Dominacija: Vučić rame uz rame s Bidenom; Povijesni govor u UN-u: Vučić rasturio licemjere; Vučiću neće oprostiti istinu izrečenu u UN-u; Govor predsjenika Srbije u UN-u hvali cijeli svijet, pa i Hrvati: Vučića čeka pet krugova pakla; Hrabar govor; Vučić svjetskim silama sasuo istinu u lice; Vučićev povijesni govor u UN-u kad je najpotrebnije: Alal vera, predsjedniče!...
Ovo su samo neki od naslova u beogradskim prorežimskim tabloidima nakon govora predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na 77. Općoj skupštini UN-a. Tako to nekako izgleda kad se baš svaka aktivnost i baš svaki istup nastoji upakirati u ruho političkog PR-a. A ne morate biti školovani diplomat da biste znali kako je svaki senzacionalizam jednostavno nedopustiv, neprimjeren pa i nepristojan, najčešće kontraproduktivan - kad je u pitanju vanjska politika.
U većini hrvatskih medija, bogu hvala, nema previše senzacionalizma u praćenju vanjske politike. Ali gotovo da nema ni vanjske politike, osim na najpovršnijoj razini prepisivanja eventualnog broja mrtvih, raketiranja ili posljedica bilo kakvih oružanih djelovanja ili ratovanja.
Zato i ne čudi da vjerojatno – pojma nemate što je, primjerice, premijer Andrej Plenković radio, odnosno govorio u New Yorku, gdje je bio otprilike u isto vrijeme kao i Vučić.
"Kako to?", pitao bi onaj refren Vojka V.? Pa objasnili smo – nema mrtvih i (po mogućnosti korupcijskih ili seksualnih) skandala – pa onda valja logično da nema ni vanjske politike.
Budući da nije utvrđeno da je premijer s pratnjom trošio dnevnice bez pokrića, nisu šmrkali kokain, a ni prošli kroz crveno, nema ni previše tekstova, još manje analiza američke mini-turneje hrvatskog premijera.
A neće biti da je baš nevažno to što je u Americi govorio, iako medijsko praćenja govora na Općoj skupštini nerijetko podsjećaju na interes za utrkama u nekoj sportskoj disciplini s puno sudionika. Evo recimo, u nordijskom skijanju. Svi, naime, pomno prate samo svoje, dok eventualno ne odustanu ili završe na solidnom 57. mjestu, a naposljetku malo tko zna tko je uopće uzeo medalje.
Međutim, po onom što je govorio Plenković na Skupštini UN-a danas-sutra će netko u svijetu prosuđivati o svima nama u Hrvatskoj. Na tom temelju graditi buduće odnose s Hrvatskom u svakom pogledu. Utoliko je itekako bitno kako nas je predsjednik Vlade tamo predstavio i legitimirao.
Zar nije važno je li, recimo, kompromitirao vanjskopolitički položaj, strateška savezništva i geopolitičku ulogu Hrvatske?
Evo, primjerice, Plenković je u UN-u iznio jasan stav o invaziji na Ukrajinu:
"Ruska agresija na Ukrajinu ugrozila je poredak temeljen na pravilima, multilateralni sustav i ekonomske tokove. Donijela je ljudske patnje, uzrokovala izbjegličke valove, uništavanje civilne infrastrukture i ratne zločine.
Posljednje najave o djelomičnoj mobilizaciji u Rusiji, pripreme za organizaciju lažnih referenduma u okupiranim dijelovima Ukrajine i nuklearna prijetnja još su jedna opasna eskalacija u već dosad neviđenoj krizi.
Dok ukrajinski narod najviše pati u borbi za obranu svojih domova, posljedice ruske agresije osjećaju se globalno i to treba osuditi u cijelom svijetu".
Kazao je i sljedeće, pozivajući se na bolna iskustva Hrvatske iz Domovinskog rata:
"Upravo zbog vlastitog iskustva, Hrvatska je Ukrajini odmah i nedvosmisleno pružila potporu i solidarnost – političku, humanitarnu, gospodarsku i vojnu.
Učiniti drugačije bila bi izdaja načela i vrijednosti do kojih svi držimo, posebice poštivanja ljudskih prava i odgovornosti da se stanovništvo zaštiti od masovnih zločina. Ovaj put su se Europa i njezini partneri udružili kako bi se suprotstavili agresiji, pokazali solidarnost i ojačali vlastitu otpornost.
U listopadu ćemo ponovno istaknuti to jedinstvo u Zagrebu, dok se Hrvatska priprema ugostiti prvi ikada parlamentarni summit Krimske platforme".
Izgovorio je Plenković i neke važne rečenice o današnjem stanju demokracije općenito, nešto što bi se itekako trebalo ticati svih aktera političkog života, ali i svih koji žive u Hrvatskoj:
"Danas su naši demokratski sustavi dovedeni u pitanje lažnom i opasnom tezom da je autokracija u konačnici učinkovitiji i pragmatičniji način vladanja. Naši nacionalni dijalozi iskrivljeni su ciljanim dezinformacijama, lažnim vijestima i hibridnim napadima. Naše povjerenje u demokraciju potkopava se istodobno iznutra i izvan naših društava.
Koliko god ovi izazovi bili žestoki, naša predanost demokraciji, njezinim procedurama i vrijednostima mora ostati jača. Na raskrižju između demokracije i autokracije, naš izbor treba ostati jasan. Predanost multilateralizmu i poretku utemeljenom na pravilima. U današnjem opasnom trenutku Hrvatska ostaje nepokolebljiva zagovornica međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima i Ujedinjenih naroda koji su u središtu globalne suradnje.
Daleko od toga da je idealan, ovaj sustav sa svim svojim manama ipak je omogućio svijetu da dođe do zajedničkog jezika i pronađe neke izvanredne i inspirativne rezultate za lokalna i globalna pitanja u gotovo osam desetljeća svog postojanja"...
Plenković se osvrnuo i na vrlo opipljive posljedice ukrajinske krize:
"Pozdravljamo ulogu glavnog tajnika i UN-a u posredovanju u postizanju dogovora o izvozu ukrajinskih žitarica. Na regionalnoj razini, Hrvatska svojim terminalom za ukapljeni prirodni plin na jadranskom otoku Krku doprinosi energetskoj sigurnosti i diverzifikaciji. Hrvatska je sada u mogućnosti opskrbljivati svoje susjede i druge zemlje srednje Europe.
Istodobno, Hrvatska ulaže u obnovljive izvore energije, pri čemu trećina naše potrošnje energije i gotovo polovica naše proizvodnje električne energije već dolazi iz obnovljivih izvora. Osiguravamo pravednu tranziciju i sprječavamo energetsko siromaštvo, kroz provedbu mjera za ublažavanje posljedica krize od kojih koristi imaju i građani i poslovni sektor.
Moramo pronaći globalno rješenje za cijenu plina koja prijeti našim kućanstvima i našemu gospodarstvu. Nedopustivo je da se manjina špekulanata obogati u ovim vremenima nametanjem pretjeranih cijena.
Štoviše, svjedoci smo i nedopustive neravnoteže u pogledu emisije stakleničkih plinova: najbogatijih 1 posto na svijetu odgovorni su za 15 posto emisija, dvostruko više od najsiromašnije polovice čovječanstva. To je neprihvatljivo!".
Govorio je i u situaciji u regiji, poslao poruke susjedima u BiH, ističući pojam "modernog suverenizma" kojeg je moguće interpretirati kao Plenkovićev odgovor na izolacionističke, anakrone i "ratoborne" interpretacije samog pojma suverenizma kakve stižu s krajnje desnice.
Govoreći pak o položaju Hrvata u BiH, pozvao je i prozvao i visokog predstavnika međunarodne zajednice – na intervenciju. Evo i zašto...
"Hrvatska posebnu pozornost posvećuje jugoistočnoj Europi, regiji koja još uvijek nije u potpunosti integrirana u EU. Stabilnost, razvoj i demokratičnost ove regije nije samo u našem, nego i u europskom interesu.
Podržavamo jasnu europsku perspektivu za kandidate i aspirante na članstvo utemeljenu na ispunjavanju utvrđenih i jasnih kriterija, na provedbi reformi i postizanju opipljivih rezultata. Stabilnost susjedne BiH s kojom nas dijeli tisuću kilometara duga granica od posebne je važnosti za Hrvatsku. Željeli bismo vidjeti prosperitetnu i funkcionalnu BiH koja čvrsto napreduje na putu ka članstvu u EU.
U svjetlu trenutne situacije u Ukrajini i drugdje, ključno je poštivanje međunarodnog prava i međunarodnih ugovora. To posebno uključuje mirovne ugovore poput Daytonsko-pariškog sporazuma, koji je donio mir Bosni i Hercegovini kao višenacionalnoj i multikulturalnoj domovini njezina tri konstitutivna naroda — Hrvata, Bošnjaka i Srba.
Za koheziju, stabilnost i napredak zemlje mora se osigurati i poštivati njihova puna ustavna ravnopravnost. S obzirom na činjenicu da su bošnjački politički lideri javno priznali da nisu imali istinsku namjeru da se dogovore oko izborne reforme u skladu s presudom Ustavnog suda, jedini put naprijed ostaje da reagira visoki predstavnik Christian Schmidt.
Kao prijatelj BiH, pozivam ga da iskoristi svoje ovlasti, da osigura legitimnu zastupljenost i ravnopravnost Hrvata u BiH u institucijama zemlje nakon izbora 2. listopada. Kao najmalobrojniji među konstitutivnim narodima, Hrvati u BiH ne traže povlastice, već samo ravnopravnost"...
Na kraju govora, još je jednom nedvosmisleno podcrtao:
"Moramo graditi, štititi i braniti te se suprotstaviti se onima koji ruše, lažu i pljačkaju. Dok ponovno svjedočimo agresiji i zločinima na europskom tlu i dok zakon jačega prijeti srušiti svjetski poredak, budućim generacijama dugujemo biti na pravoj strani povijesti. Međunarodna zajednica mora njegovati svoje jedinstvo i stati uz Ukrajinu u borbi za vlastiti opstanak".
Složit ćete se, nije nevažno. Zapravo, itekako je važno!
A nije niti onako relativizirajuće kako to zna ispasti kad o istoj temi govori, primjerice, predsjednik Zoran Milanović.