Dobar dan, mi još nismo ostvarili svoje zakonsko pravo, ja sam na izmaku svih snaga, neću još dugo ... srčani sam bolesnik, a ne mogu ovo dijete ostaviti totalno nezbrinuto. Neka mu taj novac donese kakvu, takvu sigurnost. Umorna sam od svega, ako ne izdržim, tko će o njemu brinuti. Oprostite na smetnji, kome se više obratiti ...”
Bilo je rano jutro kada mi je na mobitel stigla ova sms poruka. Poslala ju je Dragica Spahić, žena koja šestu godinu zaredom pokušava ostvariti da njezin 15-godišnji unuk Rafael, koji boluje od leukemije, dobije osobnu invalidninu uvećanu za dječji doplatak . Riječ je o iznosu od 2.100 kuna mjesečno (1.250 kuna osobne invalidnine plus 850 kuna je dječjeg doplatka) na koje imaju pravo sva djeca oboljela od malignih bolesti. Međutim, tada nadležni Centar za socijalnu skrb u Belom Manastiru odbio je njezin zahtjev za osobnom invalidninom, kao razlog navodeći primanja roditelja.
Zadužila se kod lihvara
Podsjetimo, Jutarnji je pisao o 65-godišnjoj baki Dragici, unuku Rafaelu i njihovoj borbi za preživljavanje . Složenu priču čine nesređeni obiteljski odnosi i iscrpljujuća hrvatska birokracija. Rafaelovi roditelji su rastavljeni. Otac Adonis, branitelj i bivši logoraš, ponovno se oženio i živi u Osijeku; inače je djetetov skrbnik, ali nema mogućnosti financirati sina. Majka Jasminka već neko vrijeme ne želi čuti za njega. Ne javlja se. Kada se prije šest godina Rafael razbolio od leukemije, maratonsko liječenje, briga, strepnja, krhke financije ... sve to palo je na leđa bake Dragice. Baka i unuk bili su smješteni u zagrebačkom stanu za djecu koja se liječe od hematoloških i onkoloških bolesti. Budući da nakon rizičnog zahvata poput transplatacije dijete mora biti u izolaciji (na pregled u bolnicu ne može javnim prijevozom, samo taksijem), mora jesti skupu bezglutensku hranu, ionako teška financijska situacija pretvorila se u noćnu moru. Dragica se morala zadužiti kod lihvara. - Sve bi bilo lakše da Rafael dobiva osobnu invalidninu. Po zakonu ove države sva djeca oboljela od malignih bolesti na to imaju pravo, ali svaki Centar provodi svoju politiku.
Zahtjev za starateljstvo
Nama su govorili da ju ne može dobiti jer mu otac ima braniteljsku mirovinu - jada se Dragica. U beskrajnom obijanju vrata, ova je baka, kaže, naletjela na zid zvan Centar za socijalnu skrb u Osijeku.
- Oni trebaju pokrenuti proces za invalidninu i donijeti rješenje kojim meni daju starateljstvo. Prošle godine u listopadu poslala sam zahtjev da dobijem starateljstvo nad unukom. Sin Adonis i nevjesta Vesna osobno su odlazili vidjeti što je s time. Ali, gospođa Mira Petrović iz Centra odgovara da nikakvi papiri nisu stigli. Nemoguće, poslano je preporučeno, imam povratnicu od pošte - jada se Dragica. Potom su, nastavlja baka, nevjesti Vesni iz osječkog Centra rekli da će dopis proslijediti nadležnom Centru u Zagrebu, pa će on navodno poslati komisiju da vještači Rafaela. Ništa ni od toga, tvrdi baka.
- Koliko ste puta zvali Centar u Osijeku?
- Bezbroj. Ma niti da se netko našprda, pa da kaže ‘ajd, da vidimo što je s ovim malim, već šest godina se navlače’. Totalno me ignoriraju. ‘Sam’ ti baba sviraj, mi ćemo kako mi hoćemo’ - opisuje baka Dragica.
Otišli u podstanare
Dodatno ju je skršio novi pravilnik od 8. prosinca 2011. koji kaže da roditelj djeteta bolesnog od maligne bolesti ima pravo na 170 kuna po danu, ukoliko stanuju 30 kilometara od mjesta liječenja, i ukoliko mu bolnica nije omogućila da boravi 24 sata uz dijete. Jer, po zakonu roditelj ima pravo biti uz dijete koje boluje od maligne bolesti. Novac HZZO isplaćuje na tekući račun.
- Ja ne mogu dobiti osobnu invalidninu za dijete koje se godinama bori s leukemijom, a s druge strane država daje 170 kuna po danu roditelju da boravi uz svoje dijete. Prijavljena sam u Zagrebu i to će me mimoići - kaže Dragica. Budući da još nije postala staratelj unuku, baka mu ne može naći liječnika u Zagrebu jer je unuk prijavljen na Osijek. To znači da svaka uputnica za bolnicu mora stići iz Osijeka, pa se Dragica onda mrcvari tražeći ide li netko iz Osijeka za Zagreb, da joj donese uputnicu ... U međuvremenu su ona i unuk iselili iz Udruginog stana. To su im savjetovali i liječnici. Dobro je, kažu, da se transplatirano dijete izdvoji iz takvog okruženja jer se psihološki teže ondje oporavlja.