Prije točno 25 godina preminuo je Gojko Šušak, ratni ministar obrane i najbliži suradnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Iako je dijelu političke javnosti Šušak poznat još iz osamdesetih kao jedan od aktivnijih pripadnika hrvatske emigracije, šira ga je javnost upoznala tek nakon što se 1990. godine iz Kanade vratio u Hrvatsku i vrlo brzo postao jedan od najutjecajnijih političara u zemlji. Neki će reći - najutjecajniji nakon Tuđmana.
U prvoj Vladi obnašao je dužnost ministra iseljeništva. U ožujku 1991. imenovan je zamjenikom ministra obrane, a već u rujnu iste godine Tuđman ga je postavio za ministra obrane. Na toj je funkciji ostao sve do svoje smrti 3. svibnja 1998. U hrvatskoj javnosti nije bilo prijepora, barem ne značajnijih, o Šuškovim zaslugama u naoružavanju Hrvatske te o njegovim zaslugama u oslobađanju okupiranog teritorija i u konačnoj pobjedi u Domovinskom ratu.
Veze sa SAD-om
Šušak je igrao značajnu ulogu i u stvaranju bliskih veza sa SAD-om - i to u ključnim trenucima, pred kraj rata. Jer veliko je pitanje bi li se Hrvatska usudila vojnim akcijama vratiti najveći dio okupiranog teritorija bez pomoći i "amena" Washingtona.
S druge strane, Šušak je u javnosti često bio kritiziran zbog svoje politike prema Bosni i Hercegovini, zbog stvaranja Hrvatske Republike Herceg-Bosne te zbog izbijanja hrvatsko-bošnjačkog rata.
"Da Hrvati nisu stvorili Herceg-Bosnu i HVO, nestalo bi ih u potpunom rasulu koje je tamo trajalo", tvrdio je Šušak, dok su njegovi kritičari tvrdili da je upravo on jedan od najodgovornijih za to što je izbio krvavi rat između Hrvata i Bošnjaka te da bi završio u Haagu kao optuženik da nije umro.
Po čemu će ga pamtiti
Što mislite, po čemu će ga povijest najviše pamtiti, pitali smo Ljubu Ćesića Rojsa, hrvatskoga generala i Šuškova prijatelja.
- Pamtit će ga po svim dobrim djelima, pamtit će ga kao čovjeka od malo riječi i velikih djela. Šuška će se pamtiti kao tvrdog pregovarača (s američkim i drugim stranim dužnosnicima), ali i jamca da će ono što je dogovoreno biti ispunjeno.
Pamtit će ga se kao čovjeka koji je zaslužan za potpisivanje sporazuma o vojnoj suradnji sa SAD-om i kao čovjeka koji je uspio uvjeriti američke dužnosnike da je Hrvatska sposobna vojno riješiti pitanje okupiranih dijelova zemlje i dobiti podršku SAD-a za takav način okončanja rata. Šušak je iz Washingtona nazvao Antu Gotovinu i mene kako bi nam rekao da se lansira "Zima ‘94.", vojna akcija koja je bila preduvjet za izvođenje Oluje devet mjeseci poslije. Bez takve američke podrške operacije Bljesak i Oluja ne bi bile moguće - kaže Ćesić Rojs.
Neposredno prije smrti Šušak mu je, kaže, rekao: "Ja sam svoj san dosanjao. Stvorili smo slobodnu i neovisnu državu i ja mogu mirno otputovati. Ali žao mi je što nismo trajno riješili pitanje Hrvata u BiH".
Uloga u ratu u BiH
- Ta suza koju je pustio mene će cijeli život progoniti - kaže Ćesić Rojs. Odbacuje tvrdnje da bi Šušak završio u Haagu da nije umro te da će ga povijest pamtiti ne samo po ratnim zaslugama, nego i po njegovoj ulozi u hrvatsko-bošnjačkom ratu u BiH.
- Nikad Šušak ne bi završio u Haagu. A da su on i Tuđman bili živi, u Haggu ne bi završila ni hrvatska ‘šestorka‘. Herceg-Bosna je najbolje što se dogodilo, bez nje ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Osim toga, Hrvatska je naoružala Armiju BiH - kaže Ljubo Ćesić Rojs.
Po čemu će Šuška povijest najviše pamtiti, pitali smo i nakadašnjeg SDP-ova ministra branitelja Predraga Freda Matića.
- Pamtit će ga kao ratnog ministra obrane. To je dio karijere koji će mu se pozitivno pripisivati. A što se tiče njegove politke prema BiH, mogu reći samo da nije bila najčišća. Više od toga ne bih komentirao. Isto tako je i s pričama o Haagu. Zaključno, kao hrvatski vojnik i vukovarski branitelj, ja ću Šuška pamtiti po pozitivnim stvarima - kaže Matić.
