S velikim zadovoljstvom ustala sam jutros, zagrebačko sunce izmigoljilo je nakon tjedan dana. Ali ne, neću u šetnju, odmah sjedam pisati. Veće zadovoljstvo mi donosi rad: čovjek se osjeća human i velik, iz srca ti kipti plemenitost i čovjekoljublje, lijepo je biti svjestan da si tako dobra osoba. Radiš za opće dobro, podmećeš rame da bi drugima bilo bolje, doprinosiš svjetskom poretku i općem blagostanju. Žena si, i poput svih žena u Europi od 10. studenoga do kraja 2020. radiš besplatno. Tako je, besplatno.
Muškarci u EU zarađuju ogromnih 40 posto više, skoro dvostruko više od žena. Jako puno žena na Zapadu radi pola radnog vremena, kako bi stigle obaviti sav taj nepriznati kućni posao oko kuhanja, spremanja i brige o djeci; u prosjeku 30 posto žena EU radi na pola radnog vremena. Ali i kad se uzme koliko smo plaćene po satu, i onda prosječna Europljanka zarađuje 14 posto manje od muškarca. Preračunato, besplatno od 10. studenoga do kraja godine.
Hrvatska tu stoji nešto bolje, kod nas je razlika u plaćama 12 posto, u Rumunjskoj i Luksemburgu ispod pet posto. Za petinu više od svojih žena zarađuju Nijemci, Austrijanci, Česi, Slovaci, Latvijci. Glavni razlog je to što žene većinom rade u slabije plaćenim sektorima poput školstva, zdravstva i socijalne skrbi, u najbolje plaćenim branšama poput informatike jako ih je malo, ne dopušta im se napredovanje u karijeri poput svojih muških kolega. To je stakleni strop, nevidljiva barikada koju ne možete preskočiti, ma koliko se trudile. Kao hrčak u kavezu, koliko god vi vrtjele nožicama i trudile se, ne ide. Najveća je razlika u plaćama među menadžerima: menadžerice zarađuju 23 posto manje od svojih kolega.
Diskriminacija na poslu je zabranjena, ali je općeprisutna. Svako malo izbije neki skandal u Velikoj Britaniji i SAD-u gdje se otkrije da su, zahvaljujući tajnosti plaća, muškarci i žene koji su radili doslovno isti posao bili plaćeni različito. Tržište? Da. Ali ako je posljedica da su vam u Hrvatskoj ženske mirovine 25 posto manje od muških, onda je vrijeme da država intervenira u tu vrstu slobodnog tržišta koje prečesto radi na štetu žena, tako da se razlike posvuda produbljuju, umjesto da se smanjuju. Zapad na to reagira pooštravanjem zakona, uvođenjem obaveze tvrtkama da jednom godišnje objave koliko plaćaju muškarce, a koliko žene.
Ugledno američko Sveučilište Princeton tako mora platiti milijun dolara odštete svakoj zakinutoj profesorici, prenio je nedavno New York Times. Ministarstvo rada analiziralo je primanja redovnih profesora u razdoblju od 2012. do 2014. i utvrdilo da je 106 profesorica bilo plaćeno manje od muških kolega. Svaka će dobiti 925.000 dolara odštete za dosad isplaćene plaće te 250.000 dolara na budućim korigiranim isplatama, ili ukupno 1,2 milijuna dolara: što odgovara iznosu njihovih pet godišnjih plaća.
Nije loše. Zamislite da tako krenu od branše do branše.
U deset godina svaka Hrvatica poklonila je nepravednoj državi gotovo 100.000 kuna neto. Ako prosječna neto plaća iznosi 6772 kune, svaka žena mjesečno zaradi 812 kuna manje od muškarca. To je 9744 kune godišnje. Taman da mi pokrije minus.
I zato razumijete zašto se osjećam ponosno na sebe kad ujutro odmah sjednem za računalo, umjesto da uživam vani u tih nekoliko poklonjenih sunčanih sati. To je zbog tih 9744 kuna koje odrađujem radi društvenog mira u ovoj zemlji, da bi sve ostalo kao i dosad, da bi naši dečki bili dobro i sretno i sveudilj se čudom čudili kad im kažeš da su ovdje žene diskriminirane.