Dokad će hrvatske televizije biti posljednje utočište najdosadnijih i najneprirodnijih ljudi na kugli zemaljskoj? Koliko dugo još moramo izlagati organe sluha toj nepodnošljivoj normativnosti čak i u emisijama koje bi trebale biti, kako se to notorno kaže, "zabavnog sadržaja"? Izoliramo li samo one proizvode koje je osmislila domaća pamet, ovdašnja televizijska tradicija ispada ništa drugo nego bizaran abecedarij emisija nastalih u sumnjivom braku vlasti i novinara ili, još pogubnije - u deprimirajućem flertu entuzijazma i dostupnog mu talenta.
Od različitih "mozaičnih" emisija koje od svojih gledatelja proizvode lobotomiziranu biomasu, preko domaćih serija od kojih se topi mozak do nesnosno usiljenih "aduta" zabavnog programa gdje spontanost ovisi o raspoloženju...