Jacinda Ardren, omiljena premijerka Novog Zelanda, čija je najveća greška nevjerojatna strogoća u vrijeme pandemije, pa je stoga, ovisno o kutu gledanja, lako možemo nazvati i omraženom, možda je imala najtočniju, ako takva postoji, reakciju na krvoproliće unutar džamija u toj udaljenoj nam državi. Ušla je unutar tugujuće zajednice, glave pokrivene tradicionalnom muslimanskom maramom, bez puno riječi, ali s puno empatije.
Nije tražila objašnjenja, nije analizirala, nije prozivala, nije optuživala. Nije nudila svoje mišljenje, nije glumila psihologinju, I možda najveća lekcija koju je svijet tada trebao naučiti: nije izgovarala ime krvnika, u nadi da on neće postati zvijezda.
Nije izgovarala ime zločinca i pozvala je cijeli naciju da...