StoryEditor
JUTARNJI LIST U INSPEKCIJI

Sv. Duh: Bar kodom za pacijente postigli najbržu dijagnostiku

Bolnica se nekad raspadala, a sada ima novu kuhinju, elektrosustav, vodoopskrbu, klimatizaciju i moderni središnji hitni prijem kakav u Hrvatskoj ima još samo KBC Rebro
 Nenad Dugi/CROPIX

ZAGREB - Iako je najstarija hrvatska bolnica, KB Sveti Duh to ničim ne pokazuje. Upravo sam se tamo zaputio trćeeg dana istraživanja kako bih provjerio kako je to biti pacijent u jedinoj bolnici koja je u vlasništvu Grada Zagreba. Povod je, svakako, bilo i rješenje Ministarstva zdravstva od 3. prosinca 2009. kojim ta bolnica umjesto dosadašnje “opće” postaje klinička. Laički - prelazi iz druge u prvu ligu.

Primjer dobre organizacije

Za razliku od bolnica koje sam dosad obišao, KBC-a Rebro i KB-a Dubrava , Sveti Duh primjer je dobre organizacije rada. Ovdje ne prolaze priče o nedostatku kadra, oprema je suvremena, a pacijenti idu “kao po traci”. Usporedbe radi, KB Dubrava dnevno obavi 14 pregleda magnetskom rezonancijom (MR).

KB Sveti Duh dnevno u dvije smjene čak 37, više nego dvostruko. Mjesečno se snimi oko 800 pacijenata, što je znatno više od bilo koje druge hrvatske bolnice. Usto, u ovoj se bolnici nijednom nisam izgubio. Dijelom zbog novih, preglednih putokaza koji su na svakom koraku, dijelom i zato jer se sve radiološke pretrage nalaze na istom mjestu, a u središtu su glavna čekaonica i prijemni šalter.

Pacijenti na MSCT Siemens Somatom (najsuvremeniji 64-slojni CT uređaj star dvije i pol godine) ulaze svakih petnaest-dvadeset minuta, na MR svakih pola sata do sat vremena. I tako svakog dana po 12 sati. Razlog je to što se ovdje na MR čeka samo oko tri mjeseca, a na CT ili UZV srca oko dva mjeseca. No, baš za mog obilaska vrijedni MSCT uređaj je, stručnim radiološkim rječnikom, krepao. Pregorio je vitalni dio - stotinjak tisuća eura vrijedna rengenska cijev. Srećom, uređaj je još pod garancijom jer je cijev već jednom mijenjana, no svi pacijenti naručeni za taj dan poslani su kućama.

Alternativa je 18 godina star jednoslojni Siemens za koji radiološki tehničari kažu da je pogodan tek za otkrivanje većih promjena na mozgu. Uređaj za MR, dvije i pol godine star Phillips Achieva od 1,5 Tesla, vrijedan je osam milijuna kuna, ali pacijentima sa Svetog Duha neophodan je. Ipak, i ovdje je velik broj “bespotrebnih pretraga”. Ne ulazeći u to koliko ih je zapravo nepotrebno, jedan mi dugogodišnji medicinski tehničar kaže da je čak 90 posto svih nalaza s MR-a b. o., odnosno u redu.

Pacijenti označeni šiframa

CT-a se mjesečno napravi oko 750, a prošle je godine ultrazvučno snimljeno 2736 srca. Sve nalaze s CT-a i MR-a ispisalo je svega troje radiologa. Efikasnost ove bolnice sve više primjećuju i pacijenti koji u sve većem broju dolaze na Sveti Duh. Najveći ih je dio, može se čuti u čekaonici, iz Zagreba, ali dolaze i iz Hrvatskog zagorja, Međimurja, a neki i iz Rijeke.

O njima se brine oko 1400 zaposlenika bolnice, što zajedno sa 500 bolesničkih kreveta, 70 kreveta za novorođenčad i više od 110 specijalističkih ambulanti i dijagnostičkih ordinacija KB Sveti Duh svrstava među najveće medicinske ustanove u Hrvatskoj.

Dok prolazim bolničkim hodnicima, zastajući pokraj nekih ambulanti, mnogi me zaposlenici pitaju što tražim. Ni ovdje nije lako biti neprimjetan. Pogotovo u centralnoj radiološkoj čekaonici. Razlog tomu je što je svaki pacijent ovdje označen vlastitom šifrom koju dobiva pri dolasku u bolnicu, pa bolnica u svakom trenutku zna što se s njime događa.

Šokirani ravnatelj

Ravnatelj Mladen Bušić kaže da je bolnicu prije pet godina, kada je preuzeo dužnost, zatekao u katastrofalnom stanju. Pokazuje nam fotografije vlažnih zidova, dotrajale infrastrukture, poluraspadnutih sanitarnih čvorova. S gađenjem govori o nekadašnjoj kuhinji koja je, može se reći, predstavljala pravu opasnost za zdravlje, a u povrću su više puta pronađene zabrinjavajuće količine bakterija.





Intenzivna obnova

Samo u posljednjih pet godina KB Sveti Duh je od države, Grada Zagreba i kroz mnoge druge modele prikupio i investirao 200 milijuna kuna u obnovu i osuvremenjivanje opreme. Dotada se magnetska rezonancija obavljala na gotovo 20 godina starom MR uređaju. Iako je to 1988. bio prvi “magnet” u tadašnjoj Jugoslaviji, danas može biti atraktivan samo kao muzejski izložak.

Dio sredstava prikupljen je podizanjem 50 milijuna kuna kredita, nakon čega se krenulo u intenzivnu obnovu, a rezultat su rekonstruirana bolnička infrastruktura, (kuhinja, elektroenergetski sustav, vodoopskrba, klimatizacija...), novosagrađeni objekti te suvremeni središnji hitni prijam kakvim se uz KB Sveti Duh može pohvaliti samo KBC Rebro, a uskoro će postati zakonska obveza svih bolnica.

Čak 3300 operacija mrene

Pacijenti i djelatnici koje susrećem zadovoljni su promjenama. Zdravko (55) već se godinu dana liječi na Svetom Duhu od neuroloških problema zbog kojih mu lijeva strana tijela povremeno ostaje oduzeta. Došao se naručiti za MR jer je čuo da se na Svetom Duhu najmanje čeka. A i dosad je uslugom uvijek bio zadovoljan.

- Činjenica je da bih kod privatnika vjerojatno sve to brže obavio, ali za to nemam novca. Radim kao stolar, već sam dvije godine na bolovanju i primanja su mi oko 1500 kuna mjesečno, a MR kod privatnika stoji 2000-2500 kuna - kaže Zdravko. Jake bolove u kralježnici povremeno na Sveti Duh dolazi riješiti injekcijama, ali se nada da će baš MR biti ključan za trajnije rješenje njegova problema.

Ravnatelj Bušić ponosan je na promjene koje je uveo jer su upravo one uvele Sveti Duh u prvu ligu hrvatskog zdravstva. Ne želeći govoriti o konkurentima, s ponosom ističe da se u bolnici godišnje obavi oko 3300 operacija očne mrene, a čekanje na zahvat je samo tri mjeseca. Neke ustanove bilježe i čekanja dulja od dvije godine. U istom je omjeru i podatak od 170 pacijenata koji dnevno prođu kroz središnji hitni prijam, dok pet puta veći KBC Rebro, primjerice, dnevno obradi svega stotinjak pacijenata više.

Neslavni rekorderi

Problem, dakako, stvara i nepovjerenje pacijenata u manje bolničke ustanove. Tako će, doznajem, većina pacijenata iz manjih sredina hrliti u Zagreb, dok će regionalne bolnice zjapiti poluprazne. Možda je u tome objašnjenje zašto se u ogulinskoj bolnici na dijagnostičke pretrage čeka najkraće u Hrvatskoj. Odgovore na to pročitajte u sutrašnjem nastavku sage o bolnicama, zajedno s pričom o neslavnim rekorderima - klinikama u kojima se za pojedine zahvate čeka više od dvije i pol godine.





Svojim sustavom su za čak tri sata smanjili čekanja

Autor inovativnog sustava kojim je povezano više od 650 radnih mjesta u bolnici je dr. Vedran Ostojić, prema riječima ravnatelja bolnice doc. Mladena Bušića - izvanredan liječnik i informatički genij. Prije tri godine osmislio je sustav SPP (Sustav prijema pacijenata) koji je drastično skratio vrijeme potrebno od prijema pacijenta do postavljanja dijagnoze (taj je posao kod hitnih pacijenata nekad trajao od četiri do pet sati, a sada se obavlja za sat do dva), ali učinio i bolnicu maksimalno funkcionalnom.

Bolnica je taj sustav, darovnim ugovorom potpisanim s dr. Ostojićem, dobila besplatno, iako na slobodnom tržištu takvi sustavi dosežu cijenu od više od desetak milijuna kuna. Osim Svetog Duha, sustavom raspolaže i manji dio KB Sestara milosrdnica, kojem je Sveti Duh sustav ustupio “na probu”.

U probi koju doc. Bušić organizira za Jutarnji odlazim se naručiti za UZV srca. Nekoliko trenutaka od mog dolaska na šalter za naručivanje pacijenata u ruci držim papirnatu košuljicu s osnovnim podacima o sebi, u kojoj se nalazi i A4 papir ispunjen barkodovima s mojim imenom. Ti će barkodovi, pokazuju mi, skratiti golemo vrijeme. Oni će biti zalijepljeni na svaku epruvetu krvi koju mi izvade, na svaki medicinski nalaz koji dobijem, a svi podaci prikupljeni dijagnostičkim postupcima istog su trenutka dostupni svakom liječniku u bolnici.

Dok čekam nalaz, mogu se priključiti na besplatni bežični internet koji je bolnica omogućila svojim pacijentima ili se pomoliti u novosagrađenoj kapelici. Zadrže li me liječnici, ne moram se brinuti o kvaliteti smještaja, neovisno o tome jesam li hinduist, musliman, katolik ili lijevo orijentirani ateist. Naime, bolnica prehranu prilagođava svim vjerskim i kulturološkim potrebama pacijenta, a hrana dolazi u posebnim spremnicima koji jamče da temperatura hrane pada samo jedan stupanj Celzijev u sat vremena. Čovjek se gotovo poželi razboljeti. U čemu je kvaka? Zašto sustav ovdje funkcionira, nema dugih čekanja, zašto se nitko ne žali na nedostatak kadra i kako to da se ovdje napravi čak 37 MR-a dnevno, a za laboratorijske pretrage nema čekanja?





Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 00:43