Zakon koji je Sabor izglasao uoči samog odlaska zastupnika na ljetnu stanku, odškrinuo je vrata kroz koja se službenici i namještenici MORH-a pod određenim okolnostima mogu financirati novcem iz javnih poduzeća, HEP-a, Plinacra, HAC-a i drugih.
Među zakonima koje je Sabor izglasao, dok su sve oči bile uprte na ruske nogometne stadione, je i Zakon o Zakladi vojne solidarnosti. Tim relativno kratkim Zakonom predviđa se osnivanje zaklade namijenjene pomoći djelatnim vojnim osobama koje stradaju obavljajući vojničku dužnost i njihovim obiteljima, ali ne samo njima.
Rastezljiva formulacija
Taj zakon predviđa da se iz Zaklade vojne solidarnosti financira i pomoć svim djelatnicima Ministarstva obrane, a to znači i službenika i namještenika zaposlenih u MORH-u koji životni vijek provode u uredima i posao im nije povezan s rizicima kojima su izloženi profesionalni vojnici. Doneseni Zakon jamči vojnicima te službenicima i namještenicima MORH-a pomoć “pri svim oblicima stradavanja i ugrožavanja njihova socijalnog statusa”. Takva “gumena” zakonska formulacija dovoljno je rastezljiva da se u praksi može vrlo široko tumačiti.
Ni rasprava o tom zakonu vođena 6. srpnja, ni glasanje o njemu u petak 13., nisu izazvali pozornost javnosti, ali ni oporbe u Saboru.
Sličan zakon od 2005. imaju i pripadnici policije. Prošli tjedan usvojeni Zakon o Zakladi vojne solidarnosti pisan je po uzoru na 13 godina stariji Zakon o osnivanju Zaklade policijske solidarnosti. Međutim, Zakon koji regulira način rada Zaklade vojne solidarnosti razlikuje se od svojeg starijeg uzora u nekoliko bitnih detalja. Dok Zaklada o policijskoj solidarnosti pomaže isključivo policajcima stradalim na dužnosti i članovima njihovih obitelji, prošli tjedan izglasani Zakon o osnivanju Zaklade vojne solidarnosti, kao što smo već istaknuli, odnosi se, osim na profesionalne vojnike, i na službenike i namještenike MORH-a, dakle na “kancelarijski kadar” koji nije izložen nikakvom povećanom riziku od stradavanja na poslu.
Ta dva zakona razlikuju se u još jednom bitnom detalju - u načinu financiranja zaklada. I Zaklada vojne solidarnosti, po uzoru na stariju policijsku, financirat će se tako da država iz proračuna da prvih 100.000 kuna, a ostala sredstva prikupljat će se od darova. Međutim, za Zakladu vojne solidarnosti zakonodavac je predvidio i jedan dodatni, prilično izdašan izvor financiranja - a to su poduzeća u većinskom državnom vlasništvu. To, praktički, znači da prošli tjedan usvojeni Zakon omogućava da državni službenici i namještenici MORH-a za koje Uprava Zaklade vojne solidarnosti procijeni da su socijalno ugroženi mogu dobivati novčanu pomoć pristiglu iz HEP-a, Plinacra, Jadrolinije, HAC-a i drugih državnih tvrtki.
Elastične odredbe Zakona o Zakladi vojne solidarnosti mogle bi, dakle, biti iskorištene za tiho i prikriveno podizanje plaća činovnika i namještenika MORH-a.
Prazna sabornica
Rasprava o tom zakonu, vođena 6. srpnja, kao ni glasanje o njemu provedeno u petak 13., nisu pobudili pozornost medija zaokupljenih nogometnim prvenstvom, pa čak ni zastupnika. Zakon su pred gotovo praznom sabornicom 6. srpnja branila dvojica zastupnika HDZ-a: Miroslav Tuđman i šef Hvidre Josip Đakić. Jedini iz oporbenih klupa koji je u raspravi upozoravao na njegove problematične odredbe bio je donedavni SDP-ovac, danas nezavisni zastupnik Zdravko Ronko. On je upozorio da se ovim zakonom diskriminira oko 230.000 službenika i namještenika koji rade u drugim državnim tijelima i ne mogu računati na pomoć iz sličnih zaklada.
Ronko je uložio i četiri amandmana na zakonski tekst, uz ostalo i onaj kojim traži da se iz Zakona izbace službenici i namještenici u MORH-u, a ostave samo djelatne vojne osobe. Ronko je amandmanima tražio i da članove Upravnog odbora Zaklade ne imenuje ministar (politička osoba) izravno, nego da ih imenuje na prijedlog zapovjednika Glavnog stožera Oružanih snaga, ali je saborska većina njegove amandmane odbacila. Ni Ronko, međutim, nije amandmanima tražio uklanjanje odredbe koja omogućava da se vojna Zaklada uz ostalo financira i novcem državnih tvrtki.