrolirati taj minus. Ocijenili smo i da su prevelike kamate za prekoračenje, pa smo i njih smanjili.
Mnogi su građani postavili pitanje zašto ministar Linić ne smanji svoj minus. Činjenica da ste ove godine malo povećali proračunski deficit govori da minus baš nije lako smanjiti?
- Odgovor je jednostavan. Ja građanima ne osporavam da imaju minus, samo inzistiramo da on mora biti ugovorno reguliran i da se banka ne može ponašati kako hoće. Minusi u proračunu su veliki, ali se nitko ne igra s nama. U financijskom svijetu sve treba biti ugovorno regulirano i nema samovolje jedne strane.
‘U idućih 7-8 godina neće doći do smanjenja poreza’
Rekli ste da će cijena primjene zakona za banke biti oko 550 milijuna kuna godišnje?
- To su izračuni HNB-a.
Što taj iznos uključuje?
- Oko 300 i nešto milijuna odnosi se na drugačiji obračun kamata po švicarcima, smanjenje kamata na prekoračenje donosi oko 100 milijuna, a dotakli smo i stambene kredite pa su kamate sada ograničene na maksimalno do jedan indeksni poen iznad prosjeka ostvarene kamate na stambene kredite u protekloj godini. To znači da će po toj osnovi banke ostvariti oko 550 milijuna kuna manju dobit.
Što kažu vaše procjene, kako će zakon utjecati na kreditiranje investicija i potrošnju građana?
- Zakon o potrošačkim kreditima nema veze s kamatama i kreditima za investicije. Prema tome, to se ne bi trebalo negativno reflektirati na investicije, aktivnosti i ulaganje privatnog sektora. Dapače, s vrlo dobrim rezultatima predstečajnih nagodbi koje vlada aktivno provodi od početka Nove godine smatram da ćemo konsolidirati privatni sektor i da će se on nakon toga ponovno moći zaduživati i osiguravati investicijsku aktivnost. Kada govorimo o potrošnji, ograničenje minusa na nju ne bi trebalo značajnije utjecati jer je to ono što su banke i same radile. Ali kada to rade banke, to nikoga ne uzbuđuje i ne govori se da znači manju potrošnju. Kada Ministarstvo nastoji zaštititi građane, svi ustaju na zadnje noge. To samo znači da ne stoji konstatacija kako je to problem za potrošnju. S druge strane, podaci pokazuju da građani teško kreditiraju potrošačke kredite i da ih većinom ne otplaćuju. To je jasna poruka: na bazi potrošnje, kredita i nerealnih zaduživanja naša ekonomija ne može rasti.
Ostajete li pri procjeni da će BDP ove godine rasti?
- Gospodarstvo će uvjeren sam rasti negdje do 0,7 posto. Prvi rezultati ukazuju na promjene trendova, imamo smanjenje broja nezaposlenih, vidljiv je rast industrijske proizvodnje, zaustavljen je pad potrošnje... Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati tijekom godine, ali najvjerojatnije bismo, nakon niza godina, mogli ostvariti gospodarski rast.
Što će vam sljedećih tjedana biti najviše u fokusu?
- Od 1. srpnja dio smo europskog tržišta i očekuje nas niz promjena u dijelu porezne i carinske politike. Provodimo kompletne evidencije i nadzor onoga što se događa jer bi moglo utjecati na porezne prihode. I promjene u ekonomiji mogle bi imati negativne učinke na proračun. Ministarstvo financija bit će usmjereno na prihodovnu stranu, na sve moguće nadzore, nastojat ćemo što više zaustaviti sivu ekonomiju i osigurati kvalitetnu konkurenciju na tržištu Europe.
Kakvi su izgledi da i građane razveselite nekim smanjenjem poreza, PDV-a ili poreza na dohodak?
- S ovako velikim brojem umirovljenika i malim brojem zaposlenih te velikim brojem nezaposlenih nemoguće je očekivati promjene u oporezivanju građana. Pokušavamo smanjiti poreze gospodarstvu tako da otvori što više radnih mjesta jer su sigurni prihodi i plaće ono što treba građanima. Tek bismo povećanjem broja zaposlenih mogli imati nešto povoljniji omjer umirovljenika i zaposlenih. Budimo iskreni, to ne očekujemo u sljedećih 7 do 8 godina, a to znači da ni promjene u dijelu porezne politike za građane nisu moguće.