Sklonište za napuštene pse u Osijeku svakodnevno skrbi o 180 pasa, što je njihov maksimalni kapacitet iznad kojeg zakonski ne smiju.
Dobar dio tih pasa u osječko sklonište stiže nakon smrti vlasnika, odnosno skrbnika. Nekada je razlog to što vlasnik nema zakonske nasljednike pa njegova imovina odlazi gradu ili općini u kojoj živi, a najčešće nasljednici jednostavno ne žele nastaviti skrb o psu.
- Na žalost, puno je slučajeva u kojima nasljednici ne žele zadržati i kućnoga ljubimca, što je velika manjkavost Zakona o nasljeđivanju, jer držimo da bi onaj tko je prihvatio kuću i automobil trebao prihvatiti i psa, odnosno da bi se to trebalo urediti na drukčiji način. Naime, u hrvatskom pravnom sustavu životinje, pa tako i psi, tretiraju se kao stvari i onda se nasljednici prema njima mogu tako i ponašati, premda to ne bi smjelo biti tako jer je ipak riječ o živim bićima - rekla nam je Maša Riznić iz Udruge Pobjede, koja vodi osječko sklonište.
Amerikanci otišli najdalje
Mogu li u hrvatskoj pravnoj praksi zaživjeti nasljednopravna raspolaganja u korist životinja, kao što je to primjerice slučaj u SAD-u i Engleskoj, pitanje je koje je zaintrigiralo i dr. sc. Davorina Pichlera, docenta na Katedri za građansko pravo Pravnog fakulteta u Osijeku, koji je objavio znanstveni rad na temu mogućnosti da nasljednik imovine koju neki čovjek ostavlja nakon svoje smrti bude i životinja, konkretnije kućni ljubimac.
- Danas je često slučaj da se ljudi više povežu sa svojim kućnim ljubimcem nego s najbližim srodnicima, pa shodno tome žele tim bićima koja su im za života pružala ljubav i utjehu omogućiti dostojan život i nakon svoje smrti. Također, sve se više govori o tome da su zakonski nasljednici sve manje prava slika osoba kojima netko želi nešto ostaviti nakon smrti. Naime, uloga pravnog poretka u tome je da kaže kome će netko nešto morati ostaviti nakon svoje smrti, što je pogotovo izraženo u institutu nužnih nasljednika, gdje netko sastavi oporuku upravo kako bi izbjegao one koji bi po zakonu morali naslijediti njegovu imovinu, a institut najbližih nasljednika omogućuje krugu najbližih pokojnikovih nasljednika da tu oporuku pobijaju, čime se može zaobići pokojnikova pravna volja. Pogotovo je problematično ako bi se dogodilo da pokojnik ostavi nasljedna prava u korist životinje jer naša zakonska rješenja takvu mogućnost ne predviđaju - rekao je dr. Pichler, dodavši da je gotovo jednaka situacija i u Europskoj uniji.
- Amerikanci su u tome otišli najdalje pa sam u svom radu istaknuo neka njihova praktična rješenja koja bi se mogla implementirati u naš Zakon o nasljeđivanju. No nisam siguran da smo kao društvo spremni za takav korak - smatra dr. Pichler koji je potom objasnio kako je to riješeno u SAD-u.
- Oni su to riješili intervencijama u njihov postojeći sustav tzv. trusta, što odgovara našoj zakladi, gdje osoba ostavlja nakon svoje smrti određena imovinska sredstva na upravljanje nekoj drugoj osobi, koja će ta sredstva koristiti za uzdržavanje i dobrobit životinje i to tijekom duljeg razdoblja, pa su time primjerice obuhvaćene i kornjače koje mogu doživjeti i 50 ili 100 godina. U praksi netko može prenijeti i kompletnu imovinu na životinju, ali se sugerira da se to ne čini, jer se time izlažu mogućnosti da njihovu oporuku sudski osporavaju nužni nasljednici - kazao je dr. Pichler, dodavši i da je takvim ugovorima regulirano i kako će se fond koristiti nakon uginuća životinje. Kad je riječ o Europi, situacija je slična kao i kod nas, osim nekih inicijativa u skandinavskim zemljama.
Zakoni se ne provode
- Tamo postoji intencija da se formira institut pravobranitelja za životinje, čime bi one dobile neki status kvaziosobe, a ne kao što je sada slučaj, da su životinje u pravnom sustavu zapravo stvari - rekao je dr. Pichler, koji smatra da bi se to svakako trebalo riješiti pravno.
U Udruzi Pobjede ističu da Hrvatska ima odlične zakone o dobrobiti životinja, koji se, na žalost, ne provode u praksi.
- U Engleskoj, primjerice, organizacija Dogs Trust, koja na temelju ugovora o nasljeđivanju preuzima skrb o kućnim ljubimcima nakon smrti njihova skrbnika, na taj način financira čak 15 posto svojih programa - zaključila je Maša Riznić.