Ne prestaje se pričati o pomorskoj nesreći koja se dogodila između Hvara i Brača, piše Slobodna Dalmacija. Posljedice su mogle biti i teže, a ako se sustav koji brine o sigurnosti na Jadranu ne bude mijenjao, ovakve će se nezgode, nažalost, ponavljati.
Dr. sc. Srećko Favro, stalni sudski vještak i procjenitelj za pomorski promet, upozorava na nered koji se u ljetnim mjesecima događa na Jadranu. Naše je more iznimno popularno odredište jahtaša, ali i turista koji noće na kopnu, međutim, cijeli godišnji odmor "potroše" obilazeći otoke, uvale, plaže...
- Na moru je najgore noću. Ovo što se dogodilo uopće me ne čudi to više jer je u nesreći sudjelovao brod s gostima u transferu. Znate kako vam to ide: golobradi mladići za petsto kuna voze goste na izlete, odlazi se u Modru špilju, pa na Paklinske otoke, a onda na Krknjaše, i obično gosti nagovaraju skipera da im omogući još koji sat kupanja pa se na kopno vraćaju noću. Pročitao sam da je jedan brod bio neosvijetljen, a to je strašno. To je jednostavno nedopustivo na moru, i to se ni na jedan način ne može opravdati - kaže profesor Favro, i veli da je ova situacija plod sustava koji ne funkcionira. I to nije od jučer. Godinama se upozorava državu da su lučki kapetani potplaćeni i rade u nemogućim uvjetima. Krajem travnja, očajnički se tražilo kapetane za Lučke ispostave u Omišu, Sućurju i Jelsi na Hvaru, Sumartinu na Braču, Rogaču na Šolti i Visu.
- Da bi se sav taj promet na moru iskontrolirao kako spada, vi morate nužno imati dobro motivirane lučke kapetane i inspektore koji se praktički brinu o sigurnosti na moru 24 sata. E, sad, od njih tražiti s jedne strane da budu kapetani duge plovidbe i imaju veliko pomorsko iskustvo, za što su na brodu imali po pet tisuća dolara plaće, a ovdje ih po primanjima izjednačujete s "kancelarijskim miševima" koji odrade svoju šihtu od osam sati i mirni su, ravno je katastrofi! To se tako ne radi i to nas je dovelo u situaciju da stalno nedostaje lučkih kapetana i da se stalno raspisuju novi i novi natječaji s vrlo rigoroznim uvjetima za vrlo odgovorna mjesta, a neadekvatnu plaću jer ta dužnost traži od čovjeka da bude "atento" dan i noć - kaže Favro, i ističe da je zbog pandemije koja je lani praktički uništila turističku sezonu, trka za zaradom žešća nego inače.
- Ja razumijem te mladiće koji voze goste, koji se bore za svaku kunu jer je lani bilo malo posla, ali ako mi i dalje budemo izdavali dozvole za upravljanje brodicama a da kandidat nije prošao praktičnu nastavu, onda će se ove nesreće stalno događati. Nedopustivo je da netko tko ima dozvolu B kategorije, nakon tri godine automatski dobije C kategoriju, a da brod te veličine nije ni vidio?! Dalje, praktična i teoretska nastava bi trebale biti izjednačene po broju sati, što bi u konačnici doprinijelo sigurnosti na moru - kategoričan je Favro.
Da objasnimo; ako ste voditelj brodice kategorije C, to znači da ste profesionalni skiper. Tečaj traje ukupno 25 sati, a sastoji se od predavanja i vježbi, plus obaveznih šest sati praktične plovidbene nastave. Kada položi propisani ispit, voditelj brodice C kategorije može upravljati brodicama i jahtama do 30 bruto tona u komercijalne svrhe, bez obzira na zonu plovidbe i tip plovila.
Znači, i upraviteljima plovila se, kao i vozačima automobila, dozvole rangiraju, i to kroz pet stupnjeva.
Voditelj brodice A kategorije može se postati već s petnaest godina života. Za takvo što, interesantno, nije uopće potreban tečaj već samo valja savladati osnove plovibde u što spadaju: čitanje pomorskih karata, određivanje kursa i udaljenosti, pravila izbjegavanja sudara na moru – praktičan prikaz s modelima. Valja poznavati svjetla na brodovima, dnevne signale, zvučne signale i signale opasnosti. Treba poznavati i konope i uzlove, meteorologiju i vjetrove na Jadranu.
Pravo na polaganje ispita za voditelja brodice kategorije B stječe se s navršenih 16 godina, a takvih je pomoraca kod nas najviše. Nakon položenog ispita voditelj brodice kategorije B može upravljati brodicom ili jahtom za osobne potrebe do 30 bruto tona, piše Slobodna Dalmacija.