Rastemo. Idemo gore. Ne, pri tome ne mislim na industrijsku i poljoprivrednu proizvodnju, gospodarstvo ili BDP općenito. Jedino što u Hrvatskoj posljednjih godina kontinuirano raste proračunski su rashodi i deficit. Shodno tome, naravno, rastu i porezi. Štednja o kojoj se priča nije štednja vezana uz smanjenje proračunskih rashoda i strukturne reforme, nego “štednja” bazirana na rastu poreznog opterećenja u očajničkom pokušaju pokrivanja bujajućih rashoda. Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje od 2014. do 2016. trebale bi predstavljati praznik za sve koji smatraju kako je rast državne potrošnje dobar smjer. Vlada predlaže snažan rast rashoda uz eksploziju novog zaduženja i rasta deficita, te bi samo iduće godine proračun trebao narasti 8 milijardi kuna.
Troše, a nema novca
Mjesta za bitnije smanjenje rashodne strane nema, rekao je Linić. Istina, neke stavke poput članstva u EU su zadane, druge stavke poput rasta kamata na prijašnje kredite, ali većina proračuna nije zadana i dobar dio problema uzrokovan je vlastitim potezima kopovine socijalnog mira te manjkom političke snage za provedbu strukturnih reformi. Otkako je Milanovićeva Vlada preuzela vlast krajem 2011., broj zaposlenih u administraciji povećao se za 5061 osobu, u javnoj upravi za 66 osoba, u obrazovanju 612, u zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi za 3087 itd.
Od 2007. do 2013. obrazovanje je dobilo 12.000 novih djelatnika, zdravstvena zaštita i socijalna skrb 8500, a administrativne djelatnosti dodatnih 5000 zaposlenih. Sve to dovelo je do rasta izdvajanja za plaće u državnom i javnom sektoru. Čekamo li zbog toga kraće u redovima, rješavaju li se zahtjevi brže, imamo li nove i kvalitetnije usluge ili samo imamo veće poreze? Subvencije ponovno rastu, usprkos tome što do sada utrošen novac nije dao bilo kakve pozitivne rezultate. U 2012. razlika prihoda i rashoda opće države iznosila je 6,3 milijarde kuna, gotovo jednako kao ukupan iznos danih subvencija.
Jedini koji su u svemu ovome nastradali su radnici privatnog sektora, dok je javni ostao gotovo neokrznut. Od 2007. do 2013. prerađivačka industrija izgubila je 50.000 radnih mjesta. Zbog pada prihoda i potrošnje građana nastradala je i trgovina u kojoj je izgubljeno 30-ak tisuća radnih mjesta, te brojni drugi sektori koji pune proračun, no država je nastavila zapošljavati i opterećivati proračun kao da ne postoji problem s rashodima.
Jutarnji list povukao je vrlo zanimljivu usporedbu rekavši da Vlada u idućoj godini povećava troškove zaposlenih u državnom i javnom sektoru za otprilike isti iznos koji planira uprihoditi povećanjem PDV-a na turizam i ugostiteljstvo te hranu poput šećera, ulja, vode i dječje hrane.
Opravdanja političara
Ali to nije dovoljno za ostale rashode. Uz međustopu PDV-a, Vlada planira povećati proračunske prihode i rastom trošarina na gorivo i duhanske proizvode, koji će za posljedicu imati rast maloprodajnih cijena ostale robe.
Ministar financija Slavko Linić tu odluku opravdava činjenicom da Hrvatska u odnosu na EU ima niske trošarine na gorivo i duhanske proizvode. To je istina, ali nije opravdanje za dizanje opterećenja.
Također je istina da je Hrvatska u samom vrhu po visini PDV-a, točnije odmah iza Mađarske, ali tu nema govora o sniženju stope kako bismo se uskladili s većinom europskih zemalja.
Uz to, 1. srpnja 2013. uvedene su trošarine na prirodni plin i električnu energiju kako bismo se uskladili s EU, tako da se razlozi novih povećanja trošarina na energente ne mogu više opravdavati usklađivanjem s minimalno propisanim europskim trošarinama, nego samo pokušajima zatvaranja proračunske rupe koja raste.
Najava budućih proračuna očigledno je priznanje bezidejnosti ili nemoći provedbe reformi, jer plan predviđa rast proračunskih rashoda za 8 milijardi iduće godine, dodatne 5,3 milijarde u 2015., a godinu potom bit će uvećani za još 4,6 milijardi kuna.
Posao bez rezultata
Zašto je sve ovo loše? Vratimo se ponovno malo unatrag.
Pretkrizne 2007. proračun je iznosio 111 milijardi kuna, tj. 118,7 milijardi rashoda konsolidirane opće države. Do kraja 2008. rashodi su porasli na 118,5 (opće države na 130,2) milijardi, dakle za 11,5 milijardi kuna ili gotovo 10%.
U samo tih godinu dana rashodi za naknade zaposlenih u državnom i javnom sektoru porasli su za 2,5 milijardi kuna. Socijalne naknade u istom periodu porasle su 4,5 milijardi.
Unatoč tome što je nastupila kriza i drastičan pad proračunskih prihoda, Hrvatska je na krizu odgovorila daljnjim rastom proračunske potrošnje i zaduživanjem, što je do 2012. godine dovelo do razlike prihoda i rashoda od 30 milijardi kuna.
Kamate samo rastu
Kamate na podignute kredite skočile su sa 4,5 milijardi 2007. na očekivanih 12,5 milijardi iduće godine.
Već sada gotovo svaka deseta kuna prikupljena u proračun odlazi na plaćanje kamata za dosadašnje neodgovorno ponašanje. Sve to iz nekog nepoznatog razloga prezentira se kao štednja i bolni neoliberalni rezovi.
Hrvatska je socijalna država u kojoj većinu proračuna predstavljaju socijalni transferi. Ti transferi narasli su sa 55 milijardi kuna 2007. na 64,4 milijarde u 2012, tj. za 17%.
Da su ukupni proračunski rashodi sve ovo vrijeme zadržani na razini iz 2007., hrvatski bi porezni obveznici uštedjeli ukupno 67,7 milijardi kuna!
To je više nego dovoljno za godišnju isplatu svih mirovina, troškova zdravstva, porodiljnih naknada, naknada za nezaposlene te ostalih socijalnih transfera, čak i ovako visokih kao prethodne godine.
Usporedba rashoda opće države (tu su uključeni i troškovi lokalne uprave, državnih tvrtki itd.) u troškovima naknada za zaposlenike državnog i javnog sektora 2007. i 2012. iznosi 4,3 milijarde, a pretpostavimo li da je tijekom te četiri godine samo zadržan postojeći nivo mase plaća (dakle bez ikakvog dodatnog zapošljavanja i rezanja plaća postojećim zaposlenicima), uštedjelo bi se nemale 19,3 milijarde kuna u odnosu na trenutnu situaciju.
U Hrvatskoj dakle nema govora niti o zadržavanju troškova u odnosu na pretkrizno vrijeme, a kamoli da možemo pričati o štednji.
Puno veći deficit
Sadašnja Vlada radi upravo ono što su radile sve dosadašnje vlade i nada se suprotnim rezultatima iako su gospodarstvo i javne financije u puno lošijoj situaciji.
Postavljanje plana budućih rashoda na 141,6 milijardi (opća država), čak i uz potpuno neutemeljene i teško ostvarive projekcije o rastu BDP-a i poreznih prihoda, dugoročno je potpuno neodrživo stanje.
Pretkrizni maksimum poreznih prihoda iznosio je 115,7 milijardi, do 2012. pao je na 109,6 milijardi kuna, a Vlada u 2014. planira uprihoditi 114,3 milijarde kuna, u 2015. 120,7 milijardi, a 2016. 126,2 milijardi kuna, pretežno se oslanjajući na rast prihoda od PDV-a.
Zbog činjenica da su proračuni u proteklih 10-ak godina svaki put bili loše isplanirani i da su zahtijevali rebalanse, te da su projekcije gospodarskog rasta i poreznih prihoda preoptimistične, valja očekivati da će stvarni deficit biti daleko veći od predviđenog, a uvjeti za rast gospodarstva i dalje neće biti omogućeni.