Prema podacima dostupnim s portala military-history.fandom.com Tupoljev Tu-141 Striž bio je sovjetski izviđački dron u službi sovjetske Crvene armije i brojnih njezinih saveznika iz Varšavskog pakta i Bliskog istoka tijekom kasnih 1970-ih i 1980-ih.
O dronu Tu-141 još u lipnju 2014. godine, nakon aneksije Krima te početka rata u istočnim ukrajinskim oblastima Doneck i Luhansk, tekst na portalu medium.com/war is boring objavio je autor Robert Beckhusen. On je 5.6.2014. izvijestio kako ''ukrajinske zračne snage rade prekovremeno kako bi obnovile svoj stari, starinski arsenal.'' Početak sukoba na istoku zemlje, naime, nagnao je Kijev da u pogon vrati stare dronove iz komunističkog doba.
''Ovog je tjedna kijevsko Ministarstvo obrane objavilo da ukrajinske zračne snage obnavljaju 68 vojnih zrakoplova različitih tipova. Oni uključuju i dron Tu-141 iz sovjetskog doba", pisao je tada Beckhusen.
''Ako ga Ukrajinci uspješno obnove, robot Crvene armije mogao bi podržati ofenzivu Kijeva protiv istočnih separatista. Bespilotna letjelica bi također mogla ojačati izviđačke sposobnosti Ukrajine u slučaju da zemlja krene u rat s Rusijom na širim razmjerima - iako se čini da se šanse za potonje kratkoročno smanjuju. Tu-141 nije poput suvremenog drona Predator ili Reaper, koji može provesti dugo vremena u orbiti dok skenira senzorima visoke tehnologije'', napisao je autor. Također je naveo da Tu-141 nije sposoban ubijati.
Riječ je, zapravo, o nastavku Tupoljev Tu-123 i bio je relativno veliki izviđački dron srednjeg dometa. Dizajniran je za obavljanje izviđačke misije na dubini od nekoliko stotina kilometara od linija fronte transzvučnim brzinama. Predviđen je da nosi niz korisnih tereta, uključujući filmske kamere, infracrvene uređaje za snimanje, EO snimače i radare za snimanje.
Kao i kod prethodnih dizajna Tupoljeva, imao je straga postavljeno delta krilo poput strelice, kanadere postavljene naprijed i turbomlazni motor KR-17A postavljen iznad repa. Lansira se iz prikolice pomoću pojačivača na čvrsto gorivo, a slijeće uz pomoć repnog padobrana.
Tu-141 je bio u sovjetskoj službi od 1979. do 1989., uglavnom na zapadnim granicama Sovjetskog Saveza. Duljina ove letjelice je 14,33 m, raspon krila je3,88 m, visina 2,44 m, površina krila je10 m2, a bruto težina 6.215 kg. Maksimalna brzina koju može postići je 1.100 km/h, a brzina krstarenja je 1.000 km/h. Ima domet do 1.000 km, a najviše visina na kojoj funkcionira je oko 6.000 m. Prvi let ovog drona zabilježen je još 1974. godine, a proizvodio se do 1989.
"Sovjetski Savez je prvi put pokrenuo dron 1974. kao prototip i počeo ga redovito proizvoditi 1979. godine. Sovjeti su ih napravili 152, uglavnom bazirajući dronove u blizini svojih zapadnih granica. Ovo je imalo smisla. Ukrajina je također bila primarna zona Moskve za postavljanje rezervnih trupa i skladišta za popravke. Naravno, s raspadom Sovjetskog Saveza ogromne zalihe sovjetske vojne opreme završile su u neovisnoj Ukrajini, pa su ukrajinske zračne snage apsorbirale nekoliko Tu-141. Ali Kijev nije mnogo koristio dronove. Neki su muzejski eksponati, a drugi su se sporadično pojavljivali na aeromitinzima tijekom 1990-ih. No, samo zato što je dron star, ne znači da nije koristan", navodi Beckhusen.