Franjo Tuđman, predsjednik RH i vrhovnik
Kao predsjednik države vojnicima je osigurao političke pretpostavke za operaciju Oluja. Od svojih zapovjednika tražio je da operacija bude izvedena brzo, u nekoliko dana, i da ne smije biti odmazde prema srpskom stanovništvu. Na Brijunima je 31. srpnja i 1. kolovoza 1995. okupio vojne zapovjednike i svoje suradnike, gdje je dogovoreno provođenje operacije. I na tom sastanku im je rekao: “Krećemo na Knin.” Dana 6. kolovoza, samo dan poslije oslobođenja, helikopterom je stigao u Knin i popeo se na kninsku tvrđavu te simbolično proglasio kraj srpske okupacije Hrvatske.
Umro u prosincu 1999. godine.
Gojko Šušak, ministar obrane
Najdugovječniji ministar obrane u Hrvatskoj i glavni Tuđmanov operativac. S vojnim zapovjednicima kreirao je vojnu operaciju Oluja i bio glavna poveznica visokih časnika HV-a te glavni sukreator i izvršitelj politike u Bosni i Hercegovini. Osim operacije Oluja, aktivno je sudjelovao u planiranju operacija Cincar, Zima 94, Skok 1 i Skok 2. Riječ je o operacijama bez čije uspješne provedbe ne bi bila moguća provedba Oluje. Umro 3. svibnja 1998.
General Zvonimir Červenko, načelnik Glavnog stožera
Samo dvadeset dana prije operacije, predsjednik Tuđman smjenjuje generala Janka Bobetka s mjesta načelnika Glavnog stožera i na to mjesto imenuje generala Zvonimira Červenka. Tako je ostalo zapisano da je, barem formalno, operacijom upravljao general Červenko iako se konkretno o njegovoj ulozi u samoj provedbi operacije malo zna i rijetko ju se ističe. Na poziciji načelnika Glavnog stožera proveo je 16 mjeseci. Tuđman ga je smijenio i umirovio 16. studenog 1996. godine. Preminuo je 17. veljače 2001.
General Petar Stipetić, prvo zapovjednik sektora Istok; drugog dana Oluje Tuđman ga postavlja za zapovjednika sektora Sjever
Kao pomoćnik načelnika Glavnog stožera za borbeni sektor sudjelovao je u razradi planova za Oluju te je sudjelovao u pregovorima s pobunjenim Srbima u Ženevi netom prije početka operacije. General Červenko postavlja ga za zapovjednika sektora Istok. No, drugog dana operacije Oluja, predsjednik Tuđman naređuje mu da od generala Basarca preuzme zapovijedanje sektorom Sjever i uvede red na bojištu nakon što su kraj Petrinje zaustavljene hrvatske snage i pretrpljeni veliki gubici. Nakon što je uspješno pregrupirao snage, sljedećih dana počelo je oslobađanje okupiranih područja na Baniji. Kruna njegova sudjelovanja u Oluji dogodila se 8. kolovoza kad mu se u Glini predao cijeli 21. korpus Vojske RSK na čelu s pukovnikom Čedom Bulatom. Posljednji put u povijesti sličan slučaj predaje zabilježen je u Drugog svjetskom ratu u bitki za Staljingrad. Taj događaj ostaje zapamćen kao jedan od najupečatljivijih trenutaka operacije Oluja i cijelog Domovinskog rata. Preminuo 14. ožujka 2018.
General Pavao Miljavac, pomoćnik načelnika Glavnog stožera
Glavni koordinator Oluje u Glavnom stožeru. On je bio glavna osoba u Glavnom stožeru koja je koordinirala tijek svih operacija po sektorima djelovanja i izvještavao nadređene. Kasnije je imenovan načelnikom Glavnog stožera i bio je posljednji Tuđmanov ministar obrane.
General Luka Đanko, zapovjednik Zbornog područja Bjelovar
Jedan od onih tihih i samozatajnih heroja Oluje. Njegova je zadaća bila da forsiranjem rijeke Save zauzme Jasenovac i krene prema Dubici. Žestokim udarom njegovih postrojbi na tom pravcu potpuno je zbunio srpske zapovjednike koji su čak mislili da je glavni udar Oluje upravo na tom području. Tijekom rata prošao je bojišta na jugu države i u Hercegovini: ratovao je s Gotovinom, Norcem, ali u široj javnosti njegov veliki angažman nikad nije priznat. U mirovini je i živi na otoku Lastovu. Tom otoku zamjera samo jedno - preblizu je kopna.
General Ivan Basarac, zapovjednik ZP-a Zagreb, smijenjen drugi dan Oluje
U zapovijedi Glavnog stožera generalu Basarcu pisalo je da Petrinju napadne obuhvatno pravcem Mošćenica - Češko Selo - Petrinja. No, on se odmah prvog dana oglušio o zapovijed i na Petrinju krenuo frontalnim udarom. Na ulazu u Petrinju dočekale su ih jake srpske snage i osujetile udar. I na drugim pravcima pod zapovjedništvom generala Basarca hrvatske su snage prvog dana operacije zaustavljene i pretrpjele su velike gubitke, a u pitanje je dovedena i provedba cijele Oluje. Drugog dana operacije predsjednik Tuđman ga smjenjuje i na njegovo mjesto dovodi generala Stipetića. Nikad dokraja nije razjašnjen potez generala Basarca i njegova samovoljna izmjena dobivenog naređenja. No, mnogi će kasnije tvrditi da je to učinio po želji smijenjenoga generala Bobetka. Iako je samovoljna promjena primljene zadaće dovoljna da se časniku sudi na vojnom sudu, Basarac je vrlo brzo u tišini umirovljen, a za sve se doznalo tek koju godinu nakon Oluje. Preminuo je 6. lipnja 2007.
General Ante Gotovina, zapovjednik Zbornog područja Split
Kao zapovjednik tog zbornog područja bio je odgovoran za operaciju oslobađanja Knina te za područje između Velebita i Dinare. No, ono što je jednako važno, zapovijedao je operacijama koje su prethodile Oluji, a to su Zima 94 te Skok 1 i Skok 2. Riječ je o iznimno složenim operacijama u Livanjskom polju te na Dinari i Šatoru. Lomljenje srpske obrane trajalo je 10-ak mjeseci i to je bio preduvjet da bi se opkolio Knin, bez čega uspješnog provođenja Oluje vjerojatno ne bi ni bilo. Nakon odlično obavljene Oluje Gotovina s postrojbama kreće u BiH, gdje redom oslobađaju okupirane prostore. Hrvatske snage dolaze nadomak Banje Luke, ali tada Amerikanci zaustavljaju Gotovinu i on se vraća u Hrvatsku. Godine 2000. umirovljen je nakon potpisa na generalsko pismo. Pod optužbom za ratne zločine Međunarodni kazneni sud u Haagu 2011. godine protiv njega podiže optužnicu. Gotovina je u bijegu sve do 2005. godine. Punih sedam godina bio je u haaškom pritvoru, a 2012. godine pravomoćno je oslobođen. Danas se bavi uzgojem tuna.
Miljenko Crnjac, zapovjednik ZP-a Karlovac
Najmlađi zapovjednik u operaciji Oluja. Imao je zadatak osloboditi jedan od najutvrđeniji srpskih prostora. Njegova je zadaća bila da oslobodi Kordun i dio Like. Crta bojišnice bila je dugačka oko 180 kilometara. Njegove postrojbe pred sobom su imale gotovo kompletan Kordunski korpus te nekoliko srpskih brigada. Otpor srpskih snaga bio je iznimno jak, na nekim dijelovima pokušali su i protuudare kako bi se spojili sa Srbima u BiH. Zbog složenosti stanja na terenu Crnjac je u hodu morao mijenjati tijek operacije, ali ona je ipak uspješno privedena kraju, a postrojba pod njegovim zapovjedništvom, 1. gardijska brigada, izašla je na granicu s BiH. Umirovljen je 2001.
Mirko Norac, zapovjednik Zbornog područja Gospić
Glavni smjerovi djelovanja njegovih snaga bili su: Lička Jesenica - Saborsko - Plitvička Jezera - Ličko Petrovo Selo, Gospić - Korenica, Gospić - Udbina. Zadatak je bio probiti se na granicu s Bosnom i Hercegovinom i spojiti s Armijom BiH. Pod njegovim zapovjedništvom u operaciji Oluja bilo je 25.000 vojnika. Umirovljen je 2000. godine, a godinu dana kasnije pritvoren je te optužen za počinjenje ratnog zločina u Medačkom džepu. Osuđen je na 12 godina zatvora. Danas živi u Zagrebu i suvlasnik je zaštitarske tvrtke.
General Mladen Markač, zapovjednik Specijalne policije
Njegove postrojbe Specijalne policije na Velebit su stigle šest mjeseci prije Oluje. Prema planu, Specijalna policija trebala se spustiti s vrhova Velebita i istovremeno voditi borbe sa 9. gračačkom motoriziranom brigadom, jednom od najelitnijih postrojbi krajinske vojske te jednom bojnom obrovačke brigade. Prolazili su najsuroviji teren, a zadatak je bio osvajanje komunikacijskog čvora Ćelavac. U borbama pomažu i snagama generala Norca te prvi stižu u Donji Lapac i na državnu granicu, što planom nije bilo predviđeno. Markač sa svojim postrojbama konstantno boravi na terenu.
Haaški sud protiv njega diže optužnicu za počinjenje ratnih zločina po zapovjednoj odgovornosti. U pritvoru je proveo 2060 dana, a pravomoćno je oslobođen 2012. godine. Danas živi u Zagrebu.
General Rahim Ademi, zamjenik generala Gotovine u ZP-u Split
Kao jedan od najsposobnijih topničkih časnika u JNA, u Hrvatsku vojsku dobrovoljno je ušao 1991. godine. Kao iskusan topnik bio je desna ruka generalu Gotovini u svim operacijama prije Oluje i za vrijeme te akcije. Prema njegovim riječima, ministar obrane Gojko Šušak dao je generalu Gotovini i njemu zapovijed da osmisle i pripreme plan za oslobađanje Knina: “Operativni plan za oslobođenje Knina nazvali smo Kozjak 95, a general Gotovina ga je po zapovjedniku Vojne policije pukovniku Mihajlu Budimiru poslao u Zagreb vrhovnom zapovjedniku Franji Tuđmanu i ministru obrane Šušku na odobrenje”. Tad plan još nije imao ime Oluja. Godine 2001. Haaški sud protiv njega diže optužnicu. Sedam godina kasnije oslobođen je svih optužbi. Umirovljen, danas živi u Šibeniku.
General Damir Krstičević, zapovjednik 4. gardijske brigade
Zadaća njegove postrojbe bila je da zajedno sa 7. gardijskom brigadom uđe u Knin, što je uspješno obavljeno. Sudjelovao je i operacijama osvajanja Dinare, a nakon Oluje i u operacijama u Bosni i Hercegovini. Umirovljen je 2000. godine na poziciji zamjenika načelnika Glavnog stožera. Danas živi u Zagrebu.
Brigadir Ivan Selak, pilot MIG-a 21
Jedan od borbenih pilota HRZ-a čiji je zadatak bio uništavanje neprijateljskih zapovjednih centara, skladišta, komunikacijskih repetitora. Operacija Oluja zapravo je počela polijetanjem prvog para migova 4. kolovoza 1995. godine u 5 sati s Plesa. Zadaća je bila uništavanje protivničkog radiorelejnog čvorišta Ćelavac i Magarčevac, kao i zapovjednog mjesta srpske brigade u selu Bunić. Nikad nije službeno potvrđeno, ali velika je vjerojatnost da je jednim od tih aviona upravljao brigadir Selak. Danas je u mirovini.
Bojnik Danijel Borović, pilot MIG-a 21
Sudjelovao u operacijama uništavanja srpskih ciljeva. Danas u mirovini.
General Ivan Korade, zapovjednik 7. gardijske brigade
Njegovi vojnici prvi su ušli u Knin i izvjesili hrvatsku zastavu na kninsku tvrđavu. Kao zapovjednik varaždinskih Puma sudjelovao je u svim operacijama na Dinari koje su prethodile Oluji. Umirovljen je 1997. godine nakon što je odbio primiti zapovijed o smjeni s mjesta zapovjednika brigade. Godine 2008. počinio samoubojstvo nakon što je ubio četvoricu civila i jednog policajca.
Vinko Vrbanc, pomoćnik načelnika Glavnog stožera
Kao pomoćnik načelnika sudjelovao je u planiranju i provedbi operacije Oluja. Također je bio zadužen za pripremu i provedbu operacije Ljeto 95. Danas u mirovini.
Marijan Mareković, zapovjednik Operativnog pravca Ogulin - zapadna Bosna
U to vrijeme bio je pomoćnik načelnika Glavnog stožera za kopnenu vojsku, a u Oluji je imao zadatak spajanja Hrvatske vojske sa snagama armije BiH. Zadatak je uspješno obavljen 6. kolovoza kad su se na koranskom mostu susreli i rukovali zapovjednik Armije BiH general Atif Dudaković i general Marijan Mareković. “Gospodine generale, dobro došli! Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli”, rekao je tada Dudaković. Mareković je zapovijedao postrojbama koje su oslobađale Kordun i “gurale” snage srpskog 21. korpusa prema generalu Stipetiću te je i on jedan od zaslužnih za njihovu predaju. Danas je predsjednik Uprave tvrtke Pleter.
Vladimir Zagorec, pomoćnik ministra obrane za nabavu
Glavni logističar Oluje. Danas je u mirovini.
Ante Kotromanović, zapovjednik operativne grupe Sinj
Njegova postrojba imala je važnu ulogu u oslobađanju prostora Knina. Danas radi u tvrtki Crodux.
Admiral Davor Domazet Lošo, načelnik Obavještajne uprave Glavnog stožera
Sudjelovao u obavještajnom planiranju i provedbi vojnih operacija koje su prethodile Oluji i same Oluje. Danas u mirovini, čest gost u desno orijentiranim TV emisijama.
General Imra Agotić, zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva
Zadužen za planiranje i provedbu zadaća zrakoplovstva u Oluji. Nekoliko godina nakon Oluje general Janko Bobetko optužio ga je da je naredio raketiranje kolone srpskih civila koja se kraj Dvora na Uni povlačila u Bosnu. Godine 2010. policija Republike Srpske zbog toga je protiv njega podnijela kaznenu prijavu zbog počinjenja ratnog zločina. Preminuo je 2012. godine.
General Mate Laušić, zapovjednik Vojne policije
Kao čelni čovjek Vojne policije imao je zadaću da njegovih 1200 policajaca radi na sprečavanju kaznenih djela. Kasnije će svjedočiti da je to bilo teško provoditi zbog velikog novooslobođenog teritorija i činjenice da je već 9. kolovoza uspostavljena civilna vlast pa Vojna policija više nije imala nadležnosti. S nekoliko svojih policajaca bio je u pratnji generala Stipetića kad je on išao smijeniti generala Basarca. Da se Basarac suprotstavio smjeni, Laušić ga je bio spreman uhititi. Danas radi kao konzultant na području sigurnosti, angažirao ga je i Doma zdravlja Zagreb centar.
Brigadir Predrag Matanović, zapovjednik 2. bojne 2. gardijske brigade
Jedan od onih istinskih ratnih heroja koji je od 1991. godine prošao sva ratišta, a onda prvog dana Oluje poginuo u frontalnom napadu na Petrinju, koji je naredio general Basarac, samo kilometar od svoje rodne kuće. Mali komadić gelera prošao mu je ispod pancirke i usmrtio ga.
General Đuro Dečak, zapovjednik Zbornog područja Osijek
Njegova zadaća je bila da sa svojim postrojbama na istoku Hrvatske spriječi potencijalni proboj s istočnih okupiranih područja.
Mate Granić, ministar vanjskih poslova
Diplomacija je imala zadatak spriječiti pokušaje stranih zemalja u cilju zaustavljanja operacije.
Ivan Jarnjak, ministar unutarnjih poslova
Trebao je organizirati funkcioniranje civilne vlasti na novooslobođenim područjima odmah nakon Oluje.
Ivić Pašalić, savjetnik predsjednika za unutarnju politiku
Vodio je posljednje pregovore s pobunjenim Srbima u Ženevi 3. kolovoza, na kojima je Milan Martić odbio ponudu Zagreba za Plan Z4. Nakon povratka u Zagreb, Pašalić predsjedniku Tuđmanu referira što se dogodilo, na što Tuđman odgovara: “Dobro, onda sutra krećemo”. Danas privatni poduzetnik, bavi se proizvodnjom namještaja.
General Ivan Tolj, načelnik Političke uprave
Kao glasnogovornik i zapovjednik Informativnog stožera bio je zadužen za medijsku prezentaciju operacije Oluja posebno inozemnim medijima. Danas je u mirovini.
General Miljenko Filipović, zapovjednik 1. hrvatskog gardijskog zdruga
Zapovijedao postrojbom koja je dala veliki doprinos u operaciji na području Knina. Danas radi u privatnom sektoru osiguranja.
General Franjo Feldi, načelnik za HV u Glavnom stožeru
Bio je zadužen za taktičko i strateško planiranje operacije. Preminuo je 2017. godine.
General Jozo Miličević, zapovjednik 1. gardijske brigade
Njegova brigada bila je u Zapadnom sektoru, sjeverno od Gospića, a zadaća je bila izbijanje na granicu s Bosnom Hercegovinom. Pod njegovim zapovjedništvom oslobođene su Plitvice. Spajanjem 1. gardijske brigade s dijelovima Armije BiH deblokiran je Bihać. Danas je zastupnik u Skupštini Grada Zagreba, u stranci zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.
Zvonko Peternel, zapovjednik 2. gardijske brigade
Zapovijedao je glavnim smjerom napada 2. gbr Šestanj brdo - Gore - Pecki na području Banije. Danas je u mirovini.
Zvonko Brajković, zapovjednik 9. gardijske brigade
Vodio operacije na području Like. Danas je u mirovini.
Ljubo Ćesić Rojs, pomoćnik ministra obrane
Kad bismo prelistavali službenu dokumentaciju, Ljube Ćesića Rojsa u Oluji zapravo i nema. No, on je bio Gotovinin glavni logističar. Sa svojim ljudima i strojevima prokrčio je Dinaru i omogućio da se tenkovi popnu na njezine 1700 metara visoke vrhove. Bio je zadužen za Gotovininu logistiku u Oluji. Danas je u mirovini.
Markica Rebić, načelnik Uprave SIS-a, obavještajne službe Ministarstva obrane
Bio je zadužen za organizaciju i provedbu psiholoških operacija na okupiranom području. Bacanje letaka, kreiranje lažnih programa krajiških radiostanica i drugo. Danas je vlasnik lanca ljekarni.
Edvard Baltić iz Čakovca, Jasmin Hadžić iz Kozarca u Baranji, Mario Bilač iz Vodica te Ivica Novoselec iz Zlatar Bistrice, pripadnici Gardijske brigade Pume
Oni su se 5. kolovoza prvi popeli na kninsku tvrđavu. Skinuli su srpsku zastavu i izvjesili hrvatsku.
Vladimir Miljenović Bronx, Mario Gerić, Kristijan Vajcek i Ivica Delić - posada tenka T- 55 tenkovskog voda 7. gardijske brigade
Oni su 5. kolovoza prvi ušli u Knin. Oni su bili prvi hrvatski vojnici u Kninu. Zapovjednik tenka bio je Vladimir Miljenović Bronx.
Brigadir Vladimir Bezuk, pilot transportnog helikoptera Mi-8 MTV-1, tzv. Salonke
On je u Knin 6. kolovoza 1995. helikopterom dovezao predsjednika Tuđmana i njegove suradnike.
Bojnik Dražen Šćuri, zapovjednik eskadrile helikoptera MI 24
On i njegovi kolege piloti odradili su nekoliko važnih borbenih operacija s borbenim helikopterima Mi-24 na području Banije, Korduna te na južnom bojištu. Danas je vojni izaslanik u Kini.
Ivan Čermak, zapovjednik Zbornog mjesta Knin
Na tom položaju bio je od 5. kolovoza do 15. studenoga 1995. Kao zapovjednik Zbornog mjesta Knin nakon Oluje imao je zadaću stvaranja uvjeta za normalan život i obnovu gospodarstva u Kninu. Prvostupanjskom presudom Haškog suda u travnju 2011. je nepravomoćno oslobođen, a presuda je postala pravomoćna mjesec dana kasnije nakon što haško tužiteljstvo nije uložilo žalbu na odluku.. Danas je vlasnik naftne kompanije Crodux.
Peter Galbraith, američki veleposlanik u Hrvatskoj
Bio je glavna veza između Washingtona i Zagreba u diplomatskoj pripremi Oluje. Nikad nije osporavao pravo Hrvatske da pokrene ovu operaciju, a ostala je poznata slika njegove vožnje na traktoru sa srpskim civilima koji su išli prema Srbiji. Danas živi u SAD-u.
Milan Martić, predsjednik Republike Srpske Krajine
Odbio sve prijedloge o visokoj srpskoj autonomiji u Hrvatskoj i izgubio rat. Pobjegao u Srbiju. U Hagu osuđen na 35 godina zatvora zbog počinjenja ratnih zločina. Danas služi kaznu zatvora u Estoniji.
General Mile Novaković, zapovjednik Vojske RSK
U Oluji potpuno poražen od Hrvatske vojske. Pobjegao u Srbiju. Preminuo 2015. godine.
Milan Babić, srpski političar i ratni zločinac
Prijeratni kninski stomatolog, 1990. je napustio članstvo SKH i pridružio se srpskoj pobunjeničkoj stranci SDS. Kao jedan od vođa krajiške pobune, u prosincu 1991. postao je prvi predsjednik Republike Srpske Krajine. Bio je i njezin posljednji premijer. Tu je funkciju preuzeo 9 dana prije Oluje i na njoj bio nepunih 12 dana: funkcija je nestala kad i država. Osuđen je na Haaškom sudu na 13 godina zatvora kao ratni zločinac. Tijekom procesa ponašat će se kao uzoran pokajnik: izrazio je “sram i žaljenje”, hrvatsku braću zamolio za oprost, a da ta skrušenost nije bila hinjena da se naslutiti i iz činjenice da se 2006. objesio u haaškoj ćeliji.
Dino Dvornik, hrvatski glazbenik
Daroviti dječak glumac, a potom i briljantni funk-pjevač, Dvornik je već potkraj Jugoslavije bio zvijezda. Samo nekoliko tjedana prije Oluje Dino Dvornik je nastupio na Splitskom festivalu. Nakon što je na pozornicu stigao u - lijesu (!), Dino je otpjevao pjesmu “Ništa kontra Splita”, koja se pretvorila u zarazni hit. Ubrzo su je prigrlili nogometni navijači, pa je tijekom idućih godina postala neformalna gradska himna. Njen pjevač je - ipak - ostatak života proživio u Zagrebu, gdje je i tragično preminuo 2008.
Igor Galo, hrvatski glumac
Glumiti je počeo još kao dijete, a 1969. je kao 21-godišnjak postao zvijezda akcijskog filma “Most” Hajrudina Krvavca. Tijekom 90-ih, glumac s pulskom adresom nastupa s mirotvornih i antiratnih pozicija. U danima nakon Oluje, u ambijentu općeg trijumfalizma, Galo će obilaziti srpska sela u bivšoj Krajini noseći pomoć.
Lidija Horvat Dunjko, hrvatska operna pjevačica
Kao sopranistica, nastupala je u talijanskom opernom repertoaru u svim hrvatskim opernim kućama, kao i u Beču, Berlinu, Parizu i Madridu. Mjesec i pol dana prije Oluje, Horvat Dunjko je zajedno sa splitskom pop-grupom Magazin predstavljala Hrvatsku na 40. pjesmi Eurovizije u Dublinu. Magazin i Horvat Dunjko otpjevali su pjesmu “Nostalgija” i zauzeli šesto mjesto, iza pobjedničke norveške pjesme.
Zlatko Kranjčar, hrvatski nogometaš i trener
Središnja zvijezda uspješne Dinamove generacije iz ‘82., Kranjčar je nakon igračke otpočeo i trenersku karijeru. Tijekom 1995. trener je svog bivšeg kluba, kluba koji je po Tuđmanovu nalogu upravo (opet) promijenio ime, pa se nije zvao HAŠK Građanski nego NK Croatia. Te 1995., Kranjčar će s NK Croatijom osvojiti drugo mjesto.
Zdravko Mamić, kontroverzni nogometni menadžer
Nakon što je od 1992. do 1994. prvi put bio funkcionar zagrebačkog kluba - koji se tada zove HAŠK Građanski - Mamić je prvi put otjeran iz Dinama, navodno po nalogu Franje Tuđmana. Stoga je tijekom 1995. preuzeo ulogu sportskog direktora NK Osijek, na kojoj ga zatječe Oluja. Nakon Tuđmanove smrti vratio se u Dinamo u kojem dominantni utjecaj ima i danas. Zbog financijskih malverzacija u klubu osuđen je na pet i pol godina zatvora od kojeg je izbjegao bijegom u BiH.
Nikita, hrvatska pjevačica
Premda je glazbeno aktivna od konca 80-ih, Nikita skreće kratkotrajno pažnju na sebe tijekom ranih 90-ih kao dio tada narastajuće CRO-dance scene. U danima netom uoči Oluje, Nikita će u suradnji s glazbenikom Papagenom snimiti dance hit “Kapučino u Kninu”. Videospot pjesme prikazivao je trik-montažom pjevačicu s lončićem kave na snimci kninskog ranžirnog kolodvora. Pjesma će ostati upamćena kao otjelovljenje tadašnjeg neumjesnog trijumfalizma.
Zrinko Ogresta, hrvatski filmski režiser
Skrenuo je na sebe pažnju početkom 90-ih, kad je s prvim filmom “Krhotine” osvojio više inozemnih nagrada. Godine 1995. - svega desetak dana uoči Oluje - Ogresta stiže na pulski festival sa socijalnom dramom “Isprani”. Unatoč ratnom ozračju, te godine pulski je festival vrlo glamurozan, a među uzvanicima su i Ben Kingsley i Phillip Noyce. Ogrestini “Isprani” uvjerljivo pobjeđuju i osvajaju gotovo sve nagrade žirija u konkurenciji u kojoj je bila i Sedlarova “Gospa”. Ta odluka nije dobro sjela jednom dijelu konzervativne javnosti, poput kolumnista Večernjeg lista Milana Ivkošića. koji je žiri i Pulu optužila za obnovu duha srpskog crnog vala.
Ivan Parać, hrvatski pravnik i političar
U politiku je ušao 90-ih s mjesta tajnika Veterinarskog fakulteta. Nakon više političkih funkcija, u zimu 1995. imenovan je za glavnog ravnatelja HRT-a. Na toj je funkciji zamijenio režisera Antuna Vrdoljaka, čiji je mandat bio upamćen po nizu cenzorskih skandala, crnih listi i obračuna sa zaposlenicima. Parać se zatekao na čelu javnog RTV servisa u trenutku Oluje. Na Prisavlju se, međutim, nije zadržao dugo: 1996. je otišao u diplomaciju.
Aleksandar Petrović, hrvatski košarkaš i košarkaški trener
Nakon što je tijekom karijere bio bek najtrofejnije generacije zagrebačke Cibone, Petrović je 1991. počeo trenersku karijeru. Bio je trener hrvatske košarkaške vrste koja je 1995. na Europskom prvenstvu u Ateni osvojila treće mjesto. Uspjeh koji bi danas slavili primljen je, međutim, te 1995. mlako, poglavito zato što je prvo mjesto osvojila ekipa krnje SR Jugoslavije. SRJ je četiri tjedna prije Oluje u finalu u Ateni pobijedila Litvu 96-90, a brončani hrvatski igrači napustili su pobjedničko postolje tijekom intoniranja jugoslavenske himne.
Tonino Picula, hrvatski političar i član Europskog parlamenta
Nakon što je odrastao u Šibeniku i završio sociologiju u Zagrebu, Picula se 1993. aktivirao u stranci kojoj je član i danas. Kao potpuno anonimni 34-godišnjak, Picula se kao mobilizirani vojnik našao u masi desetaka tisuća hrvatskih vojnika koji će sudjelovati u Oluji. U kasnijim intervjuima rekao je kako je od “trofeja” iz Oluje donio jedino - napuštenog psa. Tijekom 2000-ih, Picula će postati ministar vanjskih poslova, a potom i član Europskog parlamenta.
Ognjen Preost, hrvatski alkar, umirovljeni general i obavještajac
Tijekom 90-ih, Preost je nanizao seriju od pet pobjeda u Sinjskoj alci, postavši najtrofejnijim alkarom u novijoj povijesti natjecanja. Druga od tih pet pobjeda dogodila se samo nekoliko dana nakon završetka Oluje, 27. kolovoza 1995. Preostova daljnja sudbina - nažalost - nije bila tako slavodobitna. Zavadio se s ostatkom alkarskog društva jer je podržao predsjednika Mesića, a ne tadašnjeg alkarskog vojvodu i ratnog zločinca Mirka Norca. Godine 2018. osuđen je na tri godine zatvora jer je sa sudionicima - prema presudi - prisvojio 4,9 milijuna kuna namijenjenih isplati doušnika.
Jakov Sedlar, hrvatski filmski režiser
Tijekom filmske sezone koja je prethodila Oluji, Sedlar je snimio svoj dotad najambiciozniji film. Riječ je o “Gospi”, filmu koji dramatizira slučaj međugorskog ukazanja i život hercegovačkog franjevca Joze Zovka. U filmu su glumili među ostalim Martin Sheen, Michael York i Morgan Fairchild, državni mediji su ga jako promovirali, a glumce i autore filma odlikovao je predsjednik Franjo Tuđman. Ipak, film su posve zaobišle nagrade žirija u Puli, na što je Sedlar reagirao tvrdnjom da Pulom vlada “duh ćevapčića s lukom”.
Igor Štimac, hrvatski nogometaš i trener
Nakon što je tijekom rata napustio Split i Hajduk praćen nikad razjašnjenim sumnjama da je sudjelovao u reketu i miniranjima, Štimac se godinu dana prije Oluje vratio u Split i u Hajduk. Kao srednji branič, bio je jedan od ključnih aktera najvećeg klupskog uspjeha hrvatskog nogometa poslije Jugoslavije. U travnju 1995. Hajduk je igrao četvrtfinale tada mladog natjecanja - Lige prvaka. Četiri dana nakon Oluje bit će dio Hajdukove momčadi koja će odigrati u Ateni prvu utakmicu pretkola nove sezone LP-a protiv Panathinaikosa (0-0). Zbog ratne situacije u Dalmaciji, uzvrat će se igrati na Kantridi u Rijeci. Štimac će zabiti vodeći gol, no utakmica će završiti 1-1. Ispadanje Hajduka početak je ere (ispostavit će se - trajne) dominacije Dinama u hrvatskom nogometu.
Ivica Todorić, hrvatski poduzetnik
Tog ljeta 1995., mladi i ambiciozni vlasnik trgovačke tvrtke upravo se priprema otvoriti prvi SuperKonzum, prvi u lancu svojih veletrgovina koji će se otvoriti u prosincu. U kolovozu 1995. Todorić je snimljen s predstavnicima hrvatske političke i poslovne elite kako razgaljen putuje Tuđmanovim vlakom slobode prema Splitu. Taj malo poznati snimak pojavit će se 2017. u filmu “Gazda” Darija Juričana. Čeka suđenja za slučaj Agrokor.
Goran Višnjić, hrvatsko-američki filmski glumac
Nakon što se još kao student istakao ulogom Hamleta na dubrovačkom Lovrijencu (1994.), Višnjić je samo desetak dana prije Oluje dočekao i svoj filmski debi. Koncem srpnja 1995. na pulskom je festivalu premijerno prikazan “Vidimo se” Ivana Salaja, TV film u kojem Višnjić prvi put igra (glavnu) filmsku ulogu. U filmu Višnjić glumi HOS-ovca Maksa. Višnjić će karijeru nastaviti u SAD-u, a u Hrvatskoj je kasnije glumio u seriji "Duga mračna noć", a filmu "General" igrao je Antu Gotovinu.