Grad Trogir mora platiti dva milijuna kuna naknade obitelji pokojnog Stjepana Kostovića jer je na zemljištu njegova pokojnog oca Nikole 1959. godine izgrađena stambena zgrada za potrebe stanovanja radnika zaposlenih u lokalnom trogirskom brodogradilištu koje je tada nosilo ime partizanskog zapovjednika Trogira, Joze Lozovine Mosora.
Četvero nasljednika pokojnika, a i sam njihov otac Stjepan te Stjepanov otac Nikola pravdu su tražili punih četrdeset i pet godina, točnije od 1973. godine, ali ta pravda nikako nije dolazila, piše Slobodna Dalmacija.
Sudac u ovom predmetu, 45-godišnji Dražen Maravić, koji je i donio ovu nepravomoćnu presudu, naredbom tadašnjeg predsjednika Općinskog suda u Splitu Gorana Čolaka dobio je u rad spis 2015. godine, a šokirao se kada je shvatio da je spor šest mjeseci stariji od njega.
Prijašnje odluke Općinskog suda u ovom predmetu ukinute su sedam puta od strane tadašnjeg Okružnog suda u Splitu, a Vrhovni sud je dva puta ukidao odluke tadašnjeg Okružnog (danas Županijskog suda) u Splitu.
U toj pravnoj rašomonijadi gdje se na predmetu nije radilo i po desetak godina nasljednici nikako nisu mogli dobiti materijalnu zadovoljštinu iako je na njihovu zemljištu nekoliko godina nakon oduzimanja napravljena stambena zgrada brodogradilišta poznatija kao Dom samaca.
Umro je Nikola, umro je Stjepan, a tek njegovih četvero nasljednika dočekalo je zadovoljštinu, i to nepravomoćnu.
Grad odbacivao odgovornost
Još u siječnju 1973. godine obitelj, koja je ostala bez zemljišta na kojemu je izgrađena stambena zgrada, podnijela je tužbu i protiv grada i protiv brodogradilišta.
Grad je od početka tvrdio kako nije odgovoran ni za što, budući da je zemljište koje je oduzeto Kostovićima odmah dano na korištenje brodogradilištu, a tvrdili su i da je odštetni zahtjev u zastari. Pravni predstavnici Grada Trogira uvjeravali su sud pak da su naknadu isplatili.
U nekoliko navrata, do 1988. godine, tužba obitelji Kostović je odbijana. Iste godine, viši sud, a tada je to bio Okružni sud u Splitu, potvrdio je presudu i ona postaje pravomoćna.
Međutim, obitelj se ne miri s tim, pa traže reviziju od Vrhovnog suda Republike Hrvatske. On im daje za pravo i postupak se ponovno vraća na početak. Nova presuda, ponovno protiv obitelji Kostović, donesena je 1991. godine, ali ju viši sud ukida.
Nije gotovo kad je gotovo
Na ponovljenom suđenju angažiran je i vještak za geodeziju Zvonimir Rubić i vještak za graditeljstvo Darko Smodlaka, a Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru, točnije sudac Maravić odlučuje u potpunosti povjerovati iskazu vlasnika koji je, još tamo na početku suđenja, tvrdio da mu nikada ništa nije plaćeno.
Ni Grad nije mogao dokazati da je bilo kakvu isplatu izvršio jer jednostavno za to potvrde u gradskim arhivima nije bilo. Predstavnici Trogira na sudu su tvrdili da dokumentaciju čuvaju samo 11 godina.
U najnovijoj presudi sudac Maravić je primijetio da su je svakako mogli dostaviti i ranije ako su je imali, budući da spor traje od 1973. godine.
Vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina pažljivo je analizirao sve podatke o zemljištu koje je oduzeto Kostovićima. Utvrdio je da je u jednom trenutku njegova cijena mogla čak dosegnuti 2,9 milijuna kuna, no kao realan iznos naknade naveo je 1,9 milijuna kuna.
Sud je njegovo vještačenje i prihvatio, te donio presudu prema kojoj Grad Trogir mora Kostovićima isplatiti upravo taj iznos. No, kako nezadovoljna strana još ima pravo žalbe, nije sasvim izvjesno kada će ovaj postupak konačno završiti.
Upućeni u ovaj slučaj tvrde da bi, da je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, iznos koji bi trebao Grad Trogir isplatiti četvorici nasljednika iz obitelji Kostović bio oko 22 milijuna kuna, umjesto nepuna dva milijuna (točnije 1.962.264 kune) koliko je nepravomoćno dosuđeno, piše Slobodna Dalmacija.