Je li sisački župan Ivo Žinić legalno ostvario pravo na boravak u kući u Runjaninovoj ulici 7 u središtu Gline, koju je sagradio ugledni glinski inženjer tekstila Jovan Paspalj, pa je prodao Republici Hrvatskoj, koja je onda 1995. u objektu stambeno zbrinula Žinića i njegovu obitelj, morat će ispitati institucije, prije svega državni Ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, odnosno, paradoksalno, županijski Ured državne uprave, kojim upravlja sam Žinić.
Nakon otkrića 24 sata da župan koji zarađuje više od 18.000 kuna mjesečno živi u državnoj kući za koju je plaćao 100 kuna najma do 2008. godine, a poslije ni to, Jutarnji list otkrio je nove detalje koji su možda još i tužniji po Ivu Žinića. On i njegovi članovi obitelji vlasnici su istodobno još četiriju nekretnina, triju na području Gline (dvije su u Glini, jedna u Marinbrodu) te jedne u Petrinji (selo Slana).
Jednaka prava
U Slani je svježe obnovljena drvena kuća, u istom je dvorištu još jedna u sklopu koje se nalazi pečenjara, iza je zidani objekt iz obnove, a na dvorištu je postavljen montažni bazen.
Radi se o objektu kojemu Žinić nije formalni vlasnik, ali je on taj koji izvodi tamo radove, provodi slobodno vrijeme, odnosno uživa posjed. To su nam potvrdili susjedi, ali i suvlasnica imanja Đurđa Išek, koju je Žinić jednostavno izbacio iz nekretnine iako ima jednaka prava kao i on. Bake Đurđe Išek i Ive Žinića, Mara i Ivka, bile su sestre, a na tom imanju su rođeni još jedan njihov brat i sestra, Tomo i Jela Panežić. Tomo i Jela kao socijalni slučajevi zbrinuti su preko Centra za socijalnu skrb, zbog čega se u imanje bila upisala RH. Ostali nasljednici su obitelj Žinić i obitelj Žarković (Đurđa udana Išek), odnosno nasljednici iza preostale dvije sestre, te se tako i vode u zemljišnim knjigama (svaka u udjelu od 18/36).
- Da, on je to nama uzurpirao. Tražila sam da se to riješi, no on (župan Ivo Žinić, op. a.) htio je da se mi namirimo u drugoj zemlji, šumi itd. Ja na to nisam pristala, jer sve ostalo nije ni približno vrijedno kao to imanje s kućom, to je građevinsko zemljište, kvalitetna kuća iz obnove na toj je zemlji također. On je tu gradio i preuređivao, nas nije ništa pitao. Ispočetka sam mislila da je njemu pripalo sve nakon smrti Panežića, a onda sam shvatila da nije, nego se on samo tako postavio. Pokušala sam ići s tužbama, ali nisam imala novca za to; s druge strane, on je bio u visokoj politici - govori nam Đurđa Išek, koja u Zagrebu radi kao trgovkinja.
Đurđa napominje kako nije digla ruke od ostavine, ali kaže da ne zna kako doći do pravde. Ni župan Žinić ni ona nisu formalni vlasnici, ali su jednakopravni nasljednici, no on uživa u cijelom imanju, a ona na njega nema pristupa. Jela Žarković je Đurđina tetka koja živi Glinskoj Poljani, kilometar od spornog imanja, te je također upoznata sa slučajem.
- Nisam se htjela miješati da se ne zamjerim Žiniću, ali nije u redu. On je čak tražio o Žarkovićevih da se odreknu imanja, a da će on zauzvrat starcima na groblju napraviti spomenike. Đurđa nema financija da bi se borila s njim i sve je to ostalo visjeti u zraku. No, on tu nije stalno, dolazi samo povremeno. Kažu da je njegova žena Nena alergična na nešto na moru, pa ne idu na more, zato se dođe kupati u taj bazen - kaže Jela Žarković.
Otišli u progonstvo
Ove nekretnine koju župan uživa, dakako, nema u njegovoj imovinskoj kartici jer nije knjižni vlasnik, no našle su se u njoj neke druge: kuća njegove supruge Nene, koju je naslijedila od pokojne majke Mace Šoštarić. Katnica se nalazi u Teslinoj ulici, na putu prema Majskim Poljanama, na imanju od 12.163 kvadrata, a na njoj je i gospodarski objekt.
Žinić ju procjenjuje na vrijednost od 200.000 kuna. Nije pretrpjela značajna oštećenja u potresu. Zanimljivo je da su Ivo i Nena Žinić u toj kući živjeli s Neninom majkom (otac je umro ranije) prije rata te su iz te kuće otišli u progonstvo. Majka se vratila u tu kuću i nastavila živjeti sama, no ne i Žinići, koji su se radije skrasili u državnoj kući.
Mogli su se Žinići skloniti i u troetažnoj kući u Marinbrodu.
Radi se o Žinićevoj rodnoj kući. Tijekom rata je potpuno devastirana, ali je zato nakon njega temeljito obnovljena te dograđena. U njoj živi samo Ivin otac Stjepan, dvojica braće odselila su se u Zagreb i Njemačku, a svi su zajedno suvlasnici, Ivo Žinić ima udio od 20,83 posto vlasništva. Građevina se nalazi na imanju od 28.278 četvornih metara, a Žinić procjenjuje da vrijedi 300.000 kuna. Vidi se da se u nju nije ulagalo, u njoj živi samo djed, a tavan koristi Ivo i njegova dva sina, Andrej i Dario, jer na njemu suše kobasice, u što, kaže nam obiteljska prijateljica, njihova kuma, a ujedno u gradska vijećnica HDZ-a Štefica Ponder, ulažu velik trud i znatan novac.
I na kraju, ruševna kuća u Zagrebačkoj ulici u središtu Gline, koju je prije dvije godine za 88.000 kuna kupio županov sin Dario. On je ujedno i zamjenik gradonačelnika Gline, pa ju je morao unijeti u imovinsku karticu, ali to nije učinio sve dok ga nije podsjetila kolegica s portala Net.hr Đurđica Klancir. Rekao joj je da je zaboravio.
"Štefice, naivna si..."
Radilo se već tada o ruševini, ali samo stotinjak metara od kuže Žinićevih u Runjaninovoj, te je bila potentna za obnovu. No, kuma Ponder, kao i mještani Slane, kažu nam da se Dario predomislio, da ipak neće obnavljati tu kuću, već da misli živjeti na onom imovinski neriješenom imanju u Slani, a drugi bi sin, Andrej, uređivao kuću koju je naslijedila majka Nena. Kako god, nekim je slučajem i ta ruševina dobila "crvenu" etiketu iako je potres nije dodatno narušio. Za sada su svi još uvijek zajedno u državnoj kući. Na više smo načina jučer pokušali doći do župana Žinića, pa i preko kume Štefice, koja nam je rekla da ga poznaje od malih nogu jer su zajedno odrasli i čudi se ljudskoj zlobi koja ga proziva, nabrajajući što je sve učinio za svoj Marinbrod i druge dijelove županije.
- Štefice, naivna si, odmakni se od novinara - rekao joj je u slušalicu dok je na našu zamolbu s njim razgovarala.
Ivo Žinić javnosti se obratio priopćenjem u kojemu kaže da je u državnu kuću, dakle u tuđi objekt, "na obnovu i održavanje u proteklih 25 godina utrošio znatna materijalna sredstva". Kaže da je njegova obitelj prošla progonstvo te je kuću dobio na privremeno korištenje nakon "Oluje, po otkupu kuće državi je plaćao najam, a onda je, kao hrvatski branitelj, podnio zahtjev da mu se ta kuća daruje". Na to rješenje, žali se Žinić - čeka već 15 godina.