Zbog stotina migranata koji svakodnevno pristižu u Bihać hrvatskoj policiji predstoji izuzetno zahtjevno i izazovno ljeto.
Kako doznajemo, osim brojnih kamera koje su postavljene uz rijeku Unu, stalnih ophodnji i “čeka” u skrivenim puteljcima, policija u suradnji s Hrvatskim šumama i Hrvatskom vojskom čisti područje uz granicu. Područje od Kostajnice prema Volinji očišćeno je, a policija nadzire teren i helikopterima.
Kamere
Na području Ličko-senjske županije gdje Una dijeli Hrvatsku i BiH također su u pripremi isti radovi. Na Plješivici iznad bivše zračne luke Željava već je napravljen prosjek kroz šumu.
- Na području Plješivice očišćeno je 10-ak kilometara šume uz graničnu crtu, zatim područje uz vodotok rijeke Une u Sisačko-moslavačkoj županiji, a očistit će se isto područje i u Ličko-senjskoj županiji na području općine Donji Lapac. Sve to radi se u suradnji s Hrvatskom vojskom, Ministarstvom poljoprivrede, Hrvatskim vodama i Hrvatskim šumama u sklopu projekta integriranog upravljanja granicom.
Na tom području postavljene su na pet lokacija fiksne termovizijske kamere s dnevno-noćnom funkcijom i radarom, uz stalne ophodnje. Prije mjesec dana odobreno nam je dodatnih 12,8 milijuna eura za tehničko opremanje nadzora granice, a iz sredstava EU financiraju se smještaj dodatnih policijskih snaga, prehrana i prekovremeni sati - kaže nam Gilio Toić Sintić, pomoćnik načelnika Uprave za granicu Ravnateljstva policije.
A koliko je migranata koji svakodnevno pristižu uvjerili smo se ovog vikenda u Bihaću. Iscrpljene, u jaknama, s ruksacima na leđima, zatekli smo ih na semaforu glavne prometne žile kucavice koja s jedne strane vodi do središta grada, a s druge prema granici s Hrvatskom. Pitali su za nešto hrane. U restoranu na raskrižju s Ulicom žrtava srebreničkog genocida uobičajena je gužva. Domaći, ali i gosti koji su obavili subotnji šoping svraćaju na ćevape, janjetinu.
Iz Pakistana su krenuli prije četiri godine. Pobjegli su, kažu, od rata. U te četiri godine tri su proveli u Turskoj, oko godinu u Grčkoj, pa su preko Makedonije i Srbije pješice došli u Bosnu i Hercegovinu. Mohamad Ralal Rahib, Talal Asip, Ijay Khan i Nagin Khan čine samo jednu od grupa izbjeglica na koje možete naići u Bihaću.
Samo pobjeći
Uzimaju komade s pladnja, zahvaljuju. Imaju samo bocu vode i nešto stvari u ruksaku. Dokumente nemaju, kažu, ostali su im negdje na putu. I oni, poput stotina, tisuća migranata imaju samo jedan cilj - stići u Hrvatsku i Europsku uniju.
- Već smo tri puta pokušavali prijeći hrvatsku granicu. I prije nekoliko dana uhvatila nas je hrvatska policija u šumi, pošpricali su nas sprejem - priča Mohamad.
- Da bi nas prebacili u Hrvatsku, od nas traže 5000 eura, a mi taj novac nemamo - govori Nagin. Svjesni su da je svaki njihov pokušaj ulaska u EU ilegalan jer nemaju dokumente, ali, ističe, očajni su. Željeli su, kažu, samo pobjeći negdje na sigurno.
- Prema našim procjenama, u kampu Lipa koji je svega šest kilometara udaljen od granice s Hrvatskom trenutno je smješteno oko 1200 migranata, a u BiH oko 5500. Prema nekim procjenama, na područje Unsko-sanskog kantona dnevno ih stiže 200-tinjak i oni su u stalnim pokretima kako bi ušli ilegalno u Hrvatsku. Zbog našeg nadzora granice hrvatska ruta postala je najskuplja za plaćanje vodičima i onima koji krijumčare migrante preko granice - kaže nam Sintić.
Ispomoć
Vraćamo se prema centru i u parku u središtu Bihaća gotovo su sve klupe zauzeli migranti. Nastavljamo dalje cestom koja vodi prema Hrvatskoj i prema kampu Lipa u smjeru B. Petrovca, koji je udaljen svega šest kilometara od hrvatske granice.
- Ovo je strašno. Ima ih na tisuće - kratko nam kaže žena iz lokala uz samu Unu. Ulazimo u Hrvatsku i nakon nekoliko kilometara skrećemo prema Štrbačkom buku. Ovo je jedan od punktova gdje migranti pokušavaju preko prijeći Unu i ući u Hrvatsku. To bi im možda često i uspjelo da nije dresiranih pasa, jer kažu da se migranti sklupčaju u šumi poput grma. Na području uz granicu uz policajce iz pograničnih postaja svakodnevno su im u ispomoći i kolege iz drugih policijskih uprava.
Nedavno su tako u šumama na Mazinu uhvatili skupinu od stotinjak migranata samo u jednoj od akcija. U Hrvatskoj zasad nema ozbiljnijih incidenata.
Pokušao prijeći Mrežnicu pa nestao, obitelj traži 27-godišnjeg Marokanca
Rođaci 27-godišnjeg migranta Yassera Bendahoua Idrissija iz Maroka, nestalog posljednje svibanjske subote na području Karlovačke županije, pokrenuli su preko društvenih mreža potragu za njim.
Točnu lokaciju ne znaju, ali pretpostavljaju da je to bilo negdje između Perjasice i Gornjih Dubrava, sela u općini Barilović odnosno Generalskom Stolu. Spominju da se to dogodilo pri prijelazu rijeke Mrežnice, iako na tom dijelu samo koji kilometar prije migranti na svojoj ruti moraju prijeći i Koranu, koja je, doduše, mnogo plića i pitomija od Mrežnice.
“Prošli je tjedan moj rođak Yasser Bendahou Idrissi, koji se nalazio u Hrvatskoj, nestao na Mrežnici kad je pokušao prijeći rijeku. Bio je sa šest ljudi u skupini, a oni su iskazali dosta proturječne i nelogične informacije”, piše Yasserov rođak Oualid Cohen koji je putem društvenih mreža kontaktirao karlovačke medije.
Yasser je rodom iz Fesa, a sa skupinom migranata, svojih zemljaka, od Turske je preko BiH pokušao doći do Italije. Yasser je bio na čelu grupe od šestorice te ih je predvodio i tijekom prelaska rijeke. Migranti su se na drugoj obali našli, no Yassera više nigdje nije bilo. Pronašli su njegove hlače i ruksak te se pribojavaju da ga je odnijela rijeka. Fizički ga nisu mogli pronaći jer ih je odmah, kažu, pohvatala hrvatska policija i vratila u BiH.
I oni svoje motive ilegalnog putovanja u Zapadnu Europu nalaze u boljem životu kojem se tamo nadaju. Smatraju ga znatiželjnim, otvorenim, duhovitim i pametnim mladim čovjekom. Visok je oko 190 centimetara, ima smeđu kosu i smeđe oči, mršav je i vitke tjelesne građe. Ima prepoznatljiv ožiljak na licu, koji se proteže sve do uha. (Mario Pušić)