Kad sam pokretao Senzore, udrugu za pomoć djeci sa senzornim poremećajima, nisam imao uopće sliku o tome kakva će djeca doći po pomoć. Ja sam do tada vidio samo svog sina, a u udrugu su nahrupila djeca sa širokim spektrom oboljenja i stanja.
U meni je proradio menadžerski radni takt i htio sam pronaći brza rješenja za te goruće potrebe. Počeo sam jako žuriti, djelovati neplanski i raditi prevelik broj pogrešaka jer sam osjećao ogroman vremenski pritisak. Velik dio djece nije imao vremena za gubljenje, a kad su sa svojim roditeljima došli na moj prag, ja sam to osjetio kao nešto moje vrlo osobno. Kako bi se reklo slalomskim rječnikom, bacio sam se na glavu. To me je kasnije jako skupo koštalo, taj izostanak umjetnosti malih koraka.
No, neovisno od tome ne osjećam se krivim u smislu ružnih optužbi stavljenih mi na teret - rekao nam je iskreno Slaven Vujić, kojem se na Županijskom sudu u Velikoj Gorici gdje mu se sudi za pronevjeru oko 700 tisuća kuna koje su mu na račune dviju udruga, Senzori i Grad anđela, uplaćivali roditelji djece s autizmom te senzorskim i drugim poremećajima.
Slaven Vujić
Vujićev odvjetnik Davor Marčec rekao nam je da su na posljednjem, trećem ročištu iznijeti dokazi koji govore u prilog tome da je rad udruga bio u skladu sa zadanim ciljevima.
- S pravne strane mogu reći da se otkriva da su plaćanja išla za usluge terapeuta. Problem je što se ovdje radi o djeci i zato je posebno osjetljivo pitanje - rekao je Marčec.
“Ročište je pokazalo da su optužbe utemeljene na mišljenjima i informacijama koje su akteri misteriozno čuli od nepoznatih nezadovoljnih roditelja. Za razliku od toga, ja raspolažem podacima, datumima, isplatama, računima. Očekujem pobjedu u postupku bez ikakvih teorija zavjere”, ustvrdio je Vujić.
U međuvremenu, Hrvatska salezijanska provincija odlučila je raskinuti ugovor o zakupu dvorca Dioš s udrugom Grad anđela, zbog “slabe dinamike obnove”. Oni nam nisu bili raspoloženi komentirati svoju odluku, a Vujić tvrdi da je u dvorac dosad uloženo više od 200.000 kuna doniranih sredstava, posebno u zapadno krilo dvorca, te uz veliku pomoć volontera.
Od Dioša ne odustaje
“Mogu vrlo iskreno priznati da o procedurama i zakonskim regulativama vezanima uz kulturno dobro nisam imao dovoljno znanja kada sam se upustio u projekt”, rekao je Vujić i dodao da je ‘Dioš pretvoren u gradilište nad kojim više nije imao nikakvu kontrolu’.
No, od Dioša ne odustaje. Pokrenuo je i peticiju, koja dosad ima više od 380 potpisa, a koju planira uručiti Hrvatskoj salezijanskoj provinciji u nadi da će, kako kaže, “uvažiti želju dijela naroda i dati vremena jednom velikom snu”.
Udruga Grad anđela poslala je dopis u kojem osporava ugovorne razloge otkaza, a Hrvatska Salezijanska provincija je nedavno uzvratila ponovnim zahtjevom za iseljenjem i primopredajom dvorca do 28. veljače. Ukoliko Vujić ne ispuni njihov zahtjev, upozoren je da će vlasnici dvorca pokrenuti pravne mehanizme za iseljenje zakupca i utvrđenjem njegove odgovornosti.
U Diošu, seocetu pokraj Daruvara gdje je, u dvorcu, Vujić naumio osnovati dom za djecu s posebnim potrebama, ovih se dana ništa uobičajeno ne događa.
Mještani su iz medija saznali da su salezijanci odlučili raskinuti ugovor s Vujićem, no nikakva službena obavijest o tome nije stigla.
Potvrdio nam je to u telefonskom razgovoru Rudolf Novosel, čovjek koji se već godinama brine o dvorcu i ima njegove ključeve. Kaže da se u dvorcu i dalje održavaju redovite tjedne mise, a Vujić se tamo dulje vrijeme nije pojavljivao.
- Iz novina sam saznao da su mu navodno oduzeli dvorac. Ne znam ništa više o tome, nitko me nije kontaktirao - rekao nam je Novosel.
Na Županijskom sudu u Velikoj Gorici na suđenju Vujiću i drugooptuženom Goranu Gorupu svjedočila je defektologinja Jacqueline Bat, koja je u Vujićevoj udruzi radila na rehabilitaciji djece.
Ona je sutkinji ispričala da je za Vujića prvi put čula 2014. godine, kada je bila zaposlenica Centra za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj”. Iako je prvi kontakt uspostavljen da bi se pomoglo Vujićevu djetetu, do susreta nikad nije došlo, no Vujić ju je naknadno kontaktirao preko Facebooka.
Novac na ruke
Jacqueline Bat se u svom iskazu prisjetila da ga je ugostila u emisiji na Radio Mariji gdje je saznala da je osnovao udrugu Senzori te ju je pozvao da im pomogne. Umjesto uobičajenih 70, Vujić je rekao da joj može platiti 50 kuna po satu, a radila je dvaput tjedno po dva sata.
- Ja sam u udruzi radila ukupno dva i pol mjeseca, od početka svibnja do 15. srpnja 2015. Za to vrijeme nikakav didaktički materijal nije nabavljen, osim jedne slagalice. Prilikom dolazaka roditelja nije se mogla vršiti prava procjena djeteta, već smo to radile kolegice i ja, međutim glavnu riječ u ‘procjeni’ uvijek je imao optuženik. To najbolje pokazuje slučaj djeteta iz Slavonskog Broda, kada smo zaključili da mu ne možemo pružiti adekvatan terapijski tretman u odnosu na njegove potrebe, no Vujić je odlučio da i dalje dolazi - ispričala je Bat.
Navela je kako osobno nije vidjela da bi roditelji plaćali terapije, no u razgovoru s roditeljima doznala je da su novčane iznose davali izravno Vujiću.
- Novac su davali na ruke optuženiku u jednom kafiću - rekla je svjedokinja. Rekla je i da je plaću za svoj rad dobivala na crno, u kuvertama koje joj je Vujić ostavljao. Navela je i primjere gdje su roditelji platili više terapija nego što je odrađeno.
Jacqueline Bat, učiteljica defektologinja u zagrebačkom Centru za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj”, smatra da je osnovni Vujićev problem bio to što je on smatrao da je roditelj najbolji terapeut i da odabir metoda i pristupa teškoćama djeteta spada u posao roditelja. “On je struku trebao kao neku vrstu paravana”, izjavila je defektologinja još čim je izbio skandal oko Grada anđela.
U svom svjedočenju, koje je trajalo sat i petnaest minuta, primarno je govorila o dva mjeseca suradnje s Vujićem, isplati honorara na crno, o tome jesu li “procjene” djece koja su dolazila na tretman bile procjene u stručnom smislu i kako se odvija procjena po uzusima struke.
“Shvaćam da gospodin Vujić misli da se radi o nekoj uroti protiv njega, jer to je u strukturi njegove ličnosti i njegova osobnog doživljaja na koji ima pravo. Ja se, pak, njime ni na koji način ne bavim, jer doista, s njim sam surađivala dva i pol mjeseca i ni na koji način taj period, ni on sam, ne predstavljaju mi ništa važno u životu. Odgovaram na pitanja koja su mi mediji i kriminalistički inspektori postavljali od početka, i to je sve”, rekla nam je Bat kad smo je zamolili za komentar.
Na sudu se nije mogla sjetiti koliko joj je jedna majka ispričala da je platila Vujiću.
“Bilo je to prije tri godine. Ja ne mogu govoriti za druge, gospođa je sama dala i potpisala svoje svjedočanstvo u općinskom DORH-u u Splitu. Pa valjda objedinjavaju spise i imaju ga. Nije moje da govorim što je tko platio ako su ljudi sami dali izjave”, objasnila nam je.
“Zašto bih ja imala išta protiv toga da gospodin Vujić ima i stambene zajednice, i pet dvoraca s dijagnostikom? Ja imam samo protiv toga da se to odvija van supervizijske mreže, jer bez toga, bilo tko od nas, pa i gospodin Vujić misleći najbolje može nehotice napraviti štetu. Inkluzija se ne odvija ili u prirodu ili u društvo, nego i-i. Nikad ranjive skupine ne smiju biti prepuštene pojedincu ili grupi bez kvalitetne supervizije. Zato je valjda svi, pa i ja imamo, od raznih institucija i inozemnih stručnjaka. Pa je potrebna i njemu i projektu Grada Anđela, tko god u njemu boravio. Kakve to ima veze s osobom Slavena Vujića i uništavanjem njegovog sna zna samo on. Osobno ne smeta me da gospodin Vujić ima i pet dvoraca, stambene zajednice, dijagnostički centar i što god želi. Dok je dio mreže, kao što su sve udruge koje pružaju stanovanje ili dnevni centar, pod supervizijom i svojih krovnih udruga i specijalista pojedinaca i državnih institucija. Svaki roditelj koji nije zadovoljan mojim radom, može tražiti superviziju nadležnih. I to nije ništa osobno. Isto mora moći i za bilo kojeg pružatelja usluge u udrugama gospodina Vujića, uključivo i njega samog. I takvu sam superviziju i zazivala, kakvu svi imamo, za njegove projekte”, kaže nam Bat, koja se trenutno izvan svog redovnog posla bavi isključivo kreativnim, volonterskim projektima kao što je Festival inkluzivnog stvaralaštva Zagreb Nazoru, i kroz taj vid surađuje s udrugama i centrima.
Neodrađene terapije
“Profesionalno, neću se više upuštati u Hrvatskoj ni u kakve dodatne suradnje jer smatram da je sustav kontrole i profesionalizacija na niskoj razini, spora i neučinkovita, profesionalnoću se angažirati u EU. Ovakav tip suradnje od 2 i pol mjeseca nakon koje moram ići u DORH i odgovarati na pitanja medija mi doista više nije potreban”, zaključila je Bat. Da su se u udruzi Senzori događali slučajevi u kojima bi roditelji platili terapiju, a ona njihovu djetetu nikad nije odrađena, potvrdila je i svjedokinja Danijela D., koja je također radila kao terapeutkinja u udruzi Senzori.
- Roditelji dječaka I. K. kasnije su mi rekli da su platili za terapije koje nisu odrađene. Od bivših kolegica sam saznala da je i bivša supruga optuženika povezana s nenamjenskim trošenjem novca udruge - ispričala je.