Udruga hrvatskih sudaca je prije nekoliko godina, još dok joj je na čelu bio sadašnji predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, zatražila ocjenu ustavnosti svih članaka Zakona o sudovima u kojima je Ministastvo pravosuđa imalo bilo kakvu ovlast koja je išla prema sudovima, tvrdeći da je to povreda ustavne pozicije sudbene vlasti kao neovisne.
Ustavni sud je prije nekoliko dana objavio odluku koju su donijeli još 10. srpnja - da ne prihvaćaju ni jedan prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti.
Nije prihvaćen prigovor koji je Sessa iznosio i u svojim javnim nastupima, a odnosi se na mogućnost da suci zamrznu svoj mandat i preuzmu dužnost u izvršnoj vlasti - konkretno Ministarstvu pravosuđa. Udruga sudaca osporavala je ustavnost takvog ispreplitanja sudbene i izvršne vlasti, no među ustavnim sucima nije naišla na istomišljenike.
- Sudac, osim u nekim drugim pravosudnim tijelima, može obnašati neku dužnost ili obavljati poslove samo u jednom tijelu izvršne vlasti - Ministarstvu pravosuđa, a to se ne može smatrati dostatnim za zaključak da je isključivo zbog toga on automatski kontaminiran za daljnje obnašanje sudačke dužnosti po prestanku mirovanja. Ustavni sud ponovno naglašava da sudac u suđenju kao temeljnom načinu obavljanja svoje sudačke dužnosti sudi po svom najboljem znanju i uvjerenju, u skladu sa svojim profesionalnim i moralnim dignitetom - rekli su ustavni suci.
Dugo “žulja” suce
Među odredbama koje su se osporavale je obaveza predsjednika suda da godišnji raspored poslova mora dostaviti predsjedniku neposredno višeg suda i Ministarstvu pravosuđa, zatim odredba da se izvješće o rezultatima nadzora rada sudaca dostavlja predsjedniku nadziranog suda, predsjedniku neposredno višeg suda, Vrhovnog suda, Državnom sudbenom vijeću i Ministarstvu pravosuđa.
Ustavni sud nije našao neustavnost ni u odredbi koja već jako dugo “žulja” suce, a naslanja se na mogućnost da se za predsjednika Vrhovnog suda izabere osoba koja nije sudac. Sucima je sporno to da u slučaju da Sabor na čelo Vrhovnog suda postavi takvu osobu DSV je mora imenovati sucem.
Sucima smeta i to što u njihovu zakonu stoji da sudac koji nije u roku riješio predmet mora u 15 dana mora predsjedniku suda dostaviti izvješće zašto nije obavio svoj posao, a on ga prosljeđuje predsjedniku neposredno višeg suda i Ministarstvu pravosuđa. Isto vrijedi i kod isplate naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Udruga sudaca je smatrala da se ove stvari nemaju što raportirati Ministarstvu pravosuđa kao dijelu izvršne vlasti, no Ustavni sud im nije dao za pravo.
Slanje inspekcije
Nije im prošlo ni rušenje dijela zakona u kojemu okvirna mjerila za rad sudaca propisuje ministar pravosuđa na prijedlog Opće sjednice Vrhovnog suda, kao ni da Ministarstvo pravosuđa ima kontrolu nad zakonitošću obavljanja poslova sudske uprave u sudovima, te da u tom segmentu sudovima mogu slati inspekciju.
Osim Udruge sudaca, ustavnost dijelova Zakona o sudovima osporavali su i Mirko Stubičar, Nada Stubičar i Silvija Sunčana Stubičar koji su smatrali da su neustavne i suprotne Ugovoru o funkcioniranju EU zakonske odredbe kojima se omogućvava seljenje predmeta s mjesno nadležnog suda na drugi stvarno i mjesno nadležni sud ako je na primarnom sudu preveliko opterećenje predmetima.
Stubičari su tvrdili da pravila EU ne dopuštaju nacionalnim zakonodavstvima promjenu mjesne nadležnosti u građanskim prdmetima na temelju diskrecijskog akta bilo koje od osoba koje predstavljaju sudsku upravu. Smatraju da se time pojedinim osobama daje u ruke velika koncenteracija moći, da to može uvesti u samovlast, pravnu nesigurnost i arbitrarnost budući da “predsjednik Vrhovnog suda pretnodno, prema podacima u spisu odlučuje koji će sud i koji suci rješavati predmet”.