Koliko je „ZeroCovid“ zajednica utjecajna u Hrvatskoj? S obzirom u Europi i Sjedinjenim državama pada broj slučajeva kao i broj smrti, otvara se pitanje kakav bi mogao biti nastavak javnih epidemioloških politika. Hoćemo li se vratiti normalnom životu ili ustrajati u radikalnoj borbi protiv virusa bez obzira na ekonomsku i socijalnu cijenu?
Iako „ZeroCovid“ nije deklarirani pokret očigledna je koordinacija široke grupe ljudi koji imaju slične stavove u načinu suzbijanja COVID-19 zaraze. Krajem prošlog mjeseca tako je, primjerice, održana virtualna konferencija sa šestotinjak sudionika pod nazivom „Covid Community Action Summit.“
Na samom otvaranju tog skupa moderator je naglasio kako su okupili „iz raznih dijelova svijeta kako bi dokrajčili covid kroz „ZeroCovid i CovidZero politike“. Pod „ZeroCovid“ strategijom u pravilu njezini pobornici podrazumijevaju potpuno istrebljenje virusa. Cilj je pobornicima lobirati kod zapadnih vlada da napuste strategiju nekog oblika suživota s virusom te preuzmu azijsko-pacifičke modele potpune eliminacije bolesti unutar svojih granica.
„ZeroCovid“ spreman je na najradikalnije epidemiološke poteze sve dok se stopa infekcija ne svede na potpunu nulu. Najpoznatiji „ZeroCovid“ je kineski pristup u kojem vlasti primjenjuju maksimalnu epidemiološku supresiju; od potpune blokade sredina s više milijuna stanovnika zbog relativno malog broja slučajeva sve do razvoja složenog sustava otkrivanja i praćenja zaraženih koji u potpunosti suspendira privatnost kao jedno od temeljnih prava.
U retorici pobornici „ZeroCovida“ se umjesto na Kinu radije pozivaju na epidemiološke primjere zemalja poput Novog Zelanda ili Australije, kako im pristup ne bi ostavljao dojam tvrdog kineskog totalitarizma. Uz to, počinju promicati ideju da su protiv lockdowna jer će, prema njihovoj teoriji, samo uz potpunu eliminaciju virusa epidemiološke zaključavanje postati bespotrebno, no, jasno je kako bez lockdowna nema „ZeroCovid“ pristupa.
Na konferenciji „Covid Community Action Summit“ više je predavanja bilo obilježeno „Zero Covid“ pristupom dok su neka i u svojim nazivu imala tu strategiju:
Building a grass roots movement for Zero Covid, Roy Wilikew iz britanskog Zero Covida
Achieving Zero – Bringing computational social science into mainstream policy making for COVID-19, Jason Thiompson iz Melboure School of Desingn
Zero is possible: Lessons from Australia, Stephen Duckett iz Grattan Institutea
A Road Map to Zero Covid Israel, Naftali Bennet, bivši izraelski ministar obrane
Economic Benefits of Zero Covid, Blake Elias iz NECSI
Nekima su pak nazivi predavanja također sugerirali epidemiološki smjer, iako nisu u nazivu nisu imali „ZeroCovid“:
Transforming fear into appropriate action, Zacarias Bustos iz Santorio Francesa.
Successful Elimination of Covid-19: Key Lessons from the New Zealand Experience, Michael Baker sa Sveučilišta Otago
Strategizing COVID-19 lockdown policies using mobility patterns, Olga Buchell i Leila Hedayatifar
No Tradeoff Between Public Health and the Economy, Joshua Cohen iz COVID Actiona Group
Inače, u svijetu je jedna od glavnih advokata totalne supresije virusa profesorica Devi Sridhar koja ima značajni utjecaj na više vlada te se redovito pojavljuje u masovnim medijima. „ZeroCovid“ pristup može se prepoznati i u pristupu pojedini vlada i institucija (primjerice Škotska i Independent SAGE, britanski sindikati trgovine, pojedini istaknuti političari). Britanski torijevac Jeremy Hunt tako govori strategiju „nula infekcija i eliminacije bolesti“ te zaziva azijske modele. U Hrvatskoj se u najglasnijeg pobornika strogih epidemioloških mjera prometnuo varaždinski župan Ratko Čačić.
U retorici pobornici „ZeroCovid“ koncepta za neistomišljenike govore da ih „treba educirati“, nazivaju ih „poricateljima“, „desničarima“, „pobornicima teorije zavjere“ ili „zagovornicima imuniteta krda“.
Jedan od viđenijih i poznatijih sudionika spomenute konferencije bio je marketinški stručnjak Tomas Pueyo koji je govorio o komunikacijskim strategijama i politikama za vrijeme pandemije. Objave na njegovom blogu dosegle su više od 60 milijuna pregleda te je doista imao vrlo visok utjecaj na javne politike iako nema nikakve veze s epidemiologijom.
„Imam iskustvo u viralnom, u komunikacijama, u proizvodima koje ljudi vole i dijele.. Dizajnirao sam ih za tu svrhu. Stavio sam narativ u strukturu, i omogućio viralno širenje…“, objasnio je Pueyo koji zaključuje: „Protiv epidemije 21. stoljeća više ćemo se boriti u komunikaciji nego u laboratoriju“:
Ponovimo pitanje s početka teksta: Koliko je hrvatski epidemiološki stožer pod utjecajem „ZeroCovid“ simpatizera u Hrvatskoj?