PIŠE ANTE TOMIĆ

Što je pokojnik bio bolji, njegov je gubitak nepodnošljiviji. Za okolinu je zdravije kad umre nekakav pokvarenjak

Jeste li sigurni da želite takvu sudbinu ženi ili mužu koji su vas nadživjeli, da oni zacvile i briznu u plač svaki put kad vas se sjete?

Prizori s pogreba i komemoracije Vladimira Matijanića

 Nikola Vilić/Duje Klarić/Cropix/
Objavljeno: 13. kolovoz 2022. 17:45

Nakon Vladimirova sprovoda i komemoracije otišli smo po običaju u konobu Hvaranin. Ne znam da je u posljednjih dvadeset godina itko umro, a da se mi nismo, katkad i bez prethodnog dogovora, na koncu okupili u Hvaranina, prvo popili rakiju za pokojnikovu dušu, premda u besmrtnost duše većinom ne vjerujemo, a zatim i štogod pojeli jer, zna se, nema ničega utješnijeg od hrane. Tako su i ovaj put na stol došli prženi gavuni i crni rižoti i mi smo složno krenuli blagovati. Ušutjeli smo nad tanjurima iz kojih se mirisno pušilo kad se Andrea slomila. Zaridala je onim tihim, jedva čujnim, beznadnijim i očajnijim od svih ridaja.

Sranje, pomislili smo spuštajući viljuške. Strahovita je neprijatnost zavladala za stolom. Zaustavili smo se...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. kolovoz 2022 17:45