Grube procjene iz Vladinih krugova govore da bi se postizanju dogovora s vjerovnicima pred savjetovalištima Fine moglo okrenuti između 30 i 120 tisuća građana, a da bi u postupak osobnog bankrota pred sudom moglo otići između 7.500 i 30.000 građana koji više nisu u stanju otplaćivati svoje dugove.
Hrvatski model osobnog bankrota, ili stečaja potrošača, kako će se u nas službeno zvati, rađen je na temelju iskustava Slovenije, Austrije, Njemačke i Švedske. Hrvatska je jedna od rijetkih članica EU koje još nemaju institut osobnog bankrota. Naime, osim Hrvatske, samo Mađarska i Rumunjska, prema podacima Ministarstva pravosuđa, nemaju još uveden osobni bankrot. Pored njih, Bugarska i Španjolska nemaju poseban zakon o stečaju potrošača, ali zato taj model primjenjuju u praksi kroz dogovore dužnika i vjerovnika.
Zakon o stečaju potrošača ide u redovitu saborsku proceduru, što znači da bi na snagu mogao stupiti tijekom ljeta. Njegov je cilj olakšati poziciju dužnika, od kojih mnogi više nisu u stanju otplaćivati svoje dugove, ali i pomoći vjerovnicima, koji bi tako naplatili barem dio potraživanja. U Banskim dvorima ističu kako imaju potporu banaka za taj projekt.
"I bankama to odgovara jer će tako naplatiti barem dio potraživanja i moći će početi 'čistiti' svoje bilance. Uostalom, za pet godina, nakon što istekne razdoblje kušnje za dužnika nad kojim je otvoren stečaj potrošača, imat će novog klijenta", kaže naš izvor iz Vladinih krugova.
Razdoblje kušnje od jedne do pet godina bit će i ključno za dovođenje osobnih financija u red. Naime, općinski sud će dužniku koji je krenuo u postupak osobnog bankrota odrediti egzistencijalni minimum, koji varira od osobe do osobe. Primjerice, ako netko ima plaću od 5.000 kuna, sud mu može odrediti 3.000 kuna kao dio koji mu služi za pokrivanje osnovnih životnih potreba. No, ako ima djece, onda će mu egzistencijalni minimum biti veći. Kako će on trošiti taj novac, njegova je stvar.
Ostatak primanja odlazi na otplatu dugova. Isto kao i eventualna ušteđevina, police životnog osiguranja i višak nekretnina. Ponašanje dužnika u osobnom bankrotu nadzirat će povjerenik, kojeg će imenovati općinski sud. Tijekom trajanja stečaja potrošača zaustavljaju se sve ovrhe nad njegovom imovinom.
Model, dakle, ima i dobrih i loših strana za dužnike. Dobro je što će u razdoblju kušnje financijski "ozdraviti", no loše je to što će u tom razdoblju doista živjeti na minimumu i pod paskom mentora. Zbog svega toga, u Ministarstvu pravosuđa ističu kako ovaj model nije "čarobni štapić", ali da pruža priliku za novi početak onima kojima je alternativa da do kraja života otplaćuju stare dugove. Samu državu provedba modela koštat će oko 10 milijuna kuna iz proračuna.
Valja naglasiti i da će osobni stečaj pokretati sam dužnik, što znači da će, prije nego što se odluči za to, morati raščistiti isplati li mu se to ili ne. Eventualno, stečaj potrošača mogu pokrenuti i vjerovnici, ali samo uz pristanak dužnika.
Glavnina posla odvijat će se u ispostavama Fine, koja će dobiti savjetodavnu ulogu. Nakon što dužnik na formularu pobroji svoja dugovanja, a Fina ih usporedi sa svojim podacima, slijedi dogovor s vjerovnicima. Potom se izrađuje prijedlog plana. Ako postoji suglasnost između dužnika i vjerovnika, sud imenuje povjerenika i kreće razdoblje kušnje.