Nakon što je iz Vlade RH stigla potvrda o gradnji nuklearne elektrane u Hrvatskoj, već se i nagađa o mogućim lokacijama.
Jedan od vodećih domaćih stručnjaka o tom pitanju, dr.sc. Duško Čorak, za N1 je govorio o izgradnji nuklearne elektrane na području Hrvatske.
‘Nuklearka u Hrvatskoj nije iluzija, rasprava se ne treba temeljiti na defetizmu‘
Čorak ističe da će Hrvatska zbog rasta potrošnje u idućih 20-25 godina udvostručiti potrošnju električne energije s današnjih 20 teravatsati na 45 do 50 TWh do 2050. godine, uz prosječnu godišnju stopu rasta od oko tri posto. Zbog potrebe dekarbonizacije i sigurnosti opskrbe, Hrvatskoj je potreban novi veliki, niskougljični izvor ‘bazne‘ energije, objasnio je Čorak i dodao da Hrvatska nema mnogo izbora.
- Potencijali velikih hidroelektrana su iscrpljeni, dok trenutačno uvozimo i do 50 posto električne energije. Sunce i vjetar, uz postojeće hidroelektrane, čine važan dio energetskog miksa, ali ne mogu osigurati stabilnost sustava 24 sata dnevno. Nuklearna energija, kao pouzdan izvor bazne energije bez emisije CO2, omogućuje da obnovljivi izvori funkcioniraju bez rizika od prekida i nestabilnosti mreže. Uz energetsku sigurnost, nuklearna elektrana potiče domaću industriju, znanost i visokotehnološka radna mjesta, te čuva nacionalnu suverenost u ključnom sektoru. Zato nuklearna energija nije samo pitanje opskrbe električnom energijom – to je strateško ulaganje u gospodarski i tehnološki razvoj Hrvatske, rekao je Čorak.
Planovi za izgradnju domaće nuklearne elektrane postoje još od 1980-ih, no u ono vrijeme se nije išlo u izgradnju zbog incidenta u Černobilu iz 1986., kao i zbog nestabilne političke situacije u bivšoj Jugoslaviji.Savezna vlada tada je donijela moratorij na izgradnju novih nuklearnih elektrana, čime je program u Hrvatskoj formalno zaustavljen, pojasnio je Čorak i dodao da su tadašnje studije rađene prema tadašnjim međunarodnim standardima i verificirane od strane IAEA-e, no trebalo bi ih ažurirati prema današnjim sigurnosnim, okolišnim i regulatornim zahtjevima.
Osvrnuo se i na otpor dijela javnosti prema gradnji nuklearne elektrane.
- Strah od nuklearne energije u javnosti ima svoje opravdanje, ali on ne proizlazi iz rada nuklearnih elektrana, već iz činjenice da je čovječanstvo kroz povijest svjedočilo stravičnim posljedicama nuklearnog oružja i da se i danas s tom prijetnjom ponekad politički manipulira. Taj strah je razumljiv, ali civilna nuklearna energija s tim nema ništa zajedničko, rekao je Čorak i dodao da su današnje nuklearne elektrane tehnološki potpuno drugačije, s više razina zaštite i sigurnosnim sustavima koji onemogućuju ozbiljnije incidente.
- Tijekom više od 60 godina uporabe nuklearne energije za proizvodnju električne energije, broj ljudskih žrtava je zanemariv u usporedbi s bilo kojom drugom energetskom granom, dok su koristi za okoliš i energetsku stabilnost ogromne. Nuklearna energija danas nije prijetnja, već jamstvo energetske sigurnosti i dekarbonizacije. Umjesto straha, trebamo razvijati povjerenje u znanost, tehnologiju i nadzorne institucije jer samo informirani građani mogu donositi zrele odluke o svojoj energetskoj budućnosti, ističe Čorak.
Na pitanje o cijeni izgradnje nuklearke veličine i kapaciteta kakva bi se vjerojatno gradila kod nas, Čorak kaže:
- Procijenjena vrijednost projekta takvog kapaciteta (oko 1.100 MW) primarno ovisi o dobavljaču opreme i modelu financiranja, ali se realno kreće između 5 i 15 milijardi eura.
Upitan o stručnom kadru za taj projekt u Hrvatskoj, Čorak kaže da Hrvatska ima dobru inženjersku i znanstvenu bazu – institute, fakultete i visokotehnološke tvrtke koji bi mogli sudjelovati u projektiranju, nadzoru i sigurnosnim analizama. Glavni građevinski i montažni radovi izvodili bi se u međunarodnom konzorciju, ali uz značajno sudjelovanje domaćih organizacija.
- U proizvodnji i montaži opreme moguće je postići zamjetan udio domaće industrije, dok bi znanje, kontrola i odgovornost ostali u hrvatskim rukama, kaže Čorak.
Čorak je komentirao i dvije lokacije koje se spominju, Prevlaka na Savi i sadašnja TE Plomin.
- Svaka nova rasprava o lokaciji, bez obzira na to spominje li se Prevlaka, Plomin ili neko treće područje, mora započeti opsežnim studijsko-istražnim radovima kakvi su već ranije provedeni za Tanju i Prevlaku. Tek na temelju takvih višegodišnjih istraživanja moguće je stručno, objektivno i transparentno procijeniti ispunjava li određeni lokalitet sve sigurnosne, okolišne, tehničke i društvene kriterije za izgradnju nuklearne elektrane, rekao je.
Kada je riječ o roku realizacije projekta, ako je odluka Vlade o gradnji nuklearne elektrane donesena, tada predstoji niz jasno definiranih koraka, ističe Čorak.
- Prvi korak je ažuriranje postojećih studija koje su već ranije izrađene za lokacije Tanja i Prevlaka. Taj proces obično traje 12 do 18 mjeseci i završava odlukom o lokaciji. Nakon toga slijedi odabir dobavljača tehnologije, što u velikoj mjeri određuje daljnji ritam i model financiranja projekta. Iskustva iz drugih zemalja pokazuju da se razdoblje izgradnje može kretati od pet do deset i više godina za klasični veliki blok generacije III+, dok su najbrži projekti u zemljama s visokom razinom pripremljenosti i regulatornom stabilnošću realizirani u vremenu oko pet godina od početka gradnje.
Čorak ističe da je ukupno vrijeme do priključenja elektrane na mrežu realno između osam i 15 godina od trenutka donošenja odluke Vlade.
- U tom razdoblju potrebno je paralelno razvijati kadar, regulatornu infrastrukturu i sustav nuklearne sigurnosti, što Hrvatska već ima dobru osnovu kroz iskustvo u radu NE Krško i suradnju s međunarodnim institucijama. Time bi Hrvatska, uz odlučno i stručno vođenje projekta, realno mogla imati svoju prvu nuklearnu elektranu najkasnije do sredine 2030-ih godina, čime bi osigurala dugoročnu energetsku neovisnost i stabilnost niskougljične proizvodnje, rekao je Duško Čorak za N1.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....