U
Ž
I
V
O
Sudar putničkog i teretnog vlaka kod Bjelovara ponovno je otvorio pitanje sigurnosti hrvatske željeznice, no jedna okolnost ovu nesreću čini posebno zanimljivom: dogodila se na relativno novoj pruzi, na kojoj bi i infrastruktura i ugrađena oprema trebale biti u vrlo dobrom stanju.
Naime, u nesreći između Gradeca i Svetog Ivana Žabna sudjelovali su putnički vlak HŽ Putničkog prijevoza i teretni vlak HŽ Carga. Što je dovelo do sudara tek treba utvrditi, a stručnjak za željeznički promet, profesor Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu i stalni sudski vještak Mladen Nikšić, upozorava kako bi bilo pogrešno već sada donositi zaključke.
– Riječ je o otprilike 12 kilometara pruge koja je napravljena prije nekoliko godina. Koliko je meni poznato, ta bi pruga trebala biti u odličnom stanju, kao i oprema koja je na njoj ugrađena. Teško je sada znati je li došlo do neke tehničke pogreške ili nečega drugog – kaže Nikšić.
Nesreća se dogodila na pruzi obnovljenoj 2019.
Posebno upozorava na refleks koji se često javlja nakon problema na hrvatskim prugama: zaključak da je uzrok nužno zastarjela infrastruktura. Ovaj put, kaže, situacija nije tako jednostavna.
– Mi obično prvo kažemo: staro je, ovo je dotrajalo. Ali ovdje se nesreća dogodila baš na novom dijelu pruge, barem prema informacijama koje su sada dostupne – govori.
Naime, dionica na kojoj su se vlakovi sudarili nije desetljećima zapuštena pruga. Riječ je o pruzi Gradec – Sveti Ivan Žabno, dugoj 12,2 kilometra, koja je otvorena krajem 2019. godine kao prva potpuno nova željeznička pruga izgrađena u Hrvatskoj nakon 52 godine. Projektirana je za brzine do 120 kilometara na sat.
Ni vozila koja su sudjelovala u sudaru nisu, dodaje, jednostavno primjer desetljećima stare tehnike.
– Putnički vlak je novi Končarov vlak. Lokomotiva teretnog vlaka starija je, ali, koliko vidim, modernizirana je. Što je utjecalo na nesreću i što se točno dogodilo, stvarno tek treba istražiti.
Snimke razgovora, brzina, održavanje...
A upravo bi istraga trebala rekonstruirati gotovo svaku relevantnu okolnost prije sudara.
Nikšić objašnjava kako očevid provode policija i, ovisno o težini događaja, državno odvjetništvo, dok se unutar željezničkog sustava formira i posebno povjerenstvo u kojem sudjeluju predstavnici infrastrukture i prijevoznika. U ovom slučaju to povjerenstvo će tako činiti predstavnici HŽ Infrastrukture, HŽ Carga i HŽ Putničkog prijevoza.
No, neće se pregledavati samo mjesto nesreće.
– U istragama se očitavaju brzinomjerni uređaji na vlakovima. Preslušava se komunikacija između prometnika vlakova i strojovođa, ako je komunikacije bilo. Ona se mora odvijati preko službenih linija koje se snimaju – objašnjava.
Istražitelji će provjeravati kada su vlakovi posljednji put održavani, kada je održavana pruga, ali i raspored rada ljudi koji su upravljali prometom.
– Gleda se rad strojovođa i prometnika vlakova, jesu li eventualno bili u prekovremenom radu ili su imali nedopušten broj radnih sati. Sve se to na kraju slaže u jednu cjelinu i tek se onda donosi zaključak – kaže Nikšić.
Drugim riječima, čak i ako istraga potvrdi da je neposredno prije sudara došlo do pogrešnog postupanja nekog od sudionika, time priča neće nužno biti završena. Trebat će utvrditi i što je takvom postupku prethodilo.
‘Modernizacija ide, ali svima nama presporo‘
Nesreća je ponovno otvorila i šire pitanje koliko je hrvatska željeznica zapravo modernizirana.
Nikšić kaže da ulaganja postoje i da je proces krenuo, ali upozorava da je riječ o projektima čiji se puni rezultat ne može vidjeti u nekoliko godina.
– Modernizacija napreduje. Naravno, svima nama to ide presporo, ali to su veliki zahvati. Takvi projekti traju deset ili petnaest godina.
Izdvaja radove na pravcu od Zagreba preko Križevaca i Koprivnice prema mađarskoj granici, ulaganja prema Karlovcu i Rijeci te nove projekte na drugim ključnim dionicama. Problem hrvatske željeznice, smatra, jest što su desetljeća nedovoljnog ulaganja ostavila zaostatak koji nije moguće nadoknaditi odjednom.
– Sredstva postoje, najčešće su to europski fondovi, ali ne možete sve realizirati u godinu ili dvije. Godinama se nije ulagalo. Sada se ulaže, ali svi se kamenčići u mozaiku moraju složiti da biste dobili cijelu sliku.
Procjenjuje da bi tek za desetak ili petnaest godina, nastave li se sadašnji projekti, puni učinak modernizacije mogao biti vidljiv na većem dijelu mreže.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....