Kada što je prije dvije godine akademik Igor Anić na konferenciji Jutarnjeg lista govoreći o obnovi šuma u Dalmaciji nakon katastrofalnih požara upozorio da je i splitska Park-šuma Marjan u katastrofalnom stanju zbog šteta od potkornjaka, javnost je prvi put stručno informirana o dotad “zagonetnom propadanju splitskih pluća”. Potkornjak, poznat i kao američki cvrčak, koji je napravio velike štete na drveću nakon velikog ledoloma u Gorskom kotaru 2014., dotad nije bio smatran uzročnikom propadanja šuma u drugim dijelovima Hrvatske.
Dalmatinski mediji ubrzo su pojašnjenje potražili od stručnjaka koji su davali različita tumačenja za propadanje šume, osobito zato što je prije tri godine prema njihovim istraživanjima potkornjak bio isključen kao mogući uzročnik.
Mediteranski potkornjak (lat. Orthotomicus erosus Wollaston), poznat i kao američki cvrčak, ipak je proglašen krivcem nakon rezultata programa “Sušenje borova u Park-šumi Marjan” koji je radio dr. sc. Milan Pernek, predstojnik Zavoda za zaštitu šuma i lovnog gospodarenja u Hrvatskom šumarskom institutu.
U obrazloženju se navodi kako je zahvaljujući globalnom zatopljenju koje pogoduje razvoju i u gradaciji potkornjaka upravo on uzrokovao sušenje oko 7000 stabala alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) starih oko 70 godina, što je 13 posto od ukupno 64.000 stabala koliko ih je ukupno na Marjanu.
Bez obzira na sve stručne rasprave, isprazne politizacije i kojekakve druge dileme koje su pokrenule udruge ljubitelja prirode u suradnji s političkim strankama, stabla će se morati ukloniti, a na njihovo mjesto bi trebalo posaditi autohtonu vegetaciju - hrast crniku. Dakako, potkornjak na Marjanu će se suzbijati i sveobuhvatnom zaštitom šuma, koja uključuje monitoring feromonskim klopkama, pravovremenim otkrivanjem napadnutih stabala zelenih borova uz praćenje generacija i stabala požutjelih krošanja tijekom cijele godine...
U obilju informacija o potkornjaku prosječni je građanin ostao neinformiran o tom kukcu, o njemu kao biću, a ne samo kao štetniku kakvim ga se prikazuje u šumarskoj literaturi. Rasprostranjen je u Europi, na Bliskom istoku, središnjoj Aziji i Kini, po čitavoj Europi, a štete je do sada radio samo u mediteranskim zemljama.
Potkornjak je kornjaš crvenkasto smeđe boje iz potporodice potkornjaka, izgledom i uzorkom hodnika koje buši, nalik je na kod nas puno poznatijeg osmerozubog smrekovog potkornjaka, ali je puno manjih dimenzija, dužine od 2,7 do 3,5 mm. Zato i ima četiri para zubaca, a jedna od njegovih karakteristika je da je odličan letač koji može prijeći nekoliko kilometara u potrazi za oslabljenim drvetom, oštećenim sušom ili smrzavanjem. Njima je to svejedno.
Mužjak najprije bušenjem ispod kore stabla pravi bračnu komoru u kojoj su još dvije ženke. Nakon razmnožavanja ličinke traže od roditelja nove bušotine i labirinte kako bi se smjestile, odrasle i nastavile njihov posao ako ih netko prije ne otkrije, uništi stanište ili otruje.
Šumarima s kojima smo razgovarali obično treba dosta vremena dok na suhim korama stabala ne zamijete male bušotine s piljevinom na ulazu, a kada se skine kora, onda se tek po velikoj izbrazdanoj mreži hodnika vidi razmjer njihova širenja. Prvi znak se na borovima može vidjeti još mnogo ranije jer se zelene boje iglica polako suše i postaju sive i smeđe.
Najveći prirodni neprijatelj potkornjaka su djetlići koji ih uništavaju i zauzimaju mjesto za nastambu, a i često se hrane njihovim ličinkama. No, čini se da su djetlići u Dalmaciji proteklih godina loše obavili svoj posao, a cvrčke koji na obali pojačavaju morski ugođaj na obali zamijenili su američki koji od mirisnih borova rade piljevinu.