Pitanje braka kao zajednice žene i muškarca, o čemu će odlučivati građani na referendumu 1. prosinca, kao i mnogo puta dosad potaknulo je raspravu o pravima LGBT osoba.
A kao što u Hrvatskoj to obično biva, o homoseksualcima svi znaju sve, pa se bez stvarnih argumenata i znanstveno utemeljenih činjenica u javnosti, kao i u komentarima ispod tekstova o referendumu, znaju pročitati svakakve nebuloze - od toga da homoseksualnost nije prirodna, da je u Bibliji navedena kao nešto zlo, da je to bolest i da se može izliječiti do toga da će nam pederi i lezbe uništiti obitelji i djecu. Ti su argumenti, dakako, homofobni i ne proizlaze iz teza koje su općeprihvaćene, već su temeljeni na pogrešnim stajalištima vjerskih aktivista koji očito vode neke svoje ideološke ratove.
Danas protiv pedera i drugih manjina, sutra možda protiv prava žena na abortus ili umjetnu oplodnju. Pod krinkom borbe za očuvanje obitelji (koja je ugrožena zbog mnogočega, ali ponajmanje zbog LGBT osoba) u javnosti se mogu čuti različite teze protiv homoseksualaca, čime se urušava mukotrpno stvarano društvo tolerancije. Homofobija u većini slučajeva počiva na neznanju i strahu od drugog i drugačijeg. Stoga je jedini ispravan lijek za to - znanje. I razbijanje predrasuda i mitova o homoseksualcima. Zato smo u Jutarnjem listu odlučili izdvojiti deset najčešćih razloga zbog kojih se Hrvati protive gay brakovima i na njih odgovoriti protuargumentima, dokazima i znanstvenim činjenicama.
U tome su nam pomogli psiholozi, sociolozi, pravnici, biolozi... Svi oni spremno su odlučili pripomoći našoj kampanji za bolje društvo u kojemu će svi, kako piše u Ustavu, jednako uživati prava koja im pripadaju, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko i drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, rođenje, naobrazbu, društveni položaj i druge osobine. I zato smo odlučno PROTIV!
Našu akciju “Naprijed” možete pratiti na https://www.facebook.com/Naprijed
Svoje komentare i iskustva i dalje nam možete slati na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
1. Zato što u Bibliji piše da je Bog stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu
Hrvoje Cirkvenec, urednik portala Križ života
U posljednje vrijeme često se čuje argument kako je Bog stvorio Adama i Evu, kako Bog nije stvorio homoseksualce, a kako Biblija, za koju vjernici drže da je Sveto pismo i riječ Božja, osuđuje homoseksualce. No, što se tiče Biblije, znamo da Stari zavjet, odnosno Levitski zakonik, na koji se pozivaju mnogi homofobni vjernici, zapravo nije ništa već zbir mnoštva židovskih propisa koje je davno pregazilo vrijeme. Primjerice, Katolička crkva je danas protiv smrtne kazne, a Levitski zakonik Starog zavjeta upravo za niz “vjerskih“ prekršaja kao kaznu spominje - kamenovanje. Uz to, što se tiče Novog zavjeta, Isus ni na jednome mjestu nije spomenuo homoseksualnost, a slijedom toga nije ni osudio homoseksualce. Na tom je tragu bio i papa Franjo nedavnom izjavom: “Tko sam ja da sudim homoseksualcima?” Isus je bio problematična osoba, sudeći po evanđeljima, za ondašnji vrh religije kojoj je pripadao - židovstva. Svojim naukom ponekad je kršio starozavjetne norme te time sablažnjavao židovske poglavare, ponajviše druženjem s ljudima koji su bili na margini društva - koji su na sebi nosili stigmu “grešnika“ ili ljudima koji nisu bili članovi židovske zajednice. Ako se ta slika sa samih početaka preslika na današnje vrijeme, žalosno je ustvrditi kako bi Isus, da se rodi danas, imao istih problema kao i prije dvije tisuće godina, posebno kada bi vidio kako se Crkva diskriminatorno odnosi prema određenim osobama.
2. Da je homoseksualnost prirodna, bilo bi je i u životinjskom svijetu
Doc. dr. sc. Zoran Tadić, Biološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu
Postoje neka istraživanja koja tvrde da je jedan dio mozga, koji zovemo hipotalamus (tzv. INAH-1 područje), manji u muškaraca homoseksualaca nego u heteroseksualnih muškaraca, ali se tako ne može pokazati je li smanjenje INAH-1 područja uzrok ili posljedica homoseksualnosti.
Kada je riječ o životinjskom svijetu, homoseksualnost postoji u oko 450 vrsta životinja, uglavnom primata, vodenih sisavaca (dupina, kitova), parnoprstaša (papkara) i ptica, a nešto je ima i u nekih drugih životinja.
Zašto ona postoji, ne znam, trebalo bi to proučavati s evolucijskog stanovišta, jer evolucija potiče širenje vlastitih gena kroz evolucijsko vrijeme.
Homoseksualnost, na prvi pogled, to ne potiče jer se dvije jedinke istog spola ne mogu razmnožavati.
Dakle, evolucijski promatrano, homoseksualnost ne stvara potomke, ona je evolucijska slijepa ulica. Ali, ipak postoji.
3. Kada bismo dali brak homoseksualcima, onda možemo i pedofilima, zoofilima ...
Prof. dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija, Filozofski fakultet u Rijeci
Prvo, temeljno načelo moralno ispravnih odnosa je obaviješteni pristanak i, po mogućnosti, uzajamnost. Odnos dvoje ljudi je ispravan ako oboje pristanu na taj odnos i ako je taj njihov pristanak punovažan, što znači da razumiju što odnos podrazumijeva i koje su posljedice. Više je nego jasno da odnosi homoseksualnih parova ispunjavaju preduvjete, radi se o pristanku punoljetnih. Budući da među njima postoje ljubav i uzajamno uvažavanje, ispunjen je dodatni uvjet uzajamnosti. Pedofilija ne ispunjava uvjete jer dijete nije sposobno za punovažni pristanak budući da ne razumije narav spolnog odnosa ni njegove fizičke i psihičke posljedice. Ono je žrtva, što nikako nije slučaj kod homoseksualnih parova. U slučaju zoofilije nema punovažećeg pristanka jer se radi o odnosu sa životinjom, a u slučaju nekrofilije o mrtvom tijelu. Dakle, više je nego očito da usporedba pokazuje potpuno nepoznavanje moralnih načela i vrijednosti. Drugo, uspoređujući homoseksualne odnose s pedofilijom, nekrofilijom i zoofilijom, pokušava se naglašavati neprirodnost homoseksualnih odnosa i izazvati gađenje. Teza proizlazi iz stava religijske doktrine prema kojoj su neprirodni i nemoralni svi odnosi u kojima nije moguće začeće. Ova pretpostavka nije općeprihvaćena, a čak i da jest, prirodnost ne povlači moralnost. Ni disanje pod vodom s bocama zraka nije prirodno, transfuzija i transplantacija organa nisu prirodne pa zato nisu nemoralne.
4. Tradicionalna obitelj - mama, tata i dijete jedini je prirodni i održivi model
Dr. sc. Tea Škokić, viša znanstvena suradnica u Institutu za etnologiju i folkloristiku
Uvid u etnografsku građu o hrvatskim tradicijskim obilježjima braka i obitelji pokazuje da je obitelj nekada uključivala mnogo više članova od današnje nuklearne obitelji te su djecu odgajala starija djeca ili starije žene, a ne otac i majka. Brak je po današnjim uzusima bio na granici pedofilije jer su se udavale mlade djevojke, gotovo djevojčice, u nekim krajevima i po principu otmice. Parovi u ruralnim područjima su i po više godina živjeli crkveno nevjenčano, a postojali su i probni brakovi u kojima je žena prvo morala dokazati svoju plodnost da bi se uopće mogla udati. Nuklearna građanska obitelj i model dvoroditeljskog odgoja djece - koji danas, iako sve manje, prakticiramo - uvezeni su s protestantskog Zapada te su ovdje u punom smislu zaživjeli tek u socijalizmu. Stoga je, smatram, svako pozivanje na tradiciju unaprijed izgubljen argument.
5. Jer je homoseksualnost bolest i te ljude treba liječiti
Mr. spec. Iva Žegura, klinička psihologinja iz Klinike za psihijatriju Vrapče
Prema navodima nekih istraživanja, smatra se da je sedam do 15 posto odraslih osoba homoseksualne orijentacije. Društvo u kojemu živimo počiva na patrijarhalnim i heteroseksualnim normama koje favoriziraju seksualne odnose u svrhu reprodukcije, zanemarujući pritom činjenicu da su i tijekom povijesti ljudske civilizacije, kao i kod različitih vrsta životinja prisutne i ostale varijacije seksualne orijentacije. Homoseksualna orijentacija već je nekoliko desetljeća izuzeta iz klasifikacije mentalnih poremećaja i kao takvu je valja razdvojiti od parafilija. Što se tiče homoseksualnih veza, istraživanja su opet vrlo jasna. Istospolni parovi su podjednako predani u svojim romantičnim vezama kao i heteroseksualni parovi. Postoji i niz predrasuda o istospolnim roditeljima koji podižu djecu. Međutim, istraživanja pokazuju da razvedene majke lezbijke postižu podjednake rezultate kao i razvedene heteroseksualne majke na mjerama psihološkog zdravlja. Djeca imaju više kontakta s gay očevima nego s razvedenim heteroseksualnim majkama. Briga i ulaganje u roditeljsku ulogu podjednaka je kod heteroseksualnih i homoseksualnih očeva. U dosadašnjim studijama ispitano je više od 500.000 djece gayeva i lezbijki roditelja te ni jedno nije imalo konfuziju oko rodnog identiteta.
6. Ti gayevi stalno nešto traže! Što sad opet žele? Neka to rade u svoja četiri zida!
Marko Sjekavica, pravnik i član Građanskog odbora za ljudska prava
Slobodno izražavanje dijela osobnosti, koji uopće nije prvenstveno seksualan, već je i afektivan, socijalan, intelektualan, a teži postizanju bliskosti s drugom osobom, u ovom slučaju istoga spola, dok ni sa čim ne smjera ograničiti izražavanje takvih istih potreba drugih, među njima i heteroseksualnih osoba, preduvjet je postojanja slobodnog društva. Dakako da unutar četiri zida čovjek može upražnjavati razne aktivnosti za koje mu ne treba suglasnost zajednice. Po prirodi stvari postoje radnje koje su rezervirane za neki intimni, ne-javni ambijent. Međutim, zatvoriti homoseksualc e u četiri zida i jedino tamo im dopustiti da budu slobodni građani ravno je stavljanju Indijanaca u rezervate i zatvaranju Židova u geta. Za mene je to naizgled umjereniji i manje violentan, a zapravo perfidniji oblik homofobije i diskriminacije. Onaj tko je ugnjetavan, ne samo da ima pravo pobuniti se, već mu je to i dužnost!
7. Zato što će dopuštanje gay brakova uništiti obitelj kakvu poznajemo
Eli Pijaca-Plavšić, prof. sociologije i direktorica Foruma za slobodu odgoja
Teško je govoriti o uništavanju obitelji u slučaju da se dozvoli brak homoseksualcima jer već živimo u zemlji u kojoj se svaki četvrti brak raspada, a trend je u stalnom porastu.
Možda se ovdje najbolje pozvati na objavljeno istraživanje “Homoseksualni brak i percipirani napad na heteroseksualni brak”, koje je proveo Portland State University, a kojim su se željeli utvrditi trendovi u broju sklopljenih heteroseksualnih brakova u odnosu na postojanje mogućnosti sklapanja istospolnih brakova.
Autori tog istraživanja na temelju dobivenih nalaza zaključuju da ne postoje značajni dugoročni ili kratkoročni efekti istospolnih brakova na broj sklopljenih heteroseksualnih brakova i da na broj sklopljenih heteroseksualnih brakova ne utječe legalizacija istospolnog braka ili partnerske zajednice među pripadnicima istog spola.
Slično je znanstveno pitanje postavljeno unutar akademske zajednice u odnosu na broj sklopljenih istospolnih brakova u Danskoj, Norveškoj, Švedskoj, Nizozemskoj i na Islandu i tada također nije pronađena značajna promjena u broju sklopljenih heteroseksualnih brakova i stopi razvoda nakon što je istospolnim parovima zakonski omogućeno da sklapaju brak. Nema nikakvog znanstvenog dokaza da gay brakovi ugrožavaju obitelji.
8. Manjina opet terorizira većinu svojim zahtjevima za većim pravima
Mr. sc. Mirko Petrić, sociolog i viši predavač na Sveučilištu u Zadru
Naglašavanje interesa i želja većine nauštrb prava manjine, koje je često u hrvatskom društvu, svjedoči, nažalost, o niskom stupnju njegove demokratske razvijenosti.
U suvremenim razvijenim demokracijama smatra se, naime, da je imperativ upravo zaštita prava manjina i općenito onih koji u društvu raspolažu s manje moći za provođenje vlastitih legitimnih interesa. Štoviše, veliki francuski sociolog Alain Touraine smatra da odnos prema “slabijima” u nekom društvu govori o njegovu razvojnom potencijalu i spremnosti za uključenje u modernizacijske procese.
Prioritet svih javnih akcija u sljedećem razdoblju u Hrvatskoj bi stoga trebalo biti povećavanje tolerantnosti, odnosno spremnosti na slušanje argumenata i uvažavanje potreba “drugih” i “drukčijih”.
Bez toga jednostavno nećemo moći komunicirati s razvijenim društvima koja su se odavno odmaknula od kolektivističkih manifestacija moći.
9. Oni uopće nisu obespravljeni! Imaju sva prava koja trebaju imati
Prof. dr. sc. Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo u Rijeci
LGBT osobe prema sadašnjem Zakon o istospolnim zajednicama imaju samo dva prava: pravo na zajedničku imovinu i pravo na uzdržavanje. Ova jedina dva prava dolaze do izražaja tek u trenutku eventualnog raspada te zajednice kada je moguće tražiti diobu zajedničke imovine te uzdržavanje od nekadašnjeg partnera/ice. Oba su ova prava bez praktične vrijednosti tijekom zajedničkog života. Pravni poredak ne priznaje nikakva daljnja prava (od elementarnih prava na priznanje statusa obitelji za potrebe raznih životnih situacija, npr. bolesti ili smrti, preko prava iz radnog odnosa, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja do poreznih prava). Istospolne zajednice imaju status obiteljskih zajednica temeljem prakse Europskog suda za ljudska prava i Hrvatska mora takvim zajednicama priznati prava barem izjednačena s pravima izvanbračnih zajednica. Niti jedan referendum nema smisla ako se ne radi o promjeni ili uklanjanju neke odredbe, a ovdje je u pitanju zadržavanje postojeće pravne definicije. Unos ove definicije u Ustav pravno je iznimno ograničenog učinka: rezervira samo naziv “brak” za zajednicu žene i muškarca. Sva prava i obveze iz braka, izvanbračne i istospolne zajednice proizlaze iz zakonskog okvira. To je zakonska, a ne ustavna materija. Budući da su istospolne zajednice obiteljske zajednice prema međunarodnim standardima, one se ne mogu u pravima razlikovati od usporedivih raznospolnih zajednica. Njima se može priznati i pravo na posvojenje.
10. Zato što istospolni parovi naprosto ne mogu biti roditelji
Ana Karlović, prof. psihologije i voditeljica programa Medijacija, Forum za slobodu odgoja
Iznimno je nepravedno nečiji brak okarakterizirati kao ne-valjan ili kao “ne-brak” samo zato što par nema djece, odnosno potomaka. Društveni trendovi i realnost upućuju na pojavu sve kasnijeg sklapanja braka i dobivanja djece, a dio parova suočava se s neplodnošću, no to njihov brak ne čini ništa manje brakom te i njihova zajednica čini punopravnu obitelj.
Također, moramo biti svjesni činjenice kako mnoge gay /ili biseksualne osobe jesu roditelji. Premda neke od starijih definicija opisuju obitelj kao “društvenu skupinu koju karakterizira zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i reprodukcija”, suvremenije definicije ističu kako se “obitelj odnosi na one osobe koje dijele zajedničku povijest, koje se vole, koje su živjele veći dio života zajedno i koje dijele profesionalne interese, ekonomske potrebe, političke poglede ili seksualne preference”.
Općom deklaracijom o ljudskim pravima pravo na brak jedno je od osnovnih ljudskih prava. Ističe se da “punoljetni muškarci i žene imaju pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji bez ikakvih ograničenja glede rase, nacionalnosti ili vjere.
Oni imaju ista prava prilikom sklapanja braka, u braku i tijekom razvoda. Brak se može sklopiti samo “uz slobodan i potpun pristanak osoba koje stupaju u brak” . Dijete nije uvjet za punopravnost obiteljske zajednice!