Teroristička organizacija Islamske države uništila je Inina postrojenja u Siriji. No, što je točno uništeno i koliko bi to Inu moglo koštati, još se ne zna. U Ini ne raspolažu pouzdanim informacijama s terena pa ne žele komentirati, a ministar vanjskih i europskih poslova Davor Ivo Stier samo je rekao da prva izvješća koja je Ministarstvo dobilo potvrđuju informaciju da su džihadisti Islamske države bombom raznijeli Inina postrojenja u Siriji.
Oni su, naime, objavili tekst i videosnimku koja pokazuje eksploziju plinskog postrojenja Hayan, koje se nalazi 100 kilometara sjeverozapadno od Palmire prema Homsu. Kako su naveli, Inino postrojenje su digli u zrak kako bi paralizirali gospodarstvo režima Bashara al-Assada jer su ta postrojenja proizvodila tri milijuna prostronih metara plina, koji je najvećim dijelom korišten u vojne svrhe.
Prve informacije
Od kolega iz Sirije, kažu naftaši, tek se može doznati da se ne radi o velikoj šteti. Uzgred, centralna plinska stanica plus postrojenje za LPG (ukapljeni naftni plin) koštali su, kažu znalci, oko 500 milijuna dolara. No, to sigurno nije iznos štete jer se smatra da nije sve uništeno, ali se i ne zna što je točno uništeno od cjelokupnog postrojenja. Zbog toga se nitko zasad i ne želi igrati s procjenama.
- Po plamenu sa snimke teško je ocijeniti i u ovom trenutku reći kolika je šteta. Može biti svašta uništeno. Može biti samo dio postrojenja, samo jedan plinovod. No, po svemu sudeći, ne izgleda kao da je uništena cijela centralna plinska stanica - smatra i akademik Mirko Zelić. Ako je u pitanju jedan plinovod, šteta ne bi trebala biti velika. Osim, naravno, ako je stradala podzemna infrastruktura. Zelić se, stoga, nada da je ona popravljiva i da će se Ina vratiti u Siriju.
Važno je vratiti se
Slično se može čuti i od naftnoga geologa Stanka Kadije koji je radio u Ini i koji, također, želi da se Ina vrati s obzirom na to da je imala značajnu proizvodnju, ima koncesiju na 25 godina i više od milijardu zarađenih dolara koji se, doduše, ne mogu naplatiti. Tamo je, kaže, u posljednjoj godini proizvodnje, 2011., Ina ostvarila neto dobit od oko 650 milijuna dolara. Naime, zahvaljujući istraživanjima na bloku Hayan (imaju još i blok Aphamia), koja su provođena na temelju prvog potpisanog ugovora iz 1998., Ina je objavila šest komercijalnih otkrića (Jihar, Al Mahr, Jazal, Palmyra, Mustadyra i Mazrur) sa značajnim nalazištima rezervi nafte, kondenzata i plina. Kako bi se na tom prostoru mogle provoditi naftne operacije, osnovana je i kompanija HPC (Hayan Petroleum Company), zajednička kompanija Ine (izvođač) i GPC-a (General Petroleum Company).
'Viša sila'
No, zbog objave “više sile” Inina djelatnost na polju Hayan trajala je samo 57 dana u 2012. Poslovanje u Siriji je, uzgred, trajalo od 1998. do početka 2012. i u tom je razdoblju uloženo gotovo 300 milijuna eura. Do sada, pak, Ina je otpisala vrijednost svoje imovine u iznosu od 3,4 milijarde kuna.
U Ini ističu već svoj poznati stav da je osnovni preduvjet za nastavak prekinutih aktivnosti vezanih uz istraživanje i proizvodnju nafte i plina u Siriji potpuni prestanak svih ratnih operacija te uspostavljanje stabilnih političkih i sigurnosnih prilika, pri čemu se podrazumijeva ukidanje sankcija koje su trenutačno na snazi.