I bi krizma, u subotnje prijepodne u Otoku kraj Sinja čak i – dvije!, piše Tanja Šimunić Bendić za Slobodnu Dalmaciju.
Unatoč preporukama viših crkvenih struktura za odgodom slavlja do 15. svibnja, župnik župe sv. Luke u Otoku fra Nikica Ajdučić, ipak je odlučio razveseliti dvije ture krizmanika, svaku s po njih 45, prvo ovogodišnjih, a onda i onih od lani. On se radije od prolongiranja odlučio da se slavlja isplanirana za ovaj vikend ipak održe, ali uz jake epidemiološke mjere.
O.K., naš se dolazak župniku Ajdučiću nije svidio, jasno je bilo kao dan. Ali ne bi ni Civilni stožer razveselila činjenica da se na platou pred crkvom, onom na kojem su se održale mise, prošetalo ne baš puno ljudi sa zaštitnim maskama. I što ćemo sada, kako ćemo dalje, hoće li na kraju balade korona voditi glavnu riječ, pitamo narod okupljen na dvoru župne crkve.
Evo ovako nam rekoše:
– Nije ni župniku lako. Ja mu ne bi bija u koži. S jedne strane mu govore – otkaži. S druge – ne otkazuj. Ne možeš, sve smo kupili, sredili. A mladost oće svoj dan i zabavu. Iako bi ja to malo drugačije napravija. Ali opet, manje je svita, evo nema ih 170 sve skupa. Opet, raširili su se okolo. Nisu rame na rame. Vidiš, ima prostora od sjedalice do sjedalice tu pred crkvom, ima zidića, ima širine ograda. Baš se pazi. Ne znam, nije ovo lako – kaže nam njih nekolicina.
– Dosta je više te korone i straja od nje, vidiš da su sjedalice odvojene jedne od drugih! Ima prostora, pa nije korona muva pa će ti sletit na nos. Slušaj fra Nikicu, evo šta je reka, evo sad taman govori "ljudi pridržavajte se mjera". A maske? Ajde bogati, boj se ovna, boj se govna, pa kad ćeš živit? – kaže nam opet jedan.
Da vam malo prenesemo atmosferu: kao po naredbi oko 9.15 sati plato iza crkve počeo se puniti automobilima. A onda je iz njega potekla prelijepa mladost.
Muškići u odijelima, tihi, važni čina podjele sakramenta Potvrde, u bliještećim cipelama. Djevojke prekrasne, uvijenih kosa, posebno sređene za taj im veliki dan. Shvaćamo kako mladost misli, maska bi sakrila sretna lica, pokvarila dojam, šminku, fotografije… Sve mogu, ali ne i nositi je na taj dan. Jer ovo je njima poseban dan.
Onda su se na poziv župnika raspodijelili u pratnji kumova u dvije kolone. Pa tiho, mirno, čekali na početak mise. A vani je pukao baš pravi proljetni dan, predivan, divno nebo bez oblačka, ugodno, posebno. Da nema korone rekli bi, ono, trenutak "samo takav".
– Meni je drago da se održava krizma danas, i rekla je televizija i svi, ove krizme šta su zarečene do 1. maja niko ih otkazat ne more. E! A one posli do 15. to je već druga stvar. Jer kako ćeš tri dana prije zakazanog otkazat. Ne moreš, kad su ljudi ima osam dana prije kupili meso, kupili piće, robu, pronašli kumove… Sve napravljeno i sad – da se otkaže. Neće se otkazat ni ona u Hrvacama, ni u Sinju.
A s druge strane, je, straj me od zaraze, šta ja znam šta je u meni, šta je u vama? Zato i je ovako, vidi svaki dan šta se događa, kako se penju brojevi, umisto da pada dole, korona se penje. Ovde je po meni tribalo nosit maske, neka je na otvorenom, a vidiš niko ne nosi – kaže nam Ana Marković iz Otoka, i za potrebe fotografiranja, podcrtavamo, skine svoju zaštitu s lica.
"Uboli" smo kada smo je upitali: je li stoji činjenica da je Otok kraj Sinja puno časnih sestara i svećenika dao?
Kako ne, odmah se nasmiješila sva ponosna, bilo ih je oko 600, 700. I ona je sama nekada bila u odori, skinula je, kaže nam nakon 4,5 godine službe. Danas joj je 71, puna je života, mudrosti.
Eto nam i dvije djevojke, Gabrijela i Karla, krizmanik im je član obitelji, njihov. Priznaju kako je ovo veliki dan za sve njih, ali posebno za mladost koja već evo godinu dana "hoda" sa zabranama okupljanja i druženja. A godinu dana neki i čekaju na krizmanu svečanost. Vele nam kako se brojke i bez zabava i sa zabavama povećavaju. A kada je već tako, krizme po njima nema smisla odgađati.
Iako će se, kažu nam i to, nakon slavlja i druženja situacija pogoršati, zasigurno će se nepovoljno odraziti na broj zaraženih.
– S krizmom u obitelji dolazi i kupovina puno toga, planiranje, razumite, to je trošak, imali smo velike pripreme. Malo je sad dva dana da se sve to odbaci. Svi bi bili razočarani. Nema smisla. A to je i velika radost za nas mladost. Eh, korona. A sigurno će bit posli više slučajeva, ali ne zbog ovog u crkvi, nego od okupljanja doma, slavlja i onih partija, e tih "aftera" navečer – kažu cure.
Najsigurnije se osjećaju oni koji su svoje cjepivo dobili. Oni mogu mirno pratiti i događanje i čekati početak obiteljskog druženja. Poput Slavka Marinovića koji nam govori kako je narod ovog kraja "kamen stamen", "to je bogati čvrsto, neće njima korona ništa". Osobito kad se cijepiš.
Evo side oni svaki dan, veli Slavko, u kafiću, piju kave, druže se i nikom ništa. Pa kako? Ako je tako, a gdje su onda ljudi, kako to da veći broj roditelja, članova obitelji, baba, dida, tetaka, strina nije došao pogledati svoju mladost na misu.
– Prvo, ovde je zdrav narod, ovde bura puše s Kamešnice. A drugo roditelji, rodbina su doma. Sad ovog trena rižu pršut i sir, slažu, prave ručak, peku janjetinu s ražnja, nego kako? Imam ja recept, za koronu kažu kako na onog ko puši i pije isto neće doć. A ja sve to radim, more, napišite slobodno.
Ma ima ljudi šta se boje, ali opet velika je šteta to sve odgodit. Imamo mi krizmanika u obitelji, i sad gledaj, sve se pripremilo, sve sredilo, i dobiješ prekratko vrime da sve to makneš. I onda opet nanovo. Šteta bi bilo to tako uredit. To je i trošak. Ovo ovde je prva grupa mladosti, onda ide i druga u 11 sati. Kod nas u Otoku ima 4,5 tisuće ljudi, puno mladog svita, a još kad bi reka da imamo i 70 šta se nisu oženili – veli Slavko.
Slavlje će se se poslije prebaciti u obitelj. Guštat će se, veli nam, i u pečenom, pašticadi, rižotu, sarmama. Kako ko, kako di. U kolače se on ne bi miša, draže je njemu konkretnije. E da, na ovaj se veliki dan, kaže, jede i…
– Tuka. Nego kako. Neko će i tuku pripremit… – kaže Slavko.
Na to žena mu i ostatak obitelji pukoše od smija. Onog pravog, od srca. Sve se manje ljudi tako smije.
– Da tuka, ma kud ćeš s tukom? Ma di si vidija da tuka dođe? – smiju se oni i dalje.
– Ma ajde, šta ona zna. Pa hoda san ja po svitu. Vidija san ja svega i svačega – nasmijao nas je Slavko.
Za to vrijeme misa je mirno, tiho, tekla svojim putem. Za najdalje deset dana brojke Civilnog stožera će kazati svoje. Daj Bože da korona kolo ne povede, piše Tanja Šimunić Bendić za Slobodnu Dalmaciju.