Hrvatska vlada danas je donijela odluku o smanjenju plaća 37 rektora i prorektora na sedam javnih sveučilišta i Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
VLADA SREZALA PLAĆU REKTORU BJELIŠU Sad će svaki mjesec dobivati 11.500 kuna manje
Smanjenjem plaća za 25 do 30 posto u državnom proračunu godišnje će se uštedjeti pet milijuna kuna koji će se preusmjeriti za zapošljavanje najtalentiranijih mladih znanstvenika.
KRAJ LAGODNOG ŽIVOTA SVEUČILIŠTA Rektorima smanjuju plaće za 30 posto! Zarađivali su više od premijera
No, ta je odluka već izazvala raspravu u akademskoj javnosti, a na našem webu svoja mišljenja sučeljavaju Dr. Saša Ceci, fizičar Instituta “Ruđer Bošković”, koji je protiv, i dr. Boris Lenhard, molekularni biolog s Imperial College u Londonu, koji je za smanjenje plaća rektorima.
Dr. Boris Lenhard, molekularni biolog s Imperial Collegea: 'Nisu bili sposobni rješavati probleme u znanosti, a imali su najveću plaću u javnom sektoru'
Da, rektorima treba smanjiti plaću jer je za njihov učinak previsoka, a čini se nema načina da ih se primora da povećaju učinak. Činjenica da ljudi koji osvjedočeno nisu bilo sposobni, bilo zainteresirani rješavati probleme u znanosti i visokom obrazovanju imaju najveću plaću u javnom sektoru je velik problem.
Neka me nitko ne uvjerava da to nije njihov posao (jer dobrim dijelom jest) ni da nemaju ovlasti to rješavati (jer ako stvarno nemaju, nisu se trebali ni hvatati tog posla, ili trebaju pristati na činjenicu da su sada samo rutinski administratori koje nema razloga platiti toliko). Pogledajte Bjelišev program rada temeljem koga je izabran: ( LINK OVDJE ) Jeste? Sada mi recite ima li osoba koja nije ispunila praktički ništa od svojih obećanja temeljem kojih je izabrana na svoju funkciju moralno pravo imati najveću plaću u javnom sektoru - kad je već oni koji određuju visinu te plaće nemaju pravo izbaciti kroz prozor zbog očite, vrišteće nesposobnosti? Kad se ljudi ne budu natjecali za rektorsko mjesto zbog velike plaće, možda onda za promjenu dobijemo kandidate koji žele biti rektori jer žele nešto postići kao rektori. Ako netko misli da bi time najbolji kandidati za rektora bili destimulirani da se natječu za tu funkciju, neka samo pogleda koliko je bila kvaliteta rektora od osamostaljenja Hrvatske naovamo - pa će odmah uočiti rupu u toj logici.
Da je Fuchsov ili Jovanovićev MZOS pokušao promijeniti način biranja rektora - kao što su svojedobno najavljivali - vjerojatno bi ovaj i ovakav Ustavni sud i to stopirao (narušavanje autonomije sveučilišta, yay), i sadašnji nesposobni "mi smo ovdje samo zbog para" rektori bi takvoj odluci pljeskali. Pod sadašnjim uvjetima i sa sadašnjim omjerom snaga, nema šanse da prođe bilo što što bi i malo ličilo na rješenja u bilo kojoj od zemalja funkcionirajuće znanosti.
I neka mi nitko ne govori da je odluka o smanjenju plaća samo spin. Ako je cilj upozoriti da rektori (kojima nitko ne smije govoriti kako da rade) rade loše, i da je jedino što im se može skresati plaću i upozoriti javnost da javni službenici koji rade loše imaju opsceno visoku plaću obzirom na svoj učinak, te ih na taj način izložiti javnom pritisku, neka. Oni rektori koji imaju imalo savjesti bi u toj situaciji išli vidjeti što i kako mogu napraviti bolje nego do sada. Oni koji nemaju (a Bjeliš, Pavić i Kralik zasigurno spadaju u tu kategoriju) barem će nešto manje koštati državu. Bolje išta nego ništa.
A onima koji pitaju jesmo li došli dotle da sredstava za najtalentiranije mlade znanstvenike nema u toj mjeri da moramo štedjeti za to u drugim dijelovima proračuna treba reći - da, drugoga načina nema, osim povećanjem proračuna, što u odsutnosti bilo kakvog ekonomskog rasta znači povećanje poreza.
Dr. Saša Ceci, fizičar Instituta “Ruđer Bošković” (IRB) u Zagrebu: 'Najbolji studenti nam odlaze van, ali naš ogroman problem je koliku plaću imaju rektori'
Što je čudno u tome da rektor sveučilišta ima najveću plaću u javnom sektoru? Valjda je problem ako ne rade svoj posao kako treba i nema ih tko učinkovito nadzirati u tome (i micati s tih pozicija). Ako to oni koji vode sustav znanosti ne mogu regulirati, nek odstupe i daju priliku sposobnijima. Ove priče da se uzima rektorima (s opravdanjem da su stari i da imaju veliku plaću - baš me zanima je to neki ozbiljan kriteriji i u realnom sektoru?) i onda se to daje "najkvalitetnijim mladim znanstvenicima" meni zvuče kao demagogija. Evo i zašto.
U zadnje dvije godine gotovo da nema zapošljavanja mladih. Ovima što kapnu tu i tamo, ili su zaposleni prije više od dvije godine, država onemogućava da rade znanost. Uvaljena im je obaveza vremenski zahtjevnih, puno preskupih i istovremeno prečesto beskorisnih doktorskih studija (kontrole kvalitete nema - zašto?). Novca za odlazak na znanstvene skupove nema. Novca za održavanje znanstvene opreme nema. Novca za kemikalije nužne za pokuse nema. Koji će onda bit pošten kriterij za nagrađivanje takvog pametnog i marljivog mladog čovjeka? Broj i kvaliteta radova i uklapanje u strateški najvažnija znanstvena istraživanja? Zvuči super, ali u realnosti meni to prije izgleda ovako: upucaš asistena u obje noge i pošalješ njihove šefove s njihovim međunarodnim suradnjama i unutarnarodnim vezama da trče utrku umjesto njih, a onda sve, pa i same sebe, lažemo da su njihovi rezultati, rezultati tih mladih ljudi i da je to pošteno i pametno jer se tako radi vani. Kad sam ja bio vani i kad je znanstveni novak/asisten dobio nagradu svi su znali što je napravio i znali da je to nešto. Kod nas se u takvim situacijama samo priča čije je on/a novak, o kuhinjama, vezama i protekcijama. Mislim da je znanstveni termin za to: bljak!
A da ne spominjem da ne samo da već godinama nema zapošljavanja novaka, nego da i ova šačica mladih zaposlenih preko nekih EU i HrZZ projekata nemaju nikakve šanse doktorirati u periodu za koji imaju financiranje (maksimalno tri godine) da su, ne znam, Einsteini. Tko je napravio takav sustav? To da nam najbolji studenti koji bi zbog tko zna kojih razloga ostali u RH odlaze van, a i oni samo mrvicu manje dobri ne mogu naći nikakav posao, ne samo u struci, je po meni katastrofa.
Ali da, naš je ogroman problem koliku plaću imaju rektori. EU je naložila (i naši su koliko znam pristali i potpisali) da će iznos koji se izdvaja za znanost s 0.7 povećati na oko 1.4 posto BDP-a. Naša vlada to mora napraviti do 2020. Kakva su sad to priča da novca nema: EU im jasno kaže da se prestanu financirati korupciju i neučinkovite mjere i ulažite više u stvari koje zemlju mogu izvadit iz krize. Znanost je jedna od tih stvari koje direktno i indirektno mogu jako puno pomoći. O čemu mi ovdje razgovaramo?