Bilo je to prije više od 43 godine, davne 1974. Četvrtak, 13. lipnja. Tadašnji osječki advokat Vladimir Šeks, koji je tri godine ranije izbačen iz javnog tužiteljstva i iz partije, došao je u stan svoje klijentice Smilje Bagarić u Valpovu. Zastupao ju je u sporu oko stana s valpovačkim poduzećem Izgradnja. Tom prilikom u stanu je bio i njezin 18-godišnji sin Zlatko Bagarić.
Što se u stanu događalo i o čemu se vodio razgovor, zabilježeno je u dokumentima Službe državne sigurnosti pohranjenima u Hrvatskom državnom arhivu. Prema tim dokumentima, tog su dana u isto vrijeme kada i Vladimir Šeks, na razgovor kod Smilje Bagarić došla i “dva druga” iz SDS-a. No, jedni druge nisu vidjeli. Nema ni podataka da bi ti drugovi čuli ili snimili razgovor između Šeksa i članova obitelji Bagarić. Ali postoji službena zabilješka SDS-a u kojoj je prezentiran sadržaj razgovora u stanu Smilje Bagarić.
Prema toj zabilješci, službenicima SDS-ova Centra Osijek detalje tih razgovora na vlastitu je inicijativu ispričao Vladimir Šeks.
Službena zabilješka
Službenici SDS-a Željko Bartolović i Stevo Amić tjedan dana kasnije sastavili su spomenutu službenu zabilješku o razgovorima s Vladimirom Šeksom.
“Dana 13. 6. 1974. došao je Šeks u kancelariju SDS-a i tom prilikom s njim je obavljen razgovor u dva dijela u kojemu su učestvovali Bartolović Željko, Petričević Josip i Amić Stevo”, stoji na početku dokumenta te se potom navodi kako im je Šeks opisao svoj odnos sa Smiljom Bagarić i kako je prihvatio zastupanje u sporu oko stana.
“U daljnjem razgovoru ispričala mu je da ima muža Bagarić Peru u SR Njemačkoj u Nürnbergu, koji je legalno otišao u Njemačku poslije 21. sjednice, a do odlaska radio je u ‘Izgradnji’. Prilikom posjeta mužu ispričala mu je koga je uzela za advokata. On znajući Šeksa od ranije iz vremena eskalacije pozdravio ga je i zamolio da mu pošalje bjanko iskaznice Matice hrvatske. Prilikom sljedećeg dolaska kod muža donijela mu je jednu bjanko iskaznicu koju je Šeks poslao. Po povratku iz SR Njemačke posjetila je Šeksa i pozvala ga u stan i tom prilikom isporučila mu pozdrav od muža Pere i donijela pismo koje je Pero poslao u kome piše da bi želio da se nađe sa Šeksom u SR Njemačkoj.
Posebno ga moli da mu pribavi falsificiranu presudu iz koje je vidljivo da je on osuđen za neko političko krivično djelo i to najmanje 3 godine strogog zatvora. Šeks je načelno prihvatio i obećao Smiljki da će pokušati takovu jednu presudu nabaviti do 26. kada bi po istu trebao doći netko iz Njemačke od njihovih ljudi”, navedeno je u bilješci SDS-a u kojoj se zatim prepričava Šeksova izjava o razgovoru sa Zlatkom Bagarićem.
“Istoga dana on je razgovarao i sa njihovim sinom Zlatkom koji se također s majkom vratio iz SR Njemačke, a boravio je kod oca Pere. Šeks ocjenjuje i zaključuje da Pero, Zlatko i Smiljka imaju ogromno povjerenje u njega i da ga smatraju svojim čovjekom. Zlatko je vodio razgovor potpuno otvoreno iz koga je Šeks zaključio da on i otac pripadaju nekoj ekstremnoj emigrantskoj organizaciji. On je Zlatka upozoravao da ne bude tako otvoren, da se čuva pošto je to jako opasno. Na to je Smiljka dodala ‘vidiš sine kako ti gospodin želi dobro, upozorava te da se čuvaš, a ne kao što ti radiš u Njemačkoj, busaš se u prsa da si ustaša’. Šeks je mišljenja da emigracija s njim računa kao sa svojim faktorom broj 1 u zemlji”, prepričali su razgovor sa Šeksom ljudi iz Službe.
U bilješci se opisuje i sljedeći susret Šeksa i Smilje Bagarić 14. 06. u njegovom uredu u Osijeku te se ističe kako je Šeks tada na njoj primijetio bitnu promjenu i strah jer je primijetila pratnju od Valpova do njegove kancelarije. No, uspio ju je malo smiriti pa su nastavili razgovor i to o tri teme - iskaznici Matice hrvatske koju je Pero tražio, spomenutoj presudi i fiktivnoj tužbi za razvod braka.
Interes za emigraciju
“Što se tiče presude na njoj uporno inzistira, iako joj je on ponudio povoljnije rješenje, a to je zahtjev za otvaranje istrage protiv Pere za političko krivično djelo koje je načinio 1971. a koje je tek sada otkriveno. Objasnio joj je da je to mnogo jednostavnije i sigurnije. Nisu se mogli dogovoriti niti oko presude, pa su dogovor odgodili za 19. 6. 1974. kada ju on treba posjetiti u Valpovu, pošto je tog dana zakazana rasprava”, zabilježili su SDS-ovci i prešli na zaključke:
“Mišljenja smo da Šeks predstavlja interes za emigraciju, a toga je i on svjestan. On je mišljenja da je Bagarić kako on kaže, sitna riba i da iza njega netko drugi stoji. Motiv dolaska na razgovor u ustanovu je najvjerojatnije strah pošto su u isto vrijeme kada je on bio kod nje 13. 6. u stanu bila i dva naša druga na razgovoru s njom. Obzirom da je Šeks izrazio svoju spremnost da nam pomogne na rasvjetljavanju ovog slučaja s njim je nastavljen rad. Dana 19. 6 1974. održan je kontakt sa Šeksom, prilikom kojeg je snimljen razgovor... Poduzeli smo mjere da se u Valpovu utvrdi krug prijatelja Zlatka Bagarića”.
Rad sa Šeksom je uistinu i nastavljen, upravo kako je i naznačeno. “Operativni radnik” Bartolović sastao se sa Šeksom 19. 06. u jednom stanu u Belišću, a njihov je razgovor snimljen. Iz razgovora je vidljivo da su se sastali na skrovitom mjestu, da jedan drugoga oslovljavaju s ‘ti’ i da se ne radi o klasičnom ispitivanju, nego o razgovoru ravnopravnih sugovornika. Opet je glavna tema bila vezana uz izradu presude koju je tražio Pero Bagarić, odnosno nekog drugog dokumenta poput krivične prijave ili zahtjeva za otvaranjem istrage, kako je predlagao Šeks.
Cijelo vrijeme upravo Šeks, kao iskusan pravnik i poznavatelj sudskih procedura, objašnjava zašto je bolje da to ne bude presuda, dok njegov sugovornik iz SDS-a uglavnom prihvaća njegove savjete, ali pritom isključuje mogućnost da takav lažirani dokument, ma kakav on bio, ima ikakve veze sa sudovima i sucima, te inzistira na potpunoj krivotvorini. Tijekom razgovora razmatrali su i preuzimanje tog lažnog dokumenta od strane ljudi koje Pero Bagarić pošalje te kako bi se Šeks trebao postaviti. Na koncu nisu došli do konkretnih zaključaka po tim pitanjima pa su dogovorili sljedeći sastanak za subotu 22. lipnja. I ovoga puta spominje se skrovito mjesto sastanka, “najvjerojatnije u nekom stanu u soliterima na Drvljaniku”.
Među dokumentima se nalazi i rukom pisana bilješka pod naslovom Od “Kolege”, od 21. 6. 1974., a u kojoj se navode određena imena emigranata s kojima je, kako je vidljivo i iz druge dokumentacije, u Njemačkoj kontaktirao Pero Bagarić. Pritom piše i kako “Zlatko govori o konsolidaciji emigracije, da se na tome planu dosta uspjelo. Kaže da je bio na proslavi 10. travnja.?”.
Operativna veza
U cijelom dosjeu nigdje nije izravno navedeno tko je “Kolega”, ali se to kodno ime spominje na više mjesta u raznim dokumentima SDS-a i to kao “operativna veza”. Zanimljivo je, međutim, da se na više mjesta može uočiti kako pripadnici SDS-a naznačavaju da je početna operativna obrada nad Zlatkom Bagarićem inicirana nakon informacija dobivenih od operativne veze “Kolega” nakon čega se krenulo u provjere tih informacija.
“U praćenju njegove neprijateljske aktivnosti korištena op. veza ‘Kolega’, “’Zlatko je u početku bio pokriven op. vezom ‘Kolega’ ovog Centra, ali odlaskom u SR Njemačku saradnja je prekinuta, jer ‘Kolega’ nije imao uvjete da ide u SR Njemačku”, stoji u pojedinim dokumentima SDS-a.
Valja istaknuti i da dosje, posve očito, nije kompletan, jer se primjerice u pojedinim dokumentima govori o konkretnim predstojećim događajima i radnjama o kojima kasnije nema nikakve dokumentacije, a isto tako su zabilježeni sažeci o prošlim događajima i razgovorima s pojedincima koji bi po logici stvari morali biti dokumentirani, ali se ne nalaze među sačuvanom dokumentacijom. To se posebno odnosi na drugu polovicu 1974. godine.
Tako se u Operativnom dnevniku među događajima od posebnog značaja bilježi dolazak Luke Tomića u zemlju, sastanak s “Kolegom” u vezi Tomićeva dolaska po kaznenu prijavu za Peru Bagarića, “obezbeđenje” Tomićeva dolaska i njegov “prihvat” od strane nadležnog Centra SDS-a. No, detaljnijih izvješća o svim tim događajima nema. Nema ni kasnijih razgovora sa Šeksom, iako se iz prethodnih dokumenata vidi da su dogovarani.
Međutim, upravo iz spomenutog Operativnog dnevnika vidljivo je da se Pero Bagarić na radaru SDS-a našao još početkom 1971. godine. Ali isto tako i da je zanimanje SDS-a za njegova sina Zlatka Bagarića počelo u lipnju i srpnju iste godine. Pritom se kronološki najprije spominje informativni razgovor “sa Šeks Vladimirom izvan Centra u predmetu o neprijateljskoj djelatnosti emigracije”, a onda se ime Vladimira Šeksa više ne spominje, nego se pojavljuje operativna veza “Kolega” i u vezi predaje kaznene prijave Luku Tomiću i u vezi daljnjih razgovora u kojima im “Kolega” priča o tome kako Zlatko Bagarić ima namjeru osnovati ilegalnu organizaciju u Valpovu.
U dokumentu s početka 1975. godine koji je SDS naslovio kao “Prvu informaciju”, a nakon koje je uslijedilo i formalno otvaranje prethodne operativne obrade protiv Zlatka Bagarića, navode se dva izvora informacija, izvjesni I. P. i operativna veza “Kolega”. Dakle, više se nigdje ne spominju informacije koje je u početku u razgovorima sa SDS-om iznio Vladimir Šeks. Ali se sadržaj prezentiranih informacija itekako preklapa.
Informativni razgovori
“Preko operativne veze ‘Kolega’ došli smo do informacija da se Bagarić Zlatko bavi mišlju da osnuje ilegalnu neprijateljsku organizaciju, a na tu misao je došao poslije povratka iz SR Njemačke - Nürnberg, gdje je boravio kod svog oca Pere koji je pobjegao iz zemlje nakon 21. sjednice Predsjedništva SFRJ. Zlatko je pred ‘Kolegom’ istaknuo da želi takvu organizaciju koja bi se bavila ozbiljnim radom i konkretnim akcijama prvenstveno u gradovima. Ističe da će biti oprezan pri odabiranju kandidata za organizaciju - oni moraju prije svega biti ozbiljni i spremni na akcije...”, navedeno je u “Prvoj informaciji” u kojoj se na kraju iznosi operativni plan kojim su predviđene daljnje mjere protiv Zlatka Bagarića.
Posve je jasno da su o Bagarićevim planovima u SDS-u doznavali i iz drugih izvora, i onih koji su dokumentirani, a vjerojatno i onih kojih nema u sačuvanoj dokumentaciji. No, o Bagarićevim planovima upravo u ovom kontekstu SDS-ovcu Bartoloviću govorio je i Vladimir Šeks. I ne samo njemu. Šeks je istu priču, ali s puno više zabilježenih detalja, iznio u razgovoru s oficirom vojne obavještajne službe majorom Lazom Boričićem.
Prije nego dođemo do te Šeksove izjave dane 13. 11. 1975. laički rečeno KOS-u, odnosno oficiru Odeljenja bezbednosti Komande 5. armije, treba reći da je SDS u međuvremenu započeo konkretnu obradu nad Zlatkom Bagarićem, koji je te 1975. dobio poziv u JNA. Kako proizlazi iz pismena u dosjeu, nije samo Bagarić otišao u JNA. U vojsku je zajedno s njim išla i dokumentacija o njegovom “neprijateljskom djelovanju”, koju je SDS dostavio službi Vojna bezbednost. Zbog toga je tijekom odsluženja vojnog roka nad njim obradu provodila i njihova služba, čemu je sigurno doprinio i Bagarićev bijeg iz JNA 27. listopada 1975. Vojna policija vrlo brzo ga je pronašla u Valpovu i privela ga u vojni zatvor u Bihaću.
Spomenuti major obavio je razgovore i s Bagarićem i s nizom “izvora” koji su govorili o njegovim aktivnostima, a mahom se radilo o osobama s kojima je prethodno i SDS obavljao informativne i druge vrste razgovora. U obradi službe Vojne bezbednosti nema više “Kolege”. Ali se opet pojavljuje Vladimir Šeks. I ponavlja vojnoj službi sve o svom odnosu s obitelji Bagarić te im prepričava svoj razgovor sa Zlatkom Bagarićem, “kad je Smilja izišla u trgovinu”.
“Zlatko mi je izjavio da ne želi ostati u Jugoslaviji, jer je nezadovoljan s politikom koja je poslije 21. sjednice Predsjedništva SFRJ nastala, jer je došlo do srpske hegemonije i potpuno su potisnuti Hrvati koji više nemaju prava, jer je sve preuzela srpska politika i da su potisnuti u drugi plan. Počeo je razgovor o životu u Njemačkoj i bio je veoma revolucionarno raspoložen u odnosu na delovanje i rad emigracije. Počeo mi je govoriti da je bio kongres ujedinjenja svih ogranaka ekstremne emigracije i da je na tom kongresu razmatrana koncepcija koja treba da se usvoji za daljnji rad i djelovanje emigracije, jer su mišljenja podjeljena.
Jedni su za hladni rat protiv Jugoslavije /političku propagandu/, a drugi za terorističku djelatnost. Nezadovoljan je lično sa djelovanjem i radom emigracije i ne može se zadovoljiti sa političko-propagandnom djelatnošću koja se svodi samo na parole i da bi trebalo nešto radikalno mjenjati i ići na drugu tezu, a to je teroristička dejstva u Jugoslaviji. U daljem razgovoru je izneo da u Valpovu ima krug istomišljenika i da će on nešto napraviti na tom planu. U daljnjem razgovoru je izneo da je usvojena zajednička platforma djelovanja i rada prema Jugoslaviji i način na koji treba tući Jugoslaviju”, zabilježio je Šeksove riječi major JNA Lazo Boričić.
Pod pritiskom
Navedeno je i kako Šeks govori kako nije želio provokativno ispitivati Bagarića o njegovim planovima u zemlji nego da je na njega počeo utjecati riječima da pazi na sebe, da pazi pred kim što govori te da je još mlad da na takav način postavlja stvari. Na koncu je ponovio kako se Smilja Bagarić vratila te se pridružila njegovim riječima Zlatku Bagariću da “posluša gospodina” i prestane se busati u prsa kao što je radio u Nemačkoj.
“Poslije ovog razgovora nisam imao prilike i mogućnosti stupiti u kontakt sa Zlatkom, a o ovom razgovoru izvjestio sam nadležne organe SDS-a iz Osijeka”, završava bilješka razgovora sa Šeksom.
Pod ovakvim pritiskom vojne službe mladi Zlatko Bagarić, nije još imao ni punih 20 godina, pristaje na njihovu ponudu za suradnju. U kasnijim bilješkama na više mjesta stoji da je “Vojna bezbednost izvršila njegovo angažovanje” dok se nalazio na odsluženju vojnog roka. Nakon odsluženja vojnog roka, Bagariću je ubrzo vraćena ranije oduzeta putovnica. Bagarić tako ponovno odlazi u Njemačku i, prema podacima u dokumentaciji, po svemu sudeći okreće leđa jugoslavenskim tajnim službama. Naime, iz dokumenata je vidljivo da se Zlatko Bagarić ponovno uključuje u rad emigrantskih organizacija te da vrlo brzo opet postaje meta SDS-a. Dok je bio u vojsci, odnosno kada je pristao na suradnju, obrada nad njim bila je prekinuta.
No, nakon što je napustio Jugoslaviju obrada se ponovno otvara, a Bagarić i njegova aktivnost u Njemačkoj postaju od sve većeg interesa jugoslavenskih službi. SDS ispituje nekolicinu ljudi iz njegova okruženja u Njemačkoj, dobivaju podatke o “neprijateljskim aktivnostima”, kontaktima s ekstremnim emigrantima i nabavkama oružja i eksploziva. Služba pokušava pridobiti njemu bliske osobe, ali i ubaciti svoje ljude u njegovu blizinu, što im baš i ne polazi za rukom, jer je Bagarić, kako su prezentirali situaciju u dostupnim dokumentima, bio jako nepovjerljiv i oprezan. Ostao je zanimljiv SDS-u i kada je smanjio svoje kontakte s političkom emigracijom te sve više počeo dolaziti u sukob sa zakonom. Služba ga je držala pod obradom sve do 11. 6. 1991. godine kada je, kako se navodi u dosjeu, prestala potreba njezinim za vođenjem.
Zlatko Bagarić, u hrvatskoj javnosti kasnije prozvan “kraljem kocke”, ubijen je u srpnju 1998. godine u zagrebačkoj Dubravi.
Što se tiče samog Vladimira Šeksa svakako treba istaknuti da među spomenutim dokumentima nigdje nema bilješke ili izjave u kojoj bi on formalno postao suradnik SDS-a. No, u kontekstu svih opisanih događaja njegova aktivnost svakako premašuje “status” tzv. društvene veze, koji se odnosi na osobe s kojima služba samo obavlja informativne razgovore kako bi prikupila određene podatke. Dakle, bez njihova aktivnog sudjelovanja. Sljedeći stupanj, koji podrazumijeva svijest te osobe o suradnji sa službom jest “operativna veza”. S obzirom da iz dokumentacije proizlazi da je Vladimir Šeks vrlo vjerojatno zaveden kao operativna veza “Kolega”, čini se da je on u konkretnom slučaju na skali imao poziciju između društvene veze i formalnog suradnika SDS-a.
Međutim, istovremeno je Vladimir Šeks cijelo vrijeme, od početka 70-ih do osamostaljenja Hrvatske, i sam bio pod obradom SDS-a. I to ne samo prije i poslije opisanih događaja vezanih uz aktivnosti Zlatka Bagarića i njegovih roditelja, nego i za vrijeme tih zbivanja. To je jasno naznačeno u nizu dokumenata vezanih uz obradu nad Bagarićem. Tako primjerice major Lazo Boričić na kraju službene zabilješke o razgovoru sa Šeksom piše napomenu:
“Šeks Vladimir, sada advokat u Osijeku, smenjen je s dužnosti Javnog tužioca poslije 21. sjednice zbog nacionalizma. Nalazi se u obradi organa SDS-a, a razgovor koga sam vodio bio je prisutan i Amić Stevo pomoćnik načelnika SDS u Osijeku”.
Isti taj Stevo Amić u jednom ranijem sažetku informacija o Zlatku i Peri Bagariću prenosi informacije koje su doznali od Šeksa i drugih izvora, ali također navodi sljedeće:
Zatvorska kazna
“Zlatko je kontaktirao sa advokatom Šeks Vladimirom iz Osijeka, poznati nacionalista, čija je aktivnost došla do izražaja za vrijeme euforije i tzv. ‘maspokreta’, zbog čega je isključen iz SKJ i smijenjen s dužnosti pomoćnika okružnog javnog tužioca... Šeks je zastupao Zlatkovu majku u stambenom sporu pa je iz toga proisteklo poznanstvo, ali podaci operativno dobiveni govore o sprezi u neprijateljskom djelovanju i povezanosti s emigracijom. Šeksa je Zlatkov otac pozivao da se sastanu u SR Njemačkoj naglašavajući da je čuo za njega i da ga cijeni. Mislimo da je iza ovoga stajao netko drugi i da je ovo Zlatkovom ocu bilo sugerirano.”
Dakle, nema sumnje da je Služba državne sigurnosti cijelo vrijeme pokrivala Vladimira Šeksa. Najdugovječniji, još uvijek aktivan istaknuti hrvatski političar, bio je, kao što je poznato, uhićen i osuđen na zatvorsku kaznu zbog “neprijateljskih” istupa u javnosti.
Osječka policija uhitila ga je 14. travnja 1981. nakon čega mu je istražni sudac odredio jednomjesečni pritvor. Teretilo ga se za navodne neprijateljske izjave izrečene pod utjecajem alkohola u ožujku i travnju te godine u dva tamošnja lokala. Jedna od inkriminiranih izjava bila je primjerice “Svi ste vi truli, kao što je ovo društvo trulo zajedno sa sudstvom i policijom”. Šeks je najprije osuđen na 13 mjeseci zatvora, ali mu je Vrhovni sud preinačio kaznu na osam mjeseci. Kasnije je ta kazna, koju je Šeks služio u zatvoru u Staroj Gradišci, ublažena za još mjesec dana.