Dragi investitori, dođite, dođite da vas efikasno otjeramo, krilatica je pod koju bi se mogla podvesti investicijska klima u Hrvatskoj. Razina investicija pada svakog kvartala četiri godine i s padom osobne potrošnje ruši ionako siromašan BDP. Hrvatska se pokazala nedoraslom da investitorima dokaže da ih želi. Pad rejtinga na razinu smeća, odnosno na neinvesticijsku razinu znači da su rejting agencije investicijskoj zajednici poručile kako je investicija u Hrvatsku špekulacija. Time je objavljen globalni poziv nepouzdanim investicijskim lovcima u mutnom koji u uređenim ekonomijama dobivaju odbijenicu. Ozbiljne industrije s ozbiljnim kapitalom i strategijom razvoja traže nešto što im Hrvatska ne može ponuditi.
Inicijalno ih može privući informacija da je Hrvatska postala članicom EU, pa da je država osmislila paket poticaja za investicije te da je još jednom pojednostavila otvaranje kompanija. Čim zagrebu ispod te površine, otvara im se ponor neslućene dubine.
One koji nešto žele graditi neće zaobići problem transparentnosti vlasništva. Investitor nikada ne može biti zaista siguran da je zemljište koje kupi od neke općine zaista i njegovo. Njemački poduzetnik koji pokušava investirati na Šolti , milijunaš Hartmut Lademacher, završio je u sudskim postupcima jer se ispostavilo da je država vlasnik dijela parcele koju su mu prodali kao općinsku zemlju te da je k tome i riječ o šumskom dobru.
Ako nemaju problema sa sporim pravosuđem, i u radno intenzivoj industriji žele zaposliti veći broj ljudi, pobjegnu pred visokim davanjima državi kojima je opterećen rad.
Ako im ne smeta visoka cijena rada, iz Hrvatske će otići zato što neće uspjeti u razumnom roku s lokalnom birokracijom isposlovati nužne uvjete za rad poput priključaka na vodu, kanalizaciju. Građevinske dozvole čekat će do besvijesti, pa će možda čak plaćati penale na kreditna sredstva za investiciju koju ne mogu realizirati.
Oni koji bi možda proizvodili za izvoz, susrest će se s činjenicom da se glavni željeznički koridori za prijevoz robe tek trebaju realizirati.
Odluče li da ih ništa od toga ne smeta, susrest će se s nedovoljnim brojem dovoljno obrazovane radne snage i prevelikim brojem neupotrebljivih nezaposlenih. Ozbiljni investitori u Hrvatskoj će tražiti, osim novčanih poticaja i općenite dobrodošlice, i neke temelje industrije iz koje dolaze. Primjerice, Ukrajina je zemlja s globalnim poljoprivrednim potencijalom zbog svoje veličine. Hrvatska ima rascjepkanu poljoprivredu opterećenu visokim troškovima, a za većinu zemljišta vlasništvo nije uređeno ni upisano u zemljišne knjige. Turizam je industrija u kojoj se povrat na investiciju čeka i do 20 godina. Osim brzine realizacije, koju Hrvatska ne može ponuditi, traži i predvidljivost, odnosno stabilnost porezne i niz drugih politika. U Hrvatskoj dobiju ishitrenost i nestabilnost. Poljoprivedom i turizmom Hrvatska se posebno diči. U farmaceutici, otkad je Pliva došla u ruke stranih vlasnika, na razini državne politike obrazovanja ništa se posebno ne radi na kadru za farmaceutiku, industriju kojoj je upravo Pliva tijekom desetljeća dala strukturno jake temelje. Investicijska strategija hrvatske Vlade svodi se na traženje bilo kakve investicije iz bilo kojeg sektora na bilo koji način, samo da je privatna i da je po mogućnosti velika.