Netko živi u gradu, netko u selu, a netko u zabludi. Dok preslušavam tonski zapis sastanka Mirka Barišića s Dinamovim zaposlenicima - uzgred rečeno, inkognito snimljen i raspačan materijal, dakle potencijalno kazneno djelo, uradak koji bolje upućeni pripisuju u zaslugu dugogodišnjem treneru iz omladinske škole - osjećam se kao da sam zapeo usred brain storminga u alanfordovskoj cvjećarnici TNT.
Kada bih metaforiku Broja 1, Sir Olivera i Boba Rocka htio pretočiti u maksimirsku stvarnost, to bi izgledalo otprilike ovako: Mirko Barišić danas živi u gradu, Zdravko Mamić na selu, a najglasniji predsjednikovi oponenti u zabludi da klub i bez Mamića u blizini može nastaviti plesati prema njegovim notama iz tuđine....