Suverenizam - politički koncept koji je sve češće u upotrebi u današnjoj Europi, ali najčešće desno orijentiranoj - jedna je od temeljnih odrednica predstojeće izborne kampanje Socijaldemokratske partije Hrvatske za Europski parlament. SDP-ov program koji se temelji na suverenizmu sadrži pitanja i odgovore o važnosti Europske unije za Hrvatsku, ali naglašava i pitanja u kojima ne treba popuštati pred službenicima iz Bruxellesa na način kako to radi Vlada Andreja Plenkovića, potvrdilo je za Magazin desetak visokopozicioniranih članova socijaldemokrata.
Izradom programa koordinira Branko Grčić, nekadašnji potpredsjednik Vlade Zorana Milanovića, koji je pristao pojasniti glavne crte stranačke strategije koja će uskoro biti predstavljena članovima SDP-a, a nakon unutarstranačke rasprave i hrvatskim biračima.
“Mi u SDP-u nipošto nismo euroskeptici, ali jesmo suverenisti, a to znači ozbiljni političari koji brinu o vlastitoj državi i narodu. Plenkovićeva Vlada vodi nekonzistentnu politiku i bespogovorno prihvaća sve zahtjeve koji stižu iz Europske komisije pa će, primjerice, zbog takvog odnosa radnici u Hrvatskoj morati raditi do 67. godine. SDP se zalaže za Europu solidarnosti i nikada ne bi pristao na takve pritiske, i to su teme o kojima ćemo govoriti u kampanji. Da imamo pravo, potvrđuje činjenica kako je 2015. SDP-ova Vlada ostavila Hrvatsku u boljoj situaciji nego što je danas”, ispričao je Branko Grčić.
U SDP-ovu programu za Europu nalaze se prijedlozi o zadržavanju odredbi prema kojima se u mirovinu odlazi sa 65 godina, traži oprost dugova isključivo siromašnijim građanima, porezna politika koja će pogodovati srednjem sloju, a ne kao sada onima čije su plaće veće od 18.000 kuna, sniženje PDV-a u turizmu, što su unutarpolitičke teme, međutim ionako se izbori ne dobivaju oko pitanja treba li prihvatiti gradnju Sjevernog toka ili režima na britansko-irskoj granici. Grčić vjeruje da će ovakvom suverenističkom strategijom SDP na europskim izborima osvojiti dvadesetak posto glasova i prekinuti nagađanja tko je najjača stranka lijevog centra u Hrvatskoj.
Rastu izazivači
Grčić uživa povjerenje predsjednika Davora Bernardića (iako će se opisati legalistom koji je uvijek podržavao legitimno izabrane stranačke čelnike, nekada Zorana Milanovića, a sada Bernardića), a upravo bi rezultati izbora za Europski parlament mogli presudno utjecati na položaj SDP-a, kao i na razvoj događaja u stranci. Jer, recentna istraživanja pokazuju kako potpora SDP-u konstantno pada i trenutačno je između 15 i 17 posto, dok rastu izazivači - Amsterdamska koalicija je na oko deset, a netom osnovani Start pod vodstvom Dalije Orešković već je privukao približno pet posto birača.
Uostalom, i Dalija Orešković i Amsterdamska koalicija pikiraju na isto biračko tijelo kao SDP, a Krešo Beljak samouvjereno tvrdi da su GLAS, IDS, HSS i njihovi saveznici već danas najjača snaga u opoziciji. Zato u SDP-u ozbiljno shvaćaju ove izbore i nadaju se kako će, kada stignu rezultati, Socijaldemokratska partija opet postati neupitni predvodnik stranačke lijevo-liberalne scene.
Davorko Vidović, jedan od rijetkih preostalih Bernardićevih branitelja, također je uvjeren da će SDP i nakon europskih izbora zadržati status stožerne stranke lijevog centra. Njegovo je objašnjenje prilično jednostavno - u situacijama kada glasa relativno malo birača, u prednosti su stranke sa stabilnim biračkim tijelom, a to su HDZ i SDP. Vidović se ovdje pozvao na istraživanje slovenske agencije koja je nedavno prognozirala dvadesetak posto za Socijaldemokratsku partiju, dok će, prema njemu, tek još Živi zid i Amsterdamska koalicija osvojiti po jedan mandat. Zatim slijedi okrupnjavanje opozicije:
“SDP nikad nije odbacio koaliranje s ostalim strankama, jedino smo odlučili testirati vlastiti rejting na ovogodišnjim izborima za Europski parlament. Izbori će pokazati kako smo i dalje ne samo najjača stranka ljevice, nego i jedina koja može okupiti oko sebe preostali lijevi centar na predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Osobno, prijemčiva mi je platforma poput one na trećesiječanjskim izborima kada je opozicija nastupila u dva bloka. Ništa ne sprečava zajednički nastup SDP-a i Amsterdamske koalicije te Dalije Orešković na drugom krilu, uz obvezu postizborne koalicije”, smatra Vidović.
Broj tri
Samo što prije toga SDP mora dobro odraditi svibanjske europske izbore koji će, što priznaje i Davorko Vidović, uvelike definirati unutarnju situaciju u stranci. Konkretnije, sve se vrti oko broja tri. A to znači da SDP-ovci trebaju osvojiti tri parlamentarna mandata, inače će se otvoriti pitanje opstanka Davora Bernardića na predsjedničkom položaju. “Dva mandata bit će neuspjeh i tada će Bernardić morati položiti račune”, reći će Vidović i potvrditi da više ni on ne daje bjanko podršku predsjedniku SDP-a.
Problem je to što golem dio SDP-a ne vjeruje da stranka može napredovati dok je vodi Bernardić, ali rezignirano priznaju kako ne postoji snaga koja bi inicirala izbor njegova nasljednika. U rujnu prošle godine je Statutarna komisija SDP-a potvrdila odluku Glavnog odbora koji je u srpnju suspendirao četvoricu članova Predsjedništva: Peđu Grbina, Sinišu Hajdaša Dončića, Mihaela Zmajlovića i Vedrana Babića. Njima je, kao vođama pobune protiv predsjednika stranke Davora Bernardića, Glavni odbor izrekao stegovnu mjeru privremenog oduzimanja prava na obnašanje svih funkcija u SDP-u i članskih prava na dvije godine.
Članovi Glavnog odbora nisu se obazirali na statističke podatke o šefu svoje stranke, poput Crodemoskopova istraživanja popularnosti političara prema kojemu se čelnik druge najveće stranke Davor Bernardić našao na 11. poziciji sa samo 1,1 posto podrške. Da sve bude dramatičnije, još lošije stoji među biračima koji glasaju za SDP, među kojima je za samo 1,4 posto glasača najpozitivniji hrvatski političar i tek na 15. je poziciji, što znači da tek svaki 70. socijaldemokratski birač preferira šefa stranke.
Zato ne iznenađuje što je sve više onih koji sumnjaju u odlazak Davora Bernardića ili, u najmanju ruku, nastavak unutarstranačkih sukoba i podjela. Možda je to najbolje opisao Mišel Jakšić, socijaldemokratski gradonačelnik Koprivnice, opaskom kako bi za SDP bio spas da osvoji jedan ili tri europska mandata jer “jedan mandat znači katastrofu i tada bi Bernardić morao odstupiti, s tri bi ga pustili na miru do parlamentarnih izbora, dok su dva mandata najgora solucija - opozicija u stranci tražila bi Berin odlazak, a on bi se odupirao po svaku cijenu”.
Upravo u tome jest problem jer su neki od istaknutih članova, koji su jesenas suspendirani, izrazito skeptični kada se spomene dobrovoljno Bernardićevo povlačenje. Kako su u offu objasnili za Magazin, unutar vodećih struktura Socijaldemokratske partije nema kritične mase koja će pokrenuti opoziv. U Glavnom odboru bernardićevci su najbrojnija grupacija, iako je preciznija formulacija kako njegovi oponenti nemaju većinu, a slični odnosi vladaju i u Predsjedništvu. “Na europskim izborima SDP će osvojiti 15-ak posto, a zatim će nastaviti s padom sve dok se ne zaustavi na 11-12 posto”, rezignirano je nagovijestio jedan od suspendiranih članova.
Za potvrdu njegovih riječi dovoljno se prisjetiti ne tako davne sjednice Glavnog odbora na kojoj je predloženo uvrštavanje točke o opozivu Davora Bernardića s čela stranke, ali je pokušaj neslavno propao jer nije prikupljeno dovoljno glasova da se tu točku uvrsti na dnevni red. Od ukupno 87 članova Glavnog odbora, za odluku je glasalo njih 38, a da bi prošla bila su potrebna 44 glasa. I tako su SDP-ovi odbornici opet odlučili spasiti Bernardića koji je potom slavodobitno zaključio kako je propao “još jedan neuspješan pokušaj u trenutku kad je HDZ opterećen brojnim aferama i kada praktički HDZ uništava zemlju”, a protivnike optužio da “tako direktno pomažu HDZ”.
Suočeni sa statusom quo unutar stranke, Bernardićevi protivnici se nadaju kako bi promjene mogao inicirati izbor Milanovića za predsjedničkog kandidata SDP-a. Logika je jednostavna: Bernardić kiksa, Milanović raste i SDP-ovo članstvo izvrši pritisak da dođe do promjene rukovodstva. To ne bio bivši predsjednik, nego netko iz njegova kruga, ali Milanović najprije treba pristati ući u predsjedničku utakmicu, a zatim pobijediti Kolindu Grabar-Kitarović.
Nije zgorega podsjetiti da se prije dvije godine u intervjuu za Novu TV, ali i u nekim kasnijim javnim nastupima, Milanović prema Bruxellesu također postavio kao tvrdi suverenist, izjavljujući da mu smetaju tamošnji birokrati i kako se država mora boriti za svoje interese. “Kad čujem da netko slijedi Bruxelles, ne osjećam se dobro”, pa čak branio čistku pravosuđa koju provodi desna vlada u Poljskoj, rekao pa usput s prezirom govorio o Kolindi Grabar-Kitarović, osobito njezinoj Inicijativi triju mora: “Nama je Jadran dosta. To je smiješna ideja kojom prije svega na živce idete Berlinu, pa čak i Moskvi. To je nepotrebno, drži se svoga”.
Ali to što aktualni SDP kreće stazom suverenizma, koju je utabao Milanović, nije jamstvo da svi u Partiji misle da ih bivši šef može spasiti. Sredinom 2014. razgovarao sam s Davorkom Vidovićem koji se tada politički pasivizirao i bio je samo član Glavnog odbora SDP-a, ali i žestoki protivnik Zorana Milanovića: “Kao što znate, nemam dobro mišljenje o Zoranu. Uvjeren sam kako smo zbog njega izgubili parlamentarne izbore 2007., a 2011. pobijedili smo usprkos njemu. Milanović loše vodi SDP i o svemu odlučuje sam ili s nekoliko najbližih suradnika, a unutar stranke više nema čak ni formalnih rasprava o važnim političkim temama. Ujedno se okružio slabim ministrima, koji su možda simpatični ljudi, ali nisu sposobni voditi resore u kriznim vremenima, a posljedica je strmoglavi pad SDP-a i plašim se da ćemo potonuti na 10-12 posto. Skoro na dno”.
Dobra prognoza
Na pitanje što predlaže, Vidović je ponudio zanimljiv odgovor:
“Da sam na mjestu Zorana Milanovića, zatražio bih od članova SDP-a neka se izjasne podržavaju li me i dalje kao predsjednika stranke i Vlade”.
Kada sam u četvrtak Vidovića podsjetio na nekadašnju prognozu o padu na desetak posto, kroz smijeh je natuknuo kako ispada da je dobro prognozirao pa zaključio: “Milanović je u tolikoj mjeri devastirao stranku da rupe koje su ostale poslije njega ne bi mogao pokrpati ni puno sposobniji političar od Bernardića”.
Ustvari, nitko na Iblerovu trgu nema pojma tko će biti SDP-ov kandidat za predsjednika države. Tonino Picula je prije godinu dana dao na znanje kako je zainteresiran, ali kada sam nazvao ovaj tjedan, predstavnici njegova Ureda prenijeli su poruku kako “Tonino neće komentirati ovakve upite jer je potpuno koncentriran na izbore za Europski parlament i tek kada završe, bavit će se drugim temama”. Ni Ivo Josipović nema podršku u stranci iz koje je izišao pa se sada vraća, tako da se sve svodi na Milanovića, ali on šuti.
A i Partija je podijeljena - eksplicitno protiv su seniori Vidović i Zlatko Komadina, kao i puno onih koji su posljednjih godinu-dvije ugrabili nekakve funkcije i znaju da će u slučaju povratka na staro ponovno pasti u treći plan jer Milanovićev povratak znači da će SDP-om vrlo brzo opet zavladati Peđa Grbin, Ranko Ostojić, Siniša Hajdaš Dončić, Orsat Miljenić ili netko iz ekipe nekadašnjeg premijera.
Pritom, postoji nešto o čemu članovi ove grupacije ne govore u javnosti. Naime, koliko god izjavljuju kako Milanović može pobijediti Kolindu, privatno sumnjaju u takav rasplet situacije, a neki tvrde da su mu to i kazali. “U prijateljskom razgovoru sam mu rekao kako nema šanse jer će se u tom slučaju cjelokupna desnica ponovno okupiti oko Kolinde. Osim toga, iskreno govoreći, baš i nisam stekao dojam da je Zoran pretjerano zainteresiran za predsjedničku kandidaturu”, prepričao je sugovornik Magazina.
Dakle, treba pričekati rezultate europskih izbora i vidjeti kako će proći SDP sa svojom suverenističkom politikom, a potom slijedi rasplet.