ULIČNA RASPRODAJA

Što je ostalo od slavne prošlosti? Posveta Ćosiću završila u smeću, polovne kosilice i pehari za 55 kn

Odnos prema veličinama najbolje ilustrira razinu do koje je mit srozan.

Dvorana Jazine

 Luka Gerlanc/Cropix/Cropix

Ne postoji ni jedan jedini čovjek koji je u proteklih 27 godina bio „netko i nešto” u Košarkaškom klubu Zadar, a da u nekom trenutku nije osjetio potrebu mitskom statusu Krešimira Ćosića dodati neku svoju osobnu notu, zapažanje ili doživljaj legendarnog Zadranina. Nakon 27 godina od Ćosićeve smrti, svi bi se trebali sramiti, piše Zadarski.hr.

U Zadarskom je listu jučer objavljen opširan razgovor s Davidom Gunjevićem, privremenim direktorom KK Zadra. Ako u tom razgovoru postoji prst u kolektivno oko Zadra onda su to Gunjevićeve riječi o neredu u staroj dvorani Jazine gdje je u „hrpi smeća”, među „razbacanim trofejima” i izmetom golubova pronašao – Knjigu žalosti s Ćosićeve komemoracije.

- Tamo je stajala 27 godina bez da ju je itko pomaknuo, konstatira Gunjević.

image

Knjiga žalosti s Ćosićeve komemoracije

Zadarski.hr/

A sada se slobodno prisjetite svih onih likova koji su se kroz proteklih 27 godina zdušno zaklinjali u „najvećeg u Europi i svijetu”: sva njihova trabunjanja ishlape pred odvratnom činjenicom pronalaska zaboravljene Knjige žalosti zametnute u dvorani odavno zreloj za posjet "odreda za čistoću”. A to ni približno nije jedino mjesto vezano uz KK Zadar koje bi valjalo nemilosrdno počistiti!

Svi ti zaludnici i njihova patetična pozivanja na "našu veličinu” odjednom se razotkrivaju kao sitni, mali trgovci lokalnim emocijama kojima suštinski nije stalo ni do Ćosića ni do KK Zadra ni do zadarske košarke. Ništa kao „Knjiga žalosti u smeću” ne pokazuje u kolikoj mjeri su ti tipovi svih ovih 27 godina bili vođeni jedino i isključivo osobnim razlozima, interesima i potrebama. Oni su parazitirali na mitu i zato su ga neprekidno podgrijavali isisavajući ga sve dok se mit nije pretvorio u sasušeni leš zadarske košarke što su ga vukli uokolo praveći se da ne vide kako odavno već zaudara, a sada svi glavom bez obzira bježe od nesnosnog smrada ne prepoznajući svoje otiske na mjestu ubojstva.

Ništa bolji "tretman” od mrtvog Ćosića nema ni živi Pino Giergia, drugi krak zadarske košarkaške mitologije: odnos prema veličinama najbolje ilustrira razinu do koje je mit srozan.

image
Zadarski.hr/

Ali, ulična rasprodaja "sportske prošlosti” grada čija je "slava završila u smeću” ne događa se samo zadarskoj košarci. Prošlost NK Zadra je zaista predmet prodaje za koju nitko nije zainteresiran. NK Zadar je odavno otjeran u stečaj, a stečajna upraviteljica Tihana Majić bezuspješno pokušava rasprodati imovinu "kluba u kojem je ponikao Luka Modrić”.

Nakon najezde skakavaca, u toj "imovini” su preostali dresovi, stari kompjutori, polovne kosilice, derutni namještaj, a tu je i 3.000 stolica još "zavidanih” u tribine Stanova. Ali, stečajna upraviteljica prodaje i još nešto: 18 pehara NK Zadra procijenjenih na 1.000 kuna! Ono što su generacije zadarskih nogometaša osvajale, sada se prodaje za 55,5 kuna „po komadu”! Čak kada bi netko i pokazao želju da ih otkupi, ne može to učiniti jer stečajna upraviteljica imovinu bivšeg prvoligaša prodaje u paketu. Koja "akcija”: za 350.000 kuna dobijete nogometnu prošlost grada i kosilicu! Ali, ponuda nema...

Knjiga žalosti s Ćosićeve komemoracije je pronađena u smeću i bit će jedan od eksponata u budućem Muzeju košarke. Knjiga je spašena, žalost je ostala.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
04. listopad 2022 09:08