Njegovi prijatelji i suradnici tvrde da nije kriv u aferi kum ili aferi SMS, u kojoj je pod javnom sumnjom da je “provalio” tajnu policijsku istragu jer je njegov kum i vozač ministra Tolušića, Blaž Curić, javio njihovu prijatelju i bivšem djelatniku MUP-a iz Belišća Franji Vargi da je pod mjerama zbog lažnih SMS-ova, koje je za 500 tisuća kuna napravio za Zdravka Mamića, a isti posao radio je za Ivicu Todorića. Varga je policijskim istražiteljima navodno rekao da je njegove usluge koristio i potpredsjednik HDZ-a i Sabora Milijan Brkić.
Time je otvorena sumnja da je Brkić od Varge naručivao slične informatičke usluge za HDZ-ove političke obračune.
Njegovi prijatelji i suradnici tvrde da nije kriv ni u aferi prostitucija, nastaloj nakon što je prošloga tjedna tjednik Nacional objavio dokumente iz 2011., iz kojih proizlazi da je Brkić i tada “provalio” tajnu policijsku istragu jer je dojavio prostitutkama i njihovim svodnicima da su pod mjerama. Tvrde kako je u njihovu krugu poznato da je usluge prostitutki koristio jedan od nadređenih Milijana Brkića.
Njegovi prijatelji i suradnici tvrde i da Milijan Brkić ni na koji način nije zaslužan za nestanak svojeg spisa u tom slučaju iz DORH-a, nego pretpostavljaju da se taj spis, kao i mnogi drugi, zagubio prilikom preseljenja zagrebačkog Općinskog državnog odvjetništva iz zgrade Zagrepčanke.
U ovom trenutku doista je teško vjerovati ljudima iz kruga Milijana Brkića koji tvrde kako će se ubrzo otkriti da su ove afere iskonstruirali ljudi koji žele njegovu smjenu.
Prijatelji i suradnici Milijana Brkića za sada otkrivaju veoma malo, no tvrde kako prvo čekaju da pritvoreni Blaž Curić policijskim istražiteljima kaže od koga je dobio informaciju da je Franjo Varga pod mjerama. Kažu kako ih ne bi čudilo da mu je to rekao - još jedan vozač! Za sada ništa više o ovoj temi ne žele reći.
Jednako tako, uvjereni su da znaju tko stoji iza namještanja čitave afere Brkiću, a otkrivaju samo da ime jednog od njih u proteklih desetak dana nigdje u medijima nije spomenuto.
Ključne stranice
Isto govore i za aferu prostitucija, ističući da je upravo Milijan Brkić na tom slučaju angažirao superpolicajca riječkog PNUSKOK-a Božu Barbarića nakon što se utvrdilo da mjere “cure” preko policajca Mislava Merkeša. Govore kako u medijima nisu objavljene nekoliko ključnih stranica iz te istrage.
Brkićevim je prijateljima i suradnicima sada zaista teško u bilo što vjerovati zbog čitavog niza afera u čijem je on središtu otkad je 2011. ušao na političku scenu. Zapravo ga je oduvijek kao bivšeg policajca i dobrog organizatora pratio glas predvodnika paraobavještajnog podzemlja u hrvatskoj politici.
U šest godina bio je u središtu afera zbog HDZ-ove nevraćene pozajmice od 4,2 milijuna kuna Prvom plinarskom društvu (PPD) Pave Vujnovca, zbog optužbe da je plagirao svoj diplomski rad na Visokoj policijskoj školi, zbog kredita od 4,1 milijun kuna koji je dobio od Karlovačke banke, zbog desetak poslovnih prostora Grada Zagreba koje je u najam dobio njegov brat Jozo Brkić, a čitavo vrijeme u negativnom, čak prijetećem kontekstu o njemu se govori kao o predvodniku desne struje HDZ-a koji iz sjene organizira braniteljske prosvjede, pa i kao organizatoru onoga prije par godina na Savskoj i onog najavljenog za Vukovar, kao o čovjeku za kojeg se sumnja da stoji iza akcije Darka Milinovića, pa i akcija Željke Markić. Govori se da je upravo on nagovorio saborskog zastupnika Zdravka Ronka da istupi iz SDP-a, da je sa Srećkom Ferenčakom dogovorio koaliciju s HNS-om, da sa Zoranom Gopcem i Višeslavom Vukojevićem kontrolira političko-financijske tokove... I tako bismo mogli nabrajati unedogled.
- To je još jedan pokušaj politikantskog obračuna sa mnom i mojom obitelji - uglavnom bi odgovarao Milijan Brkić i ništa se nakon silnih medijskih afera nije mijenjalo. Milijanu Brkiću i dalje su se pripisivale gotovo nadnaravne moći. Sve do prije desetak dana...
- Samo je dragi Bog svemoćan. Ne volim nikakvu vrstu pretjerivanja. Te priče mogu biti mač s dvije oštrice. Zadovoljan sam ako članstvo prepoznaje moj rad i posvećenost stranci, ali pretjerivanje ne volim. Radi se o pripisivanju nadnaravnih moći, a njih nemam. Nastojim se ne uzdizati, biti skroman, služiti svojem narodu. Ja sam jedan običan mali kotačić u moćnom HDZ-ovu stroju - u svojem je stilu jednom komentirao Milijan Brkić priče o svojoj navodnoj svemoćnosti.
Afera kum pokazuje da je Brkić puno ranjiviji nego što se mislilo, pogotovo ako se dokažu tvrdnje njegovih prijatelja i suradnika da nije kriv, jer politički analitičari procjenjuju da je, bez obzira na ishod istraga, Brkić postao preveliki teret HDZ-u i Andreju Plenkoviću te da je njegova smjena nužna.
Život na periferiji
A tko je, zapravo, čovjek oko kojeg se digla jedna od najvećih političkih afera posljednjih godina?
Milijan Brkić rođen je u Klobuku, malome mjestu kraj Ljubuškog u BiH, 25. listopada 1970., a kada mu je bilo osam godina, s obitelji se seli u podstanarski stan u Dubec, naselje na istočnoj periferiji Zagreba. Živjeli su jako teško, pa mu se u djetinjstvu život u Zagrebu nije sviđao i želio se vratiti u Hercegovinu. Nakon završene Srednje škole “Nikola Tesla” u Zagrebu i odsluženog vojnog roka bivše države upisao je kriminalistiku, ali se 1991. kao 20-godišnji brucoš zaposlio u temeljnoj policiji na osiguranju Zračne luke Pleso, a ubrzo se kao dobrovoljac prijavio u jedinicu za specijalne namjene MUP-a Alfe. Tako je došao među odabranih 200 policajaca koji su spavali u prostoru od 150 kvadrata na Peščenici, u svlačionicama današnjeg nogometnog kluba HAŠK. Fizički najbolji i najspremniji od njih, uglavnom sportaši, činili su V. vod Alfi, čiji je pripadnik postao i Brkić. Poznato je da su mu suborci bili Dean Rostohar, danas instruktor koji podučava elitne postrojbe po svijetu, te Ivan Pranjić, koji je sada zapovjednik voda i policijski pregovarač u Antiterorističkoj jedinici Lučko. Zapovjednik jedinice bio im je osječki policajac, kasniji ravnatelj policije Vladimir Faber. Prve akcije bile su im zauzimanje vojarni JNA u Zagrebu i okolici.
Manje je poznato kako je 1992. Brkić napustio Alfe i na šest mjeseci otišao u rodnu BiH, gdje je sudjelovao u obrani Livna pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine. Tamo se zbližio i s Mirkom Norcem. S njima je i danas veliki prijatelj.
Nedugo nakon što se vratio u Alfe, počela je akcija Maslenica. Njegova postrojba iza neprijateljskih linija na teškom velebitskom terenu 22. siječnja 1993. u diverzantskom djelovanju, prema svjedočenju njegovih suboraca, razbacala je agresorske postrojbe. Kod Malog Alana, njihov suborac Ivan Drmić (31) teško je ranjen, a nekoliko pripadnika Alfi, među kojima i Brkić, više od pet sati nosilo ga je do helikoptera koji ga je prevezao u bolnicu, ali nije preživio. Na mjestu pogibije postavljen je spomenik, na koji Brkić svakog 22. siječnja, kako je otkrila Drmićeva udovica Tanja, dođe pomoliti se za njegovu dušu.
Uvijek je nosio kalašnjikov i snajper, a brzo je došao do čina zapovjednika voda jer je znao motivirati i povesti ljude i nikada nije ostavio posao nedovršen. Kada nisu bili na terenu, u Zagrebu su se Alfe obračunavale s ubojicama i kriminalcima, zvali su ih za slučajeve organiziranog kriminala i mafije.
Tijekom priprema za akciju Bljesak u listopadu 1994. postrojba je bila na potezu Pakrac - Požega, gdje je njegov suborac Dean Rostohar stao na minu i ostao bez noge.
U to ratno vrijeme, 1995., Milijan Brkić oženio je Karmen, s kojom ima troje djece. Neposredno nakon ženidbe, prvog dana operacije Bljesak, 1. svibnja 1995., poginuo je njihov suborac Vladimir Dešćak (22), a Milijana Brkića odbacila je detonacija kumulativne granate RPG-a, koja je eksplodirala neposredno pokraj njega. Mislio je da je pretrpio lakšu ozljedu, no tek na ljeto 2015., nakon što mu je pozlilo na Kornatima, liječnici u Šibeniku i na Rebru utvrdili su da su ti njegovi zdravstveni problemi posljedica spomenute eksplozije u Bljesku. Potom je u lipnju 2017. izgubio svijest za volanom na križanju Medulićeve i Ilice te se službenim Audijem A6 sudario s tramvajem. Tada je odvezen u bolnicu u Vinogradskoj, gdje je bio i nekoliko puta prije, što mediji nisu zabilježili.
Smrt Vladimira Dešćaka 22. siječnja 1993. snažno je pogodila toga dana ranjenog Milijana Brkića. Njegova udovica Marina Dešćak Brkića danas smatra jednim od svojih najvećih prijatelja. Naime, Brkić je 1995. za ratne zasluge trebao dobiti stan od MUP-a, no načelniku PU zagrebačke Tomislavu Karamarku rekao je da ne može prihvatiti stan prije nego što ga dobije udovica poginulog branitelja s dvoje djece. Taj stan na Malešnici zaista nije dobio Brkić, nego Marina Dešćak, kojoj je nastavio pomagati. Brkić je od MUP-a 1998. dobio drugi stan, od 83 četvorna metra, na Malešnici, pa je obitelj Karmen i Milijana Brkića bila susjed Marini Dešćak i njezinoj djeci. Taj stan na Malešnici Brkić je kasnije otkupio od MUP-a, a prodao ga je 2012., za 810 tisuća kuna. U međuvremenu je 2008. kupio zemljište u Svetom Roku i dva stana u Španskom, četverosobni od 86 četvornih metara i dvosobni od 56 kvadrata. Ta dva stana, koje je spojio u jedan, platio je 1,7 milijuna kuna.
Nakon završetka rata nastavio je studij uz rad na Visokoj policijskoj školi. U HDZ je ušao tek 2000., u vrijeme kada su, kako je govorio, mnogi iz te stranke izlazili i ograđivali se od članstva i aktivnosti u njoj.
Kao zapovjednik čitave postrojbe Alfa 2001. dobio je zapovijed da u Sinju razbiju mirne prosvjede protiv najavljenog uhićenja Mirka Norca. Brkić je odbio zapovijed i zbog toga je smijenjen iako je nakon Norčeve “dobrovoljne predaje” upravo on svojeg prijatelja doveo u riječki pritvor. Kako je nakon toga 2001. degradiran, Brkić je nakon dvije godine, 2003., otišao iz policije, a nije iskoristio zakonsku mogućnost i uzeo otpremninu od 200 tisuća kuna te sa 33 godine otišao u prijevremenu mirovinu. Tada ga je dugogodišnji prijatelj, dr. Nikica Gabrić, u svojoj Klinici Svjetlost zaposlio kao šefa osiguranja i svojeg osobnog vozača za honorar od oko pet tisuća kuna mjesečno.
Bliska veza
Od 2005. sljedećih je deset godina bio usko vezan uz Tomislava Karamarka, s kojim je prijatelj još iz vremena Alfi, od 1993. Karamarko je slovio za Brkićeva mentora i zaštitnika. Kada je Tomislav Karamarko 2005. postao šef Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), Brkić je došao u tu agenciju za zamjenika načelnika odjela za unutarnju kontrolu, a ubrzo je postavljen za šefa zagrebačke SOA-e. Brkić se u MUP vratio na velika vrata 2008., kada je Karamarko postao ministar unutarnjih poslova, a Brkić je bio zamjenik tadašnjeg ravnatelja policije Vladimira Fabera zadužen za specijalnu i kriminalističku policiju te za Centar za forenziku.
Iz tog razdoblja Brkić je poslije optužen da je i 2009. “provalio” policijske mjere i optuženima za ubojstvo pet srpskih civila u selu Grubori 1995. dojavio da su pod mjerama. Kasnije je na sudu svjedočio da je to napravio po nalogu tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.
Oponenti mu spočitavaju i kako je 2011. na ispitivanju neuspješno pokušavao prisiliti Dragana Paravinju na priznanje da je ubio Antoniju Bilić.
U prosincu 2011., na listi HDZ-a, ušao je u Sabor, a nakon što je Karamarko u svibnju 2012. izabran za predsjednika stranke, Brkić postaje glavni tajnik, a zatim i potpredsjednik Hrvatske demokratske zajednice.
Od 2015. prati ga afera plagiranja diplomskog rada na Visokoj policijskoj školi.
S Tomislavom Karamarkom razišao se tijekom predizborne kampanje Kolinde Grabar-Kitarović, koju je tadašnji predsjednik stranke potpuno ignorirao. On je, pak, kao glavni tajnik imao najveću operativnu odgovornost u predizbornoj kampanji HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje. Ljudi bliski Milijanu Brkiću kažu kako se nakon toga njihov odnos potpuno zaoštrio.
- Razlike između Karamarka i mene bile su oko načina na koji se nešto može ostvariti i oko ljudi koji bi trebali preuzeti odgovornost - izjavio je jednom Brkić, kojeg su tada već odavno optuživali zbog kredita od 4,1 milijun kuna koji su on i njegova supruga Karmen krajem 2007. dobili od Karlovačke banke, na čijem je čelu tada bio njegov prijatelj Sandi Šola. Govorio je kako je po uvjetima kredita i kamatama od šest posto vidljivo da nije učinjeno ništa protuzakonito i mimo pravila banke. U javnosti se poslije isticalo da je bračni par Brkić kredit koji je dobio na 30 godina vratio u manje od četiri godine iako je u to vrijeme Milijan Brkić u SOA-i imao plaću od gotovo deset tisuća kuna, a kasnije, također u SOA-i, više od 18 tisuća kuna, dok je njegova supruga cijelo to vrijeme dobivala oko šest tisuća kuna. No, kasnije je otkriveno da je to bio samo jedan od brojnih kredita koje je djelatnik SOA-e, a zatim policije dobio u samo tri godine.
Sva sila kredita
Porezna uprava navodno je 2014. istražila Brkića, pa je utvrđeno da je u Karlovačkoj banci najprije u ožujku 2006. dobio kredit od 882 tisuće kuna na 25 godina, koji je vratio već u studenom 2007. Zatim je u svibnju 2006. od Karlovačke banke dobio drugi kredit, od 998 tisuća kuna. To je bio kratkoročni kredit na tri mjeseca, a tim novcem kupio je dionice Plive koje je prodao za mjesec dana, početkom srpnja 2006., istoga dana vrativši kredit, a na razlici u cijeni za 37 je dana zaradio čak 266 tisuća kuna. Zatim je u rujnu 2007. od Štedbanke dobio kredit od 114 tisuća kuna za kupnju dionica, koji je otplatio 2010. U studenom 2007. njegova supruga Karmen i on dobili su kredit od 4,1 milijun kuna za kupnju novog stana. U travnju 2008. od Privredne banke dobio je još jedan kredit, od 1,4 milijuna kuna. U studenom 2009. od Štedbanke dobio je svoj sedmi kredit u tri godine, i to od samo 44 tisuće kuna. U međuvremenu mu je izvjesni Ante Gašpar u rujnu 2007. dao pozajmicu od 571 tisuću kuna na dvije godine za kupnju dionica Karlovačke banke. Njegova supruga Karmen kupila je 2007. za pola milijuna kuna dionice brokerske tvrtke Era kapital, čiji je osnivač Ante Gašpar. Brokerska tvrtka Era kapital spojila se 2009. s Karlovačkom bankom.
Sandi Šola i njegova majka Marija Šola kasnije su optuženi za nezakonita plasiranja više od 280 milijuna kuna iz Karlovačke banke, a stariji brat Milijana Brkića, Jozo Brkić, ovog je tjedna na suđenju izjavio kako ga je brat molio da uđe u veliki građevinski posao, Opatovina projekt, s Petrom Šolom, bratom Sandija Šole. Kako on nije bio zainteresiran, formalno je suvlasnica tvrtke Opatovina projekt postala supruga Milijana Brkića, Karmen Brkić. Istina, samo kratkotrajno, jer je svoj udio brzo prodala Petru Šoli.
Javnosti je manje poznato da se Milijan Brkić prije nekoliko godina razveo od supruge Karmen, vlasnice frizerskog salona, salona za uljepšavanje i tvrtke Klobuk, s kojom ima troje djece, a navodno joj plaća alimentaciju u iznosu od sedam tisuća kuna. Prijašnjih godina i nju se povezivalo u kontekstu kupnje lokala u gradskom vlasništvu.
Nakon Karamarka na čelo HDZ-a sredinom 2016. izabran je Andrej Plenković, a Brkić je ostao potpredsjednik stranke te je pod novim šefom postao potpredsjednik Sabora. Neko vrijeme nagađalo se da bi mogao postati ministar branitelja, no Brkić je, očito, bio previše desno za novi Plenkovićev HDZ.
- Ne pripadam nikakvoj krajnjoj ili radikalnoj desnici. Općenito ne volim krajnosti. HDZ nije stranka uskog svjetonazorskog spektra. U svojim istupima netko više naglašava nacionalne interese i svjetonazorska pitanja jer ima veću sklonost prema tom dijelu politike - govorio je 2016. u vrijeme kada se počelo govoriti da će se Plenković morati obračunati sa stranačkom desnicom na čelu s Brkićem. Prva žrtva takvih odnosa bila je HDZ-ova europarlamentarka Ivana Maletić, koja je za parlamentarne izbore napisala HDZ-ov gospodarski plan, ali je novi predsjednik Plenković za ministricu gospodarstva umjesto nje bio postavio Martinu Dalić. Ivana Maletić na glasu je kao izuzetno bliska Milijanu Brkiću, čija je kći Helena 2015., kao studentica međunarodnih odnosa i diplomacije na Visokoj školi Dag Hammarskjöld u Zagrebu, mjesec dana stažirala u uredu HDZ-ove europarlamentarke u Bruxellesu.
Bliska Brkiću bila je i bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac, koja također nije napredovala u Plenkovićevu HDZ-u.
Poznato je da Milijan Brkić sastanke započinje s “Hvaljen Isus i Marija” te da je veliki vjernik koji u politici zastupa stavove Crkve.
- Vjerujem u Boga i u dobrotu kod ljudi. Vjera je moja osobna stvar, koja mi jako puno znači u životu. U najtežim trenucima najbolje se osjećam kad uspijem biti sam s Bogom. Mislim da vjeru svaki čovjek treba proživljavati na svoj način - izjavio je nedavno.