Političari potpuno suprotnih ideoloških pogleda, znanstvenici, novinari, aktivisti, uspješni biznismeni - svi na jednom mjestu.
Upravo je to omogućila Akademija za politički razvoj (APR), udruga i platforma koja spaja nespojivo, njegujući kulturu otvorenog dijaloga među mladim liderima i lidericama različitih uvjerenja, a koja je postala i punoljetna ove godine proslavljajući 18. rođendan.
U Rijeci se ovaj vikend održava i njihova redovita konferencija, ove godine naslovljena "Možemo li razgovarati", a koja će se baviti novim konceptima društvene odgovornosti, solidarnosti i povjerenja, u vremenu polarizacije i konflikta, kako na globalnoj, tako i na regionalnoj i lokalnoj razini.
Nužan razgovor
APR je pokazao da se može i mora razgovarati, a u ovih 18 godina postojanja kroz njihove programe pod pokroviteljstvom Vijeća Europe prošlo je čak 500 alumnija, koji su, neki od njih, danas na najistaknutijim liderskim pozicijama.
Brojni su ministri, državni tajnici, gradonačelnici, načelnici i župani, glavni urednici u medijima, uspješni biznismeni, istaknuti novinari i aktivisti, gotovo pola kabineta u Uredu premijera i predsjednika države upravo su alumniji APR-a.
Cijeli vrh stranke Možemo! - od gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića, njegove zamjenice Danijele Dolenec do njihove najistaknutije saborske zastupnice Sandre Benčić - prošao je program APR-a.
Tu su i SDP-ov gradonačelnik Rijeke Marko Filipović i gradonačelnik Koprivnice Mišel Jakšić, ali i HDZ-ov ministar uprave Ivan Malenica, kao i bivši ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić te HDZ-ov župan Igor Adrović. APR-ovu akademiju prošli su i nezavisna saborska zastupnica Marijana Petir, nekadašnji šef HNS-a Ivan Vrdoljak, europarlamentarac Karlo Ressler, gradonačelnici Pule Filip Zoričić i Bjelovara Dario Hrebak i mnogi drugi političari, istaknuti medijski djelatnici, PR-ovci, znanstvenici i biznismeni.
Ivan Malenica, vrlo aktivni član zajednice, baš u vrijeme dok je polazio program 2019. imenovan je ministrom pravosuđa i uprave.
‘Odlično mjesto‘
- To je odlično mjesto koje povezuje ljude iz različitih sektora društva, različitih pogleda na svijet i različitih ideologija. I to je najveća korist takve jedne platforme jer kroz upoznavanje ljudi i razmjenu mišljenja potiče se međusobno razumijevanje i uvažavanje - kaže Malenica.
APR mu je, dodaje, pomogao da ima široke poglede na različite društvene događaje razmjenom iskustava s ljudima koji imaju drugačije poglede na svijet.
- Debatiranje po Chatham House pravilima daje nam priliku da o svemu razgovaramo otvoreno i da se ta razmišljanja zadrže unutar APR-a i tu su ljudi onda puno slobodniji iznijeti svoj stav. Pruža se i mogućnost da možda i promijeniš mišljenje kada čuješ što o tome misli druga strana, a sasvim je sigurno da se rađaju i neka nova prijateljstva - kaže Malenica.
Sandra Benčić bila je polaznica APR-a u generaciji 2006./2007. Bila je to druga generacija akademije. Tada je aktivno radila kao članica Centra za mirovne studije, pa je bila u "kvoti" civilnog društva.
- APR je rijedak primjer kontinuiteta rada na kvaliteti dijaloga među različitim društvenim akterima; sama činjenica da se na akademiji susreću i razgovaraju o zahtjevnim temama i ljudi iz civilnog društva, političkih stranaka, poslovnog sektora, medija i uprave govori o širini stajališta i vrijednosnih pozicija koja se iznose, ali i da dijalog, i to kvalitetan dijalog između različitih aktera, može postojati - kaže Sandra Benčić.
S obzirom na to da je danas zastupnica u Saboru, dodaje, može slobodno reći da kad bi kvaliteta dijaloga, argumentacije i prihvaćanja argumenata u Saboru bila na 10 posto one koju imaju na diskusijama unutar APR-a, da bi Sabor umjesto dvojke od građana dobivao minimalno vrlo dobar, a da bi kvaliteta propisa, politika i političke kulture bila kudikamo bolja.
‘Veliki napredak‘
- Posebno želim istaknuti da je djelovanje APR-a u smislu organizacije događaja i rasprava ne samo za polaznike nego i za nas alumne izuzetno napredovalo zadnjih nekoliko godina, te da su teme, govornici i rješenja koja se nude na tim susretima sve kvalitetniji. Osobno smatram da mi je sudjelovanje u APR-u donijelo ne samo znanje po određenim temama nego i mogućnost argumentiranja i prihvaćanja argumenata i kada oni dolaze od onih s kojima se inače ne slažem ili imaju drugačije vrijednosne pozicije. Upravo je ta mogućnost slušanja i razumijevanja ono što nam nasušno nedostaje u društvu i politici - smatra Sandra Benčić.
Marko Boko predsjednik je Upravnog odbora APR-a, a Ivana Novoselec izvršna direktorica. I sami su nekadašnji polaznici. Boko, inače voditelj odnosa s javnošću u Uredu Europskog parlamenta u Zagrebu, kaže kako je upravo heterogenost platforme najveće bogatstvo koje se njeguje svih ovih godina.
- Izrazito pazimo na sektorsku, regionalnu, rodnu i spolnu te ideološku zastupljenost sudionika. Poanta je da time imamo najbolji presjek našeg društva i time otvaramo prostor za neopterećenu komunikaciju, koju neki pojedinci možda ne bi na takav izravan način imali u javnom prostoru. A kroz to se onda uče nova znanja i stječu iskustva koja se mogu primjenjivati u svakodnevnom radu - kaže Boko.
Bitna su, dodaje, i neformalna druženja u kojima se onda rađaju i prijateljstva.
- Prijateljstvo i privrženost platformi je osnovno pravilo. Ljudi se povezuju i kroz neformalna druženja profesionalno i prijateljski bez obzira na "tabore" kojima pripadaju - kaže Boko.
Anto Mikić, glavni urednik portala bitno.net i docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, jedan je od osnivača platforme. Prepoznao je u inicijativi, kaže, prostor za iskreni dijalog stručnjaka na različitim područjima, s različitim pogledom na svijet i različitih svjetonazora, što, po njemu, nedostaje hrvatskom društvu.
- APR mi je pokazao da se isplati boriti za stvaranje takvih foruma na kojima je susret različitih ljudi moguć i dobrodošao, a jedan od temelja Akademije je otvaranje takvog prostora. To je i dobar model za društvo u cjelini, jer svako demokratsko društvo mora funkcionirati na način da su u njemu dobrodošli pripadnici različitih opcija koji se mogu naći oko nekih zajedničkih tema. To što se razlikujemo, ne znači da ne možemo surađivati na zajedničkoj izgradnji društva koje često na tim razlikama stvara neprijatelje umjesto partnera - smatra Mikić.