Ministar Oleg Butković je u četvrtak rano ujutro, kao što je i najavio, putem Facebooka poslao poruku Zoranu Milanoviću, ali i hrvatskoj javnosti u kojoj tvrdi kako predsjednik u petak namjerava dati ostavku, što Butković proglašava ‘potezom očajnika‘.
No što bi se stvarno događalo ako bi Milanović doista dao ostavku - tko bi ga zamijenio na mjestu predsjednika Republike i što bi to značilo za nastavak kampanje?
Kao što je Jutarnji već pisao, o takvom scenariju Milanovićeve ‘last minute‘ ostavke u kuloarima se govori već nekoliko dana.
U slučaju Milanovićeve ostavke, na mjesto predsjednika došao bi Gordan Jandroković, kao tehnički predsjednik Sabora. No problem je što je Jandroković nositelj liste u drugoj izbornoj jedinici i važan adut HDZ-a u kampanji.
Jandroković kaže da bi u tom slučaju on za dužnost vršitelja dužnosti predsjednika Republike, sukladno poslovniku, odredio jednog od svojih potpredsjednika iz redova vladajuće većine da ga mijenja dok je spriječen. Jandroković, naime, tvrdi da je njegova čvrsta odluka da izađe na izbore u drugoj izbornoj jedinici pa stoga ne može u tom scenariju biti i v.d. predsjednika Republike.
HDZ je u donedavnom sazivu Sabora imao dva potpredsjednika – Željka Reinera i Antu Sanadera. Nekako je teško za očekivati da bi HDZ na poziciju predsjednika države, pa makar i kao vršitelja dužnosti poslao Sanadera, te je sigurnija oklada Željko Reiner.
U slučaju takvog razvoja događaja upravo bi Reiner bio taj koji pobjedniku izbora dao mandat za sastavljanje Vlade te bi sazvao prvo zasjedanje novog saziva Sabora. Na poziciji v.d. predsjednika bio bi oko tri mjeseca dok građani ne izaberu novog predsjednika. Za to vrijeme Reiner bi sukreirao vanjsku politiku sa Vladom, imao nadležnosti nad tajnim službama i vojskom.
Osim Reinera i Sanadera, opcija su i oporbeni potpredsjednici Sabora Davorko Vidović, Sabina Glasovac ili Furio Radin. No, i oni se natječu na parlamentarnim izborima.
Jutarnji je također prenio stav profesora upravne znanosti s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vedrana Đulabića koji je kazao da bi bilo demokratski da je Milanović podnio ostavku na dužnost predsjednika Republike u trenutku kad je najavio svoju kandidaturu na izborima za Sabor.
‘Iako Zakon o izborima za Sabor, u pravilima kandidiranja nigdje ne propisuje da predsjednik države ne može biti kandidat na tim izborima, Ustavom je propisano da predsjednik države ne može obavljati ni jednu drugu javnu ni političku dužnost. Sudjelovanje u kampanji za parlamentarne izbore jeste na neki način javna dužnost. Ustavom je također propisano da predsjednik Republike ne može biti član političke stanke. Iako Milanović ide na izbore kao nestranački kandidat, sudjelovanjem na izborima za Sabor kao kandidat na listi političke stanke on nesumnjivo favorizira određenu političku opciju. Predsjednik države bi po Ustavu morao biti iznad toga.‘
‘Dakle, s obzirom na navedene ustavne odredbe‘, nastavlja Đulabić, ‘iako ustav predsjedniku izričito i striktno ne zabranjuje da s pozicije predsjednika vodi kampanju za Sabor, u duhu Ustava bi bilo da Milanović najprije podnese ostavku pa da se onda kandidira na izborima za Sabor. Čudi me da to nije učinio tim redoslijedom, jer bi kad se već odlučio na taj korak za demokratsku proceduru to bio minimum korektnosti. U protivnom će se‘, tvrdi Đulabić, ‘događati da imamo show u državi - da će se predsjednik kandidirati za Sabor i da kampanju vodi s mjesta predsjednika države, ili da će se premijer kandidirati za predsjednika Republike i s te dužnosti voditi kampanju za šefa države‘.
Podsjećamo, u slučaju prestanka mandata presjednika RH prema članku 97. stavka 1. Ustava, izbore za predsjednika RH raspisuje Vlada RH tako da se oni mogu obaviti u roku od 60 dana od dana kada je bivši predsjednik prestao obavljati dužnost.